...in patria sua
05.06.2009., petak
Iz dnevnika bića koje se postupno razvilo u mene. Ako se to može nazvati razvojem.
|
- Potpuna kapitulacija pred prepisivanjem? Nepotpuna. 5. 6. 2003. Koliko bogova štuju ljudi? Koje moraju, a koje žele? - Tu ćemo ti oprostiti jer si još bio mali. 5. 6. 2004. Sutra neće biti bolje ako zato ostaviš danas. - Ovo je na razini Coelha i inih knjiga za samopomoć. 5. 6.2005. Istina je okrutna za sve koji su na bilo koji način zaribali. Inače je lijepa. - Ne mogu te podsjetiti kakvim si se promašajem motivirao za taj zapis. 5. 6. 2006. Imam u glavi dovoljno ideja da bih imao što raditi bar deset godina. To ću vrijeme puno vjerojatno iskoristiti da sklopim još hrpu ideja. - Nedovoljno ironije da sakriješ umišljenost. 5. 6. 2007. Nema te manjine u kojoj bih bio u većini. Faza Djeteta prelazi u fazu Neizlječivog. - Čisto da se zna, opet si umišlja da je zapeo negdje oko desete godine. Tako da je ono drugo zapravo trajna dijagnoza. 5.6. 2008. Alkoholisiert. Etwa zu viel. - Teško je vjerovati da nema još hrpa takvih zapisa, ako je jedan od njih sedam takav. A njemački govoriš kao prosječan Indonežanin. 5.6. 2009. Dnevnik ilitiga alat za upoznavanje sebe prije i sad. - Ovo je zaključeno maločas. Samospoznaja se prepoznaje po tome što se oni koji joj se približe redovito budu gorko razočarani. Sve drugo (zvjezdice u očima) obično je zamagljivanje stvarnosti. Mogu tek kukati nad zlom sudbom što i ja nemam sposobnost ne vidjeti kakav sam. |
