...in patria sua
29.06.2009., ponedjeljak
Ode lipanj!
|
Da ne duljim, jer ću skoro početi spavati i tako tipkati, cilj pitanja je bio da uočite da su ponuđeni odgovori u najmanju ruku krivi. Solidno tumačenje dao je Alkemicar: Da i ja probam ;) Goti su pisali latinicom (oni koji su sluzili u foederatima, ukoliko su bili pismeni) koju su preuzeli od romljana. Prije toga nisu nicim pisali, tj. nisu nista zapisivali jerbo vjerovase da je lose zapisivati stvari. Posljednji Croatorum rex se jos uvijek nekako zove; potomak nekog talijancica kojeg je pavelic dao ustoliciti za hrvatskog kralja. Trece pitanje ti je na razini onog "Sto je teze; kila perja ili kila olova?" Odgovor na cetvrto pitanje je Capek, ali nije kojeg si ponudio. Sto se tice ideje, nas profesor iz zemljopisa je jednom dao u testu jedno ovakvo pitanje, ali ja jos uvijek sumnjam kako to nije bilo planirano. Ja ću još dodati da su Goti povremeno rabili i rune, a Wulpila je pak pisao pismom koje se jednostavno mora nazvati gotskim, iako je skrpljeno od koječega. Zvonimir II. nije nikad bio proglašavan kraljem, osim kao mogućni nasljednik. Tako da bih mu starog uzeo kao zadnjeg koji je kraljevao, kakvo god da mu to kraljevanje izgledalo. Pitanje s težinom je namjerice postavljeno tako da nema smisla. Kad se govori o tvarima, misli se na tvari, a ne konkretne njihove uzorke. za tvari su definirana samo intenzivna svojstva, daklem gustoća, molarna masa, toplinski kapacitet itd. Za četvrto sam jednom slučajno otkrio da imam krivi podatak i odonda mi vrag ne da mira. Jednom kad je jasno da odgovori ne valjaju, a ni pitanja baš, treba to nekako povezati sa stvarnim kvizovima. Kako su oni uglavnom tako koncipirani da odgovara malo ljudi, a gleda jako puno, nužno imaju i nakakvu edukativnu ulogu. Zato je, a i radi poštenja prema natjecateljima, bitno da im pitanja budu ispravno postavljena, a odgovori jednoznačni i točni. Nisam siguran da je tomu uvijek tako. |
25.06.2009., četvrtak
Kukao bih, ali nemam za to pokrića.
|
Tako da neću. A nije da nisam probao. Samo što je čak i meni očito da to ne pije vodu. Kanio sam skrpiti neke dosta zanimljive kvizolike pitalice, ali nisam nijednu. Zapravo jesam jednu, ali ta je dosta izimprovizirana; Čime su pisali Goti? a) ćirilicom b) runama c) latinicom d) goticom A onda mogu još toga: Kako se zvao posljednji kralj Hrvatske? a) Petar Svačić b) Stjepan II. c) Petar II. d) Karlo I. Koja je najteža poznata tvar? a) dijamant b) osmij c) neutronska zvijezda d) crna rupa Tko je dao ime robotima? a) Isaac Asimov b) Arthur C. Clarke c) Karel Čapek d) H. G. Wells Ako je tko već primijetio nešto s tom idejom, molim da mi dojavi. Nadam se da je jasno da nije u pitanju običan kvizuljak. |
23.06.2009., utorak
Elaprdat datuma radi.
|
Ispalo je da zapravo znate kako stoje stvari glede vjerovanja. - Slijedi šokantno otrkriće. Nemo je otkrio toplu vodu. - Još šokantnije otkriće je to što je toplu vodu otkrio barem stodvadeseti put. - A apsolutno šokantno je to što i dalje uglavnom ima posla s hladnom. - Apsolutno šokantnije od toga je što i dalje traži toplu vodu. - Nemo, bojimo se da imaš problema s percepcijom stvarnosti. A sad malo detaljnije. Uzmimo da se nađete u nečem potpuno novom i da tu morate nekako opstati. Budući da mozak imate, skupljat ćete i slagati podatke. Jedno kratko vrijeme svi će vam podaci biti novi i vi ćete ih samo upijati. A onda će se već toga nakupiti pa će se razvijati nekakvi odnošaji među njima. Npr. primijetit ćete da zelene bobice redovito izazivaju proljev, a crvene halucinacije. A sve s iste biljke. Neovisno o tome što zaključili, ostaje vam empirija i vi ćete imati nekakvu predodžbu o bobicama dalje od ovih. I, ako niste kakav izoliran stvor, pripovijedat ćete to drugima. I zato sad postajete druga osoba. I upoznajete onu prvu, eksperta za bobice. I taj vam kaže da zelene tjeraju na zahod, a crvene na plafon. Kako su ti podaci uvjerljivi (jer su npr. bili popraćeni mahanjem ruku, plaženjem jezika i stiskanjem nogu), a provjera rizična, vjerojatno ćete se držati onih ljubičastih bobica koje su samo fine. No, nešto potpuno novo ima više vrsta biljki bobičarki i negdje u daljini postoje neke crvene bobice koje su isto samo fine, kao i ljubičaste. I onda vam iz te daljine dođe netko s ondašnjim znanjem. Pa se malo porazgovorite i tako dođete do bobica. Pa vam ovaj kaže kako su mu crvene bolje od ljubičastih, a vi ga čudno pogledate i u sebi prekrižite s popisa zdravih ljudi. I kažete mu da su crvene bobice uklete i izazivaju opsjednutost demonima. On vam kaže da je to budalaština i, demonstracije radi, pojede par crvenih bobica. Nakon par sati razgovoraka ugodnih s pokojnim vračem od Paskvalona i borbe sa zebrama s lavovima porebarke nakeljenim na leđa im, odluči se ipak složiti da crvene svakako imaju veze s onostranim i čak se prisjeti nekih čudnih događaja iz djetinjstva, svakako povezanih s crvenim bobicama. Iza toga ode doma i proširi priču o demonskim bobicama. Iz perspektive vaše dvije ličnosti, istina je našla svoj put do drugih i možete mirno spavati. Iz perspektive gosta iz daljine istina je porasla i sad ju treba proširiti prije no što netko nastrada. Ubrzo crvene bobice postaju zabranjene i mnogi klinac dobije batina bez nekog pametnog razloga. No, odrastavši, ti klinci uče vlastite da ne jedu crvene bobice. Povremeno dođe i pokoja priča o ljudima koje su te bobice začarale. Naravno, to što svi misle da su crvene opasne i začarane ništa ne govori o onima koji se u sve ne računaju. Oni vjerojatno već odavno znaju da nisu sve crvene bobice iste. I sad ih moram podijeliti. Jedni pokušavaju razglasiti to da bobica ima svakakvih i da boja nije dostatan kriterij. Drugi prave pekmez. - I gdje je sad tu vjera? Svrha priče je da imam malo više teksta. - Pročitavši ju, nije bio čak ni zabavljen, kako obično bude kad čita vlastite natipkotine. A ne da mi se smišljati nešto što bi ličilo k nečemu. Sad slijedi podbadalački dio. Vjera nije pozitivan pojam. Ne mislim tu da je loša (jer dobro i zlo ionako smatram ljudskom tvorbom, dakle posve izmišljenima), već da ne označava prisustvo nečega, već baš odsustvo. I to ne bilo čega, već razmišljanja. Moram još otpiliti nešto što ljudi često brkaju s vjerom. Onaj ekstatičan osjećaj koji imate oko srca (ustvari u glavi) kad popu ispripovijedite o svojim bludnim i inim grijesima, ili kad gledate u narukvicu sa slikama ljudi sa svijetlećim krugovima oko glava, nije vjera nego sreća. To što je uzrok malko perverzan ne čini ju bitno različitom od npr. sreće koju osjećate kad iz vode izvadite osu i pustite ju da odleti. Vjera je u biti samo podloga da bi se vjernik mogao veseliti stvarima kojih nema. Ili su samo potpuno suvišne za objašnjavanje bilo čega. No, nije ona nešto loše samo zato jer pretpostavlja određenu razinu gluposti i neznanja. Svijet pun skeptika bio bi strašno mjesto. Za početak, nitko ne bi htio raditi, a i organizacija bi bila nikakva jer nitko nikome ne bi vjerovao. S druge strane, svijet bez skeptika bio bi barem jednako loš. Ne bismo nikad isplazili na kopno. O naprednijim pojavama da ne govorim. Netko bi sad mogao prigovoriti da skepsu izjednačavam sa znatiželjom. Priznajem, nisu iste, ali idu ruku pod ruku i zapravo su sijamske blizanke. - Onda ne mogu ići ruku pod ruku. To je metafora. - Jako neprikladna metafora. Onda su spojene u struku pa prema dolje, tako da se mogu držati za ruke. Sretan? - Sad više ne znaš što si htio reći. - Nije ni prije znao. Otud i skretanje s teme. A da malo usporite s pljuvanjem? - Kad si vrhunska meta. Gdje god da pljucnemo po tebi, ispadne pun pogodak. U nekim drugim karakterima vi ne biste imali ni pravo glasa. - Imaš zbilja sreće što nas imaš. Valjda vi imate sreće što ste u meni. - Baš suprotno. U nekih drugih ljudi ti glasovi gledaju samo tuđe mane. Jasno, nađe se pokoji primjerak sa zbilja malo mana. - Ali ti su bezlični. - U drugih pak glasovi obično komentiraju šminku. - A ti imaš sreće jer mi zbilja pazimo na sve detalje. Sad mogu umrijeti sretan. - Upravo je pomislio da mu se s lijeve strane pojavila omotnica s arkom filter-papira. - Imaš jako čudan pojam sreće. To je bilo radi sličnosti kuverte i omota s filter-papirom. - Da, da. Sebe bi motao. Zašto smo uopće skrenuli s vjere? - Ti si skrenuo. Idem onda nazad. I skepsa i znatiželja jesu reakcija na nove podatke. Prva se javlja kad mozak ne nalazi poklapanja s postojećim podacima. Ili kad nađe i suprotnosti. Druga ide samo kad sve štima i zapravo ovisi o osobnim interesima. Zajedničko im je da mozak mora raditi i da obje zapravo potiču na učenje. Vjera s druge strane radi suprotno. Kad mozak procijeni da ima dovoljno podataka i da mu novi ne trebaju, držat će se postojećih i sve potrebno iz njih izvoditi. Npr. recimo da znate da postoji pet elemenata: drvo, vatra, zemlja, metal i voda. I da pred sobom vidite kako gori ugljen. Promjenu je lako opisati. Drvo se pretvara u vatru i nešto malo zemlje. Iznad ugljena okreće se prase. I ta promjena je jednostavna. Prase je složen sustav i ima drva i zemlje i vode. Kad ga pečete, voda ode van i ostane naročita smjesa zemlje i drva koja bude fina. Zatim se netko popikne s bočicom ulja koja odleti u plamen i zapali se. Očito je ulje voda koja u sastavu ima nešto drveta kad toliko hoće gorjeti. Ako ne zafrkavate s detaljima, takav sistem je dostatan za vašu kemiju. Mnogo toga će se u njega uklopiti i možete u njega uredno vjerovati. No, lako se nađe i primjera koji tu naprosto ne idu. Npr. zašto voda i metal (natrij) daju vatru, a voda i metal uz vatru (željezna para i željezo) zemlju (hrđa)? I zašto razlike između ta dva metala ne djeluju kao da se dadu opisati zemljom i drvetom? I kamo tu idu soli? Ili, zašto jedna sol (kuhinjska) ne isparava, a druga (salmijak) da, kad ju se žari? Da bi se sve to riješilo, treba naći neki bolji sistem. No, za promjenu sistema treba jako puno misliti, a treba se mučiti i s promjenom načina razmišljanja. Ne samo da treba naći nova objašnjenja, nego i zaboraviti stara. To je prilično naporno. Tako da nije čudo da neka djeca i danas ne zapamte više od par elemenata. - Tipkaj još pola sata, zatim izreži sredinu i dobit ćeš dva posve nepovezana teksta. Primijetih. A i čini mi se da sam pokupio većinu misli koje su bile tu negdje. - Svašta si ti pokupio. - Šteta što neće vidjeti vlastitu facu kad to bude sutra čitao. |
19.06.2009., petak
Ovo je radi datuma, inače me nema.
|
A nisam baš ni trijezan potpuno. Ć, nepotpuno sam trijezan. I moram se probuditi za nešto malo preko šest sati. Da ne bi baš ovaj bio mišljunajbjedniji post kojeg sam napisao, evo pitanja bez obećane nagrade: Zašto je lakše vjerovati negoli misliti? Da se razumijemo, ja znam odgovor. I nemam pojma što znadu povremeni mi naletioci. Umovi drugih ljudi će mi još dugo biti misterija. Nikako da se odlučim između toga jesam li ja niže biće ili si ostali, ili smo svi tu negdje. - Ali, zadnje očito ne valja. Prolazi ako integriraš inteligenciju po apstrakciji i uzmeš prosjek. - Vrijeme za laku noć. Krepani sumus. |
17.06.2009., srijeda
O prethodnom napisu i reakcijama koje su me zbunile.
|
Bavit ću se zapravo samo svojim nazovitvrdnjama, ostalo će valjda doći. Ako magnet namažete češnjakom, više neće privlačiti željezo. To je najzanimljivija od tvrdnji, čisto zato jer je jedina koju nisam izmislio. Pročitao sam ju u knjizi "De re metallica" Georga Bauera, djelu koje se bavi svim tada poznatim aspektima rudarenja. Iako se autor trsio da razluči istinu od zabluda, potkralo mu se nekoliko praznovjerica (rašljarstvo prema kojem se ipak drži donekle rezervirano, ovo s magnetom, priče o rudničikim demonima i možda još poneka) Sama ideja stara je preko dva tisućljeća i nemam pojma kako je nastala. Možda je neki antički zafrkant to proširio, a ljudi neskloni eksperimentiranju proširili i bacili u knjige. A kako je poznato, gluposti u knjigama često bolje prolaze od očiglednih istina koje nisu zapisane. Ako ježu prerežete bodlju, iz nje će krvariti. Ova je tvrdnja ona za koju sam napomenuo da se uz mali komentar dade prevesti u istinitu. Bitno je, naime, da bude jež, a ne ježica. Ako dobro nauljite fen, možete se fenirati u kadi bez imalo straha. Mudrošću Alkemicarevom, i ova se tvrdnja pokazala potencijalno istinitom. Mrlje od kečapa na svili savršeno se skidaju octenom esencijom. Iako nisam isprobavao, postoji malena mogućnost da bi jaka octena kiselina uništila svilu. Lužine su ipak bolji izbor ako želite zaliti nečiju odjeću. Iako su na glasu kao smrtonosne, zelene pupavke se dadu pripraviti za jelo bez imalo rizika. Skuha ih se u vodi i voda odlije. Iza toga gljive više nisu otrovne, ali su zato vrlo ukusne. Ne vjerujem da bi itko to išao provjeriti. Osim ako se doma iz hobija ne bavi kvantitativnom organskom analizom. Nešto mi govori da bi autori takvih tvrdnji mogli, u slučaju da im netko povjeruje, kazneno odgovarati radi ubojstva iz nehaja. Zato se od nje ograđujem i otvoreno kažem da nije istinita. Zlu ne trebalo. Postojanje paralelnih svemira može se egzaktno matematički dokazati, ali svi matematičari koji su se time bavili umrli su mladi. Redovito duševno rastrojeni. Paralelne svemire se može postulirati, ako nekome ustreba. U matematici prostori nisu nikakva egzotika, čak i ako su Riemannovi. Ovo drugo je teško provjerljiva idiotarija čija je svrha da uzbudi čitaoca. Dobar primjer takove prakse je film o Ludolfovom broju. U časopisu Journal of robotics 2003. se pojavio članak u kojem je opisan prvi robot koji je imao programsku podlogu za razvoj jednostavnih emocija. Ime časopisa sam izmislio, ali ne treba čuditi što takav postoji. Štoviše, ima ih možda i na desetke, ako ne i na stotine. Emotivnog robota sam izmislio. Pokušaja je možda bilo i vjerojatno kreću ili od definiranja reakcija (što će reći da se emotivno ponašaju prema van) ili od kompliciranja neuronskih mreža do te mjere da budu u stanju npr. definirati si poželjne i nepoželjne pozicije ili tako nešto. Uostalom, ja o robotici nemam pojma. Sustavno istraživanje lijekova za ublažavanje stresa koje je proveo londonski kraljevski institut za medicinska istraživanja 1998. pokazalo je da se u većini lijekova može naći onečišćenja koja tamo u proizvodnom postupku nisu nikako mogla završiti, poput kokaina, tetrahidrokanabinola ili ergotina. Farmaceutske kuće odbacile su istraživanje kao loše provedeno. Da sam još dodao da je istraživanje kasnije zataškano i uklonjeno iz službenih glasila, imao bih sasvim poštenu teoriju zavjere. Koliko znam, sve bolje imaju osigurane tvrdnje koje objašnjavaju zašto za njih nema nikakvih dokaza. Npr. Zašto se za tu supertajnu organizaciju ne može naći nikakvih dokaza? - Zato jer su ih sve posakrivali. I da, institut sam isto izmislio. Poznato je da oštrice same od sebe, zbog gibanja čestica u krutom stanju, s vremenom otupljuju. Ono što je manje poznato je da se u odgovarajućem električnom polju mogu očuvati oštrima, pa čak i naoštriti. Najjednostavniji takav uređaj je obična bakrena kocka s pocinčanom vanjskom stranom. Prvo je istina, oštrice zaista pomalo budu sve tuplje. Drugo sam izmislio. Ako netko napravi tu kocku i rekne mi da moj uređaj ne valja, ja ću mu poslati sliku tupog žileta i oštrog žileta, reći da je moj uređaj uredno naoštrio žilet i da je on nešto zabrljao u konstrukciji. Uvijek mogu smisliti neki dodatni detalj zbog kojeg, eto, konstrukcija nije dovoljno dobra da bi oštrila. Ljudi koji smišljaju strojeve koji smjeraju kršiti neki od zakona termodinamike već stoljećima tako opravdavaju zašto isti ne rade. Nađete li se se u potpunoj tišini, dakle, bez ikakvih vanjskih izvora zvuka, opet ćete nešto čuti. Japanski znanstvenici su analizom tog pozadinskog zvuka uspjeli registrirati ljudske glasove koji nisu pripadali nikome od prisutnih osoba. Zvuči fora, zar ne? A isto sam izmislio. Zujanje čujete jer vam živci uvijek nešto rade. Slično kao i kad vidite nešto kad budete u mraku. Postoji hrpa sitnih utjecaja koji se zajednički nazivaju pozadinskim šumom, a koje ne osjetite dok god postoji nešto konkretnije. Isto tako, to što vi čujete u mozgu nije nikako moguće snimiti. Čak ni Japanci nisu to u stanju. - Zapravo već pomalo jesu. Jedino se ne sjećam što su točno snimali. A kako, nemam pojma. Moguće da ću ponekog uvrijediti tim objašnjavanjem stvari koje su očite laži. To sam ponajviše učinio zato jer nisam više siguran da je svima koji su došli bilo jasno da sam namlatio hrpu gluposti. Ne bih želio da ispadne da moj pokušaj da pokažem kako fukcionira prodavanje magle ispadne prodavanjem magle. - Samo se želi ograditi od magle koje nema na policama. |
13.06.2009., subota
Pitam se pitam, jesam li u nekom času imao kakvu ideju.
|
- Zašto onda uopće pišeš? Radi viših ciljeva. - Ti nemaš nikakvih ciljeva, ni niskih ni visokih. Opet će mi datumi tvoriti nešto gotovo smisleno. - Dragi naletioci, slaganje datuma na blogu spada u složenije umne aktivnosti kojima se ovo biće bavi. Kad odmara mozak, možete ga lako prepoznati jer bulji u prazno i djeluje kao da mu je netko iglom prošao od zatiljka do spajališta obrva. Takav potez možda mozgu ne bi napravio živo ništa. Bolje da cijeli postupak zarotiraš za devedeset stupnjeva oko osi z. - Prekidamo besmisleno laprdanje radi još besmislenijeg. Moja nazovinadličnost se nečega sjetila. Tako je. Dat ću vam hrpu informacija u stilu onih rubrika "Jeste li znali..." Ako magnet namažete češnjakom, više neće privlačiti željezo. Ako ježu prerežete bodlju, iz nje će krvariti. Ako dobro nauljite fen, možete se fenirati u kadi bez imalo straha. Mrlje od kečapa na svili savršeno se skidaju octenom esencijom. Iako su na glasu kao smrtonosne, zelene pupavke se dadu pripraviti za jelo bez imalo rizika. Skuha ih se u vodi i voda odlije. Iza toga gljive više nisu otrovne, ali su zato vrlo ukusne. Postojanje paralelnih svemira može se egzaktno matematički dokazati, ali svi matematičari koji su se time bavili umrli su mladi. Redovito duševno rastrojeni. U časopisu Journal of robotics 2003. se pojavio članak u kojem je opisan prvi robot koji je imao programsku podlogu za razvoj jednostavnih emocija. Sustavno istraživanje lijekova za ublažavanje stresa koje je proveo londonski kraljevski institut za medicinska istraživanja 1998. pokazalo je da se u većini lijekova može naći onečišćenja koja tamo u proizvodnom postupku nisu nikako mogla završiti, poput kokaina, tetrahidrokanabinola ili ergotina. Farmaceutske kuće odbacile su istraživanje kao loše provedeno. Poznato je da oštrice same od sebe, zbog gibanja čestica u krutom stanju, s vremenom otupljuju. Ono što je manje poznato je da se u odgovarajućem električnom polju mogu očuvati oštrima, pa čak i naoštriti. Najjednostavniji takav uređaj je obična bakrena kocka s pocinčanom vanjskom stranom. Nađete li se se u potpunoj tišini, dakle, bez ikakvih vanjskih izvora zvuka, opet ćete nešto čuti. Japanski znanstvenici su analizom tog pozadinskog zvuka uspjeli registrirati ljudske glasove koji nisu pripadali nikome od prisutnih osoba. A sad malo stvarnosti. Samo jedna od ovih tvrdnji može se prebaciti u nekakvu istinu, uz omanji komentar. Dobru zabavu! Naravno, neću tu stati. Ovo mora imati i neku poruku. - Jel baš? Pa recimo. - A što ćeš poručiti? Da je sve puno laži? Baš suprotno. Sve je puno istine, a naročito laži. - A čega je onda puna istina? Istina je puna sebe. Zato često bude ignorirana. Laži znaju kakve su pa rade na vanjštini. Istina misli da je dosta to što je istina. Pa izađe u svijet nenašminkana. - Ovo prije se rodilo ovog časa. Iako smo opet otkrili toplu vodu, to nas toliko veseli da ćemo razveseliti i one koji se samokažnjavaju čitanjem mojih tekstova. Kraj posta! |
09.06.2009., utorak
Jedna od bedastijih stvari koje vam se mogu desiti dok preko balkona zurite u mrak je da vam spadnu naočale. Nijesam doživio, samo mi palo na pamet dok sam zurio preko balkona u mrak.
|
Nastavljam s prepisivanjem manje ili više recentnih napisotina. U zadnje vrijeme mozak mi radi dosta uobičajeno. - Hoćeš reći da prije toga nije radio normalno? Ne, samo se više ne sjećam. - Da ti ja kažem: uvijek jednako trokira. Još jedan prilog ogromnoj zbirci stvari koje mi preko sramljenja naspram istih barem prividno ublažavaju bolest ega. Moja je lijenost velika ko stijena u tonama se mjeri samo njena sjena Čak i crna rupa za nju tek je buba, ni Hawkingovo zračenje ne bježi joj s ruba. Cijeli Svemir u nju deset puta stane (a još ni ne spomenuh druge svoje mane). Slično sam bio u stanju skrpiti prije petnaestak godina. Napredak je vezan isključivo za vokabular i gramatiku. - Ako želiš videti kakav si, počni se hvalisati. Postići ćeš bitno bolji efekt. Mislim da sam nešto slično izvodio govoreći zericu manje samokritično. Ljudi se smijaše uvjereni da se zafrkavam. Po tom sudim da nisam nimalo pretjerao u autodijagnostici. Recimo da mi se greške koje napravim pokušavajući ne ih napraviti dadu podijeliti u tri glavne skupine. Debilne. Potpuno retardirane. One koje će biti prozvane po meni. - Ne dajte se zbuniti time što piše u prvom licu. Vrlo je vjerojatno da opisuje druge ljude. Vidiš, to mi ne bi palo na pamet da mi netko nije spomenuo. - A svako malo si umišljaš da ti je jedna od misija širiti svijest o vlastitoj gluposti. To nije isto što i ismijavanje. - To je perverznije. Navoditi ljude da se tuku po glavi i konstantiraju kako su blesavi. Serijski ubojice, silovatelji, pedofili i Jehovini svjedoci samo su bolesni, ti si zao. Pa pokušavam drugima ucijepiti sadržaj vlastite glave. Kao nosilac čudnih i rijetkih misli imam razloga trsiti se da iste opstanu. - Pseći drek u obliku srca čudan je i rijedak. Takovo izražavanje ima svoje ime, ali nije prostačenje. - Kad nije. Mislim na ono drugo ime. - Misliš na neki oblik sofizma, gdje se uzme par riječi neke tvrdnje i iz njih radi kontraargument. Tako nešto. - Počelo mi se toliko spavati da se ne mogu sjetiti i onda ti ne reći. Što bi se moglo shvatiti i kao signal za povlačenje. |
05.06.2009., petak
Iz dnevnika bića koje se postupno razvilo u mene. Ako se to može nazvati razvojem.
|
- Potpuna kapitulacija pred prepisivanjem? Nepotpuna. 5. 6. 2003. Koliko bogova štuju ljudi? Koje moraju, a koje žele? - Tu ćemo ti oprostiti jer si još bio mali. 5. 6. 2004. Sutra neće biti bolje ako zato ostaviš danas. - Ovo je na razini Coelha i inih knjiga za samopomoć. 5. 6.2005. Istina je okrutna za sve koji su na bilo koji način zaribali. Inače je lijepa. - Ne mogu te podsjetiti kakvim si se promašajem motivirao za taj zapis. 5. 6. 2006. Imam u glavi dovoljno ideja da bih imao što raditi bar deset godina. To ću vrijeme puno vjerojatno iskoristiti da sklopim još hrpu ideja. - Nedovoljno ironije da sakriješ umišljenost. 5. 6. 2007. Nema te manjine u kojoj bih bio u većini. Faza Djeteta prelazi u fazu Neizlječivog. - Čisto da se zna, opet si umišlja da je zapeo negdje oko desete godine. Tako da je ono drugo zapravo trajna dijagnoza. 5.6. 2008. Alkoholisiert. Etwa zu viel. - Teško je vjerovati da nema još hrpa takvih zapisa, ako je jedan od njih sedam takav. A njemački govoriš kao prosječan Indonežanin. 5.6. 2009. Dnevnik ilitiga alat za upoznavanje sebe prije i sad. - Ovo je zaključeno maločas. Samospoznaja se prepoznaje po tome što se oni koji joj se približe redovito budu gorko razočarani. Sve drugo (zvjezdice u očima) obično je zamagljivanje stvarnosti. Mogu tek kukati nad zlom sudbom što i ja nemam sposobnost ne vidjeti kakav sam. |
