...in patria sua
26.03.2009., četvrtak
U ponedjeljak sam štošta imao na pameti. I u utorak. I u srijedu. I sutra ću.
|
Prolazeći ogromnim prostorom gledala je u čudu. Svaka sljedeća soba u dvorcu sve ju je više ostavljala bez daha. Napokon je zapitala grofa: - Vjetrite li vi to ikada? Što se nagradnih pitanja tiče, problem je sljedeći. U ponudi uglavnom imam dvije vrste stvari. Ono što je nekad bilo živo i ono što nikad nije bilo živo. Par lubanja i par kostura za iskopati, mnogo mrtvih kukaca različitih vrsta, jednog ogromnog pauka, jednu raspadnutu zmijsku kožu, nešto košćica, malo perja, školjki i puževa (ljušturica, jasno) dovoljno da ne pokušavam brojiti, nešto raznoraznog sjemenja i dosta toga čega se ne uspijevam sjetiti. Hrpu kamenja barem meni zanimljivih oblika, hrpu lapora iz kojeg ponekad pravim besmislene figurice, nešto malo kalcita i pirita, hrpicu nečega što je vjerojatno isto lapor, samo što bolje izgleda, i određenu količinu predmeta koje mi se ne da nabrajati. Klupko špage više nemam. Bojim se da je stotinjak posto ljudi nešto drugačijih sklonosti. Pitanje tek tako, jer je odgovor predostupan umu: Koliko dijelova nastaje diobom, a koliko trodiobom? Da ne bi odgovarači jedni drugima smetali, preporučam da mjesto dvije brojke napišete ono što dobijete kad ih zbrojite, zbroj kvadrirate i kvadratu zbrojite znamenke. Dodatak za kraj mjeseca. Diobom se nešto dijeli (kako god da se dijelilo), trodiobom se dijeli na tri dijela. Svi ponuđeni odgovori bili su točni, ali nijedan nije bio potpun. |
20.03.2009., petak
Pitanje.
|
Krasan način da kamufliram to da mi se složenije ideje ne da razrađivati, a jednostavnijih ne mogu prizvati svijesti. Samo da ga još smislim. Jeste li ikad... - Ne. Kako biste... - Ne. Tko je... - Ne. Imate li... - Ne. Pretpostavimo da... - Ne. Zašto je... - Ne. Je li moguće... - Ne. - Smisli već jednom nešto. - Zbilja, ovako bi nekom naivnom moglo djelovati kao da odustaje od već gotovih pitanja. - Misliš da mu je posjetiteljstvo toliko naivno? - On sigurno misli, jer sve ljude definira kao odmaknute od njegovog ponašanja, ali tek kad skuži da je sugovornik različit od njega. Tako bolje vidim. - Zamišljaš, a i to si umišljaš. Da bi slika imala neku vrijednost, mora prvo biti prorešetana skepsom, a autoskepsi se ne vjeruje. Ona služi tek kao podloga da bi se prihvatile tuđe kritike. Kojih poradi opće pristojnosti uglavnom nedostaje. - Koristi što imaš. Pitanje: Što fali ovom pitanju. Dodatak ponedjeljni: Pažljivom promatraču nije bilo teško uočiti da je pitanju nedostajalo sljedeće:  U nedostatku boljeg imena, nazvat ću to upitničkom kukom. |
18.03.2009., srijeda
Ono prije nije bio haiku. Zašto uopće sve kratko bude prozvano hajkom?
|
Neću sad napisati pravi haiku. To bi pak bilo proser. U biti i nemam neke ideje. Samo popunjavam datum. - Zbilja ničega. Glava ti glumi kvalitetan vakuum. |
14.03.2009., subota
Kratka policijska pjesmica, skrpljena od naslova filma i fraze koja je isto postala naslovom, prožeta emocijom čestom u murjaka, sažetog izraza i jasne poruke, napisana u duhu minimalizma, bez suvišnih metafora i inih stilskih figura.
|
Uhidbeni nalog: Uhvatite malog! |
10.03.2009., utorak
Što se zbilo članku po ulasku u moju glavu.
|
Članak je ovdje. Prasak razbijenog stakla i plamen na podu koji se ubrzano stao širiti prema namještaju. Djed i unuk izlijeću iz kuće. Manji ustrašen, stariji bijesan jer ovo nije prvi takav incident. Dva pucnja i emocije prestaju. - Kratko. - Rekao sam ti da ne može dugo trajati. - Što ćemo s tijelima? - Ostaviti. - Samo tako? - Pušku isto baci kraj njih. Tako je najsigurnije. - I kažeš da smo sigurni od murjaka? - Rekao sam ti već da nikad ne pucamo po bilo kome. Mete nisu samo naše. Ovo će biti shvaćeno kao zločin iz mržnje. Vjerojatno će potaknuti na još takvih, ali to samo olakšava posao. Ulazak dvojice u auto. Odlazak popraćen svjetlucanjem kuće u plamenu. |
08.03.2009., nedjelja
Religija je apstrakcija neznanja.
|
S ovako opakim naslovom mogu pisati što me volja. Srećom mi ideje lako hlape pa svijet mnogih bude pošteđen, a naročito onaj dio svijeta koji mi bude u posrednoj blizini. Recimo da se glavna junakinja (pazite samo kakav je to mentalni skok preko ukaljužene lokve, s obaveznim prskanjem vode po doskoku) probudi usred noći. Naravno, ne slučajno i ne tek tako. Probudio ju gotovo nečujan zvuk na mobitelu kojeg je ostavila na stolu u kuhinji. Gotovo je sigurna da ga čuje samo ona. Provjeravala je nekoliko dana prije ove noći. Postavila bi alarm da zvoni i čekala reakcije. Nije ih bilo. Čak se ni mačka nije obazirala na piskutanje, ali mačkama ipak ne treba previše vjerovati. Široko otvorenih očiju, iako ne videći ništa jerbo su bila tri sata u noći, oprezno je podigla muževu ruku i zatim je vratila na isto mjesto. Prokleti filmovi kvare sliku svijeta. Postupno se počela izvlačiti iz postelje, usput izgovarajući u sebi govorne sekvence tipične za ženu koja ide na ili se vraća iz zahoda. Naposljetku je dotaknula lijevom nogom pod i krenula vaditi ostatak tijela. Jednom vani, kretala se znatno brže, ali i dalje poput kameleona odlažući svaki pokret barem na tri njihaja. Tišina mora ostati apsolutna (zanemari li se hrkanje). Krajnje oprezno odtapkala je do kupaonice i izvukla iz košare s prljavim vešom sitnu, ali djelotvornu džepnu bateriju i tiho ju odložila na umivaonik. Zatim je skinula sa sebe spavaćicu, grudnjak, gaće i flaster s kažiprsta, odlažući ih redom na onu košaru. Pritvorivši vrata koja je dan prije podmazala kako ne bi škripala, upalila je bateriju, sagnula se i izvukla vagu ispod umivaonika. Dalje mislim da pripovijedanje nema svrhe. Osim možda muževog jutarnjeg epiloga: - Ako nemaš ljubavnika, zbilja ne znam čemu sve ono. |
02.03.2009., ponedjeljak
Pisat ću o prethodnoj rečenici.
|
- Naslov ti je glup. Nisi mogao ništa pametnije smisliti? - To je sve što možeš izbaciti nakon pet minuta razmišljanja? Ništa bolje od pukog laganja? - Misliš post svesti na protuoptužbe? Ti ga svodiš na tužakanje, trebam se nekako obraniti. - Od sebe se misliš braniti, kako ćeš tek od drugih? Drugi mi rade bitno manje problema. - Imaš tri pokušaja da pogodiš tko je tomu kriv. Uopće se ne bavimo prethodnim rečenicama. - Ja sam počeo kako je bilo najavljeno, ali tebi nije baš legla samokritičnost. Okaj, u prethodnoj rečenici ne nalazim tipfelera. - Niti ja. U kojoj? - Pa u prethodnoj. Ni ti snisi tipfelerisao u prethodnoj. - Ti zato jesi. Ti opet nisi. - ASd nisi ni ti. Sad ti jesi, i to dosta gadno. - Ti opet nisi. Moramo se prebaciti na neke druge osobine rečenica jerbo ne tipelerešiemo dosdtastno. Deder malo pogledaj što si sve fulao. - To je bilo od brzine. Valjd, sad je skroz i redu. - Izgčleda m da se kvaluiteta mijenuja sa sviejšću o ostiooj. Jup, sve smo gori što manje mislio o tome. - Prethodna rečenivs im a svega jedan tipfeletr. Pretohdna ih zato imns pet.đ - Ona priej ove ih ima svega četiri. A rečenica prije ove je sapalka na jedan - BNe pomaže ni ovvo. Ajmo namjerno girješiti. - Ono prije nije bilo namjerno. Izgleda da je dosta teško griješiti namjerno i to u ciljanim količinama. I u tome je bit i ljepota pogreške. Niiad ne znate u kakvom ćete se ovnu naći, Sprjećio sam da vjest o nestanku letečih vijeverica obidže svjet. Učinijo sam to tako da sam namijerno presijekao telefonske linje. A sad se sigurno pitate gdije su nestale leteće vijeverice. Ne znam. Možda i nisu. I sad moram priznati da stvari ne idu kako sam zamislijo. A zamislijo sam si komad teksta iz kojeg griješke iskaću kao Jadranka Kosor. Ono što sam dobijo je skoro pa ćitljivo. Ima ćak i rećenica koje su pismene. - Prethodnih nekoliko rečenica bit će otipkano namjerice s mnogo grešaka i pogrešaka. To zato tako kažem jer zbilja tipkam prije nego ono o čemu sad govorim. Savjet za one koji žele napisati polupismen tekst: Napišite kako znate. Hehe. - Fydoifgjykjdfgnkydfngkldfng Prethodna rečenica je produkt borbe sa samim sobom. - Drugi produkt je sugestija da nakon napisanog teksta krenete sami "ispravljati". Pogreške oko jata i tvrdog i mekog č odgovorajuću vrstu ljudi bodu u oči. Doslovce. Ja sam od čitanja novina i blogova zaradio kr(a)t(k)ovidnost. |
