Bavit ću se zapravo samo svojim nazovitvrdnjama, ostalo će valjda doći.
Ako magnet namažete češnjakom, više neće privlačiti željezo.
To je najzanimljivija od tvrdnji, čisto zato jer je jedina koju nisam izmislio. Pročitao sam ju u knjizi "De re metallica" Georga Bauera, djelu koje se bavi svim tada poznatim aspektima rudarenja. Iako se autor trsio da razluči istinu od zabluda, potkralo mu se nekoliko praznovjerica (rašljarstvo prema kojem se ipak drži donekle rezervirano, ovo s magnetom, priče o rudničikim demonima i možda još poneka)
Sama ideja stara je preko dva tisućljeća i nemam pojma kako je nastala. Možda je neki antički zafrkant to proširio, a ljudi neskloni eksperimentiranju proširili i bacili u knjige. A kako je poznato, gluposti u knjigama često bolje prolaze od očiglednih istina koje nisu zapisane.
Ako ježu prerežete bodlju, iz nje će krvariti.
Ova je tvrdnja ona za koju sam napomenuo da se uz mali komentar dade prevesti u istinitu. Bitno je, naime, da bude jež, a ne ježica.
Ako dobro nauljite fen, možete se fenirati u kadi bez imalo straha.
Mudrošću Alkemicarevom, i ova se tvrdnja pokazala potencijalno istinitom.
Mrlje od kečapa na svili savršeno se skidaju octenom esencijom.
Iako nisam isprobavao, postoji malena mogućnost da bi jaka octena kiselina uništila svilu. Lužine su ipak bolji izbor ako želite zaliti nečiju odjeću.
Iako su na glasu kao smrtonosne, zelene pupavke se dadu pripraviti za jelo bez imalo rizika. Skuha ih se u vodi i voda odlije. Iza toga gljive više nisu otrovne, ali su zato vrlo ukusne.
Ne vjerujem da bi itko to išao provjeriti. Osim ako se doma iz hobija ne bavi kvantitativnom organskom analizom.
Nešto mi govori da bi autori takvih tvrdnji mogli, u slučaju da im netko povjeruje, kazneno odgovarati radi ubojstva iz nehaja. Zato se od nje ograđujem i otvoreno kažem da nije istinita. Zlu ne trebalo.
Postojanje paralelnih svemira može se egzaktno matematički dokazati, ali svi matematičari koji su se time bavili umrli su mladi. Redovito duševno rastrojeni.
Paralelne svemire se može postulirati, ako nekome ustreba. U matematici prostori nisu nikakva egzotika, čak i ako su Riemannovi. Ovo drugo je teško provjerljiva idiotarija čija je svrha da uzbudi čitaoca. Dobar primjer takove prakse je film o Ludolfovom broju.
U časopisu Journal of robotics 2003. se pojavio članak u kojem je opisan prvi robot koji je imao programsku podlogu za razvoj jednostavnih emocija.
Ime časopisa sam izmislio, ali ne treba čuditi što takav postoji. Štoviše, ima ih možda i na desetke, ako ne i na stotine.
Emotivnog robota sam izmislio. Pokušaja je možda bilo i vjerojatno kreću ili od definiranja reakcija (što će reći da se emotivno ponašaju prema van) ili od kompliciranja neuronskih mreža do te mjere da budu u stanju npr. definirati si poželjne i nepoželjne pozicije ili tako nešto. Uostalom, ja o robotici nemam pojma.
Sustavno istraživanje lijekova za ublažavanje stresa koje je proveo londonski kraljevski institut za medicinska istraživanja 1998. pokazalo je da se u većini lijekova može naći onečišćenja koja tamo u proizvodnom postupku nisu nikako mogla završiti, poput kokaina, tetrahidrokanabinola ili ergotina. Farmaceutske kuće odbacile su istraživanje kao loše provedeno.
Da sam još dodao da je istraživanje kasnije zataškano i uklonjeno iz službenih glasila, imao bih sasvim poštenu teoriju zavjere. Koliko znam, sve bolje imaju osigurane tvrdnje koje objašnjavaju zašto za njih nema nikakvih dokaza.
Npr. Zašto se za tu supertajnu organizaciju ne može naći nikakvih dokaza?
- Zato jer su ih sve posakrivali.
I da, institut sam isto izmislio.
Poznato je da oštrice same od sebe, zbog gibanja čestica u krutom stanju, s vremenom otupljuju. Ono što je manje poznato je da se u odgovarajućem električnom polju mogu očuvati oštrima, pa čak i naoštriti. Najjednostavniji takav uređaj je obična bakrena kocka s pocinčanom vanjskom stranom.
Prvo je istina, oštrice zaista pomalo budu sve tuplje.
Drugo sam izmislio.
Ako netko napravi tu kocku i rekne mi da moj uređaj ne valja, ja ću mu poslati sliku tupog žileta i oštrog žileta, reći da je moj uređaj uredno naoštrio žilet i da je on nešto zabrljao u konstrukciji. Uvijek mogu smisliti neki dodatni detalj zbog kojeg, eto, konstrukcija nije dovoljno dobra da bi oštrila.
Ljudi koji smišljaju strojeve koji smjeraju kršiti neki od zakona termodinamike već stoljećima tako opravdavaju zašto isti ne rade.
Nađete li se se u potpunoj tišini, dakle, bez ikakvih vanjskih izvora zvuka, opet ćete nešto čuti. Japanski znanstvenici su analizom tog pozadinskog zvuka uspjeli registrirati ljudske glasove koji nisu pripadali nikome od prisutnih osoba.
Zvuči fora, zar ne?
A isto sam izmislio.
Zujanje čujete jer vam živci uvijek nešto rade. Slično kao i kad vidite nešto kad budete u mraku. Postoji hrpa sitnih utjecaja koji se zajednički nazivaju pozadinskim šumom, a koje ne osjetite dok god postoji nešto konkretnije.
Isto tako, to što vi čujete u mozgu nije nikako moguće snimiti. Čak ni Japanci nisu to u stanju.
- Zapravo već pomalo jesu. Jedino se ne sjećam što su točno snimali. A kako, nemam pojma.
Moguće da ću ponekog uvrijediti tim objašnjavanjem stvari koje su očite laži. To sam ponajviše učinio zato jer nisam više siguran da je svima koji su došli bilo jasno da sam namlatio hrpu gluposti. Ne bih želio da ispadne da moj pokušaj da pokažem kako fukcionira prodavanje magle ispadne prodavanjem magle.
- Samo se želi ograditi od magle koje nema na policama.
Post je objavljen 17.06.2009. u 17:06 sati.