Naslov je radi sebe, ne odnosi se na izmislioca, već na opaženu činjenicu da su čudni jedni drugima nekad i čudniji negoli običnima ili obični njima. Što je već rečeno, kao i opažanje o ponavljanju, a možda i opažanje opažanja o ponavljanju. Rekao bih da svijest o svijesti jest...
- Svijest?
- Samosvijest?
- Ili da mijenjaš prvu riječ?
Izgleda da ostavljam radije polilemu, jer nisam ni mogućnosti sveo na konačan broj.
- Tj. na nešto čemu znaš granice.
- Drugim riječima, lijen si razmišljati.
Nije strašno biti glup. Strašno je to znati. Tući glavom po nepomičnim rubovima vlastitih moždanih mogućnosti iako bi mozak trebao biti fleksibilan.
- Znaš već da se sve svodi na uloženi trud.
Svako malo netko izbaci nekakve jednadžbe za sreću. Evo i verzije do koje sam došao sam ili zaboravio čiji je original:
Potrebe trebaju odgovarati resursima, a problemi sposobnostima. Nikoja derivacija ničega po vremenu ne smije biti nula.
- Topla voda i zamućena topla voda.
- Treće je radi dosade.
Toplu vodu inače treba stalno otkrivati. Jer se mnogi brčkaju u hladnoj i misle da je tako Manitu naložio. Mjesto da naloži vatru.
- Vatru spoznaje?
Zvuči kao naslov nekog religijskog teksta.
- Što mogu kad pseudalčad nemilice troši riječi. I ne samo pseudalčad. Puno je riječi potpuno isprostituirano: sreća, ljubav, istina, ogorčenost, domovina, domoljublje, užas, skandal, radnik, kriza, prefiksi, bio- i eko-, ...
Nećeš asocijacijske nizove?
- Niževe?
- Neizbježni su. Mozak kopa po sličnim podacima jer su tako spremani. Jedna dimenzija je intenzitet (koji ovisi o čestoti pojave i valjda emotivnim markerima), a opisnih ima puno.
Bilo bi zanimljivo doznati koliko treba riječi da se rehabilitira.
- U tebi nikad. U populaciji čim nestanu stereotipi koji im sišu značenje.
Post je objavljen 15.08.2009. u 00:19 sati.