...in patria sua
20.03.2009., petak
Pitanje.
|
Krasan način da kamufliram to da mi se složenije ideje ne da razrađivati, a jednostavnijih ne mogu prizvati svijesti. Samo da ga još smislim. Jeste li ikad... - Ne. Kako biste... - Ne. Tko je... - Ne. Imate li... - Ne. Pretpostavimo da... - Ne. Zašto je... - Ne. Je li moguće... - Ne. - Smisli već jednom nešto. - Zbilja, ovako bi nekom naivnom moglo djelovati kao da odustaje od već gotovih pitanja. - Misliš da mu je posjetiteljstvo toliko naivno? - On sigurno misli, jer sve ljude definira kao odmaknute od njegovog ponašanja, ali tek kad skuži da je sugovornik različit od njega. Tako bolje vidim. - Zamišljaš, a i to si umišljaš. Da bi slika imala neku vrijednost, mora prvo biti prorešetana skepsom, a autoskepsi se ne vjeruje. Ona služi tek kao podloga da bi se prihvatile tuđe kritike. Kojih poradi opće pristojnosti uglavnom nedostaje. - Koristi što imaš. Pitanje: Što fali ovom pitanju. Dodatak ponedjeljni: Pažljivom promatraču nije bilo teško uočiti da je pitanju nedostajalo sljedeće:  U nedostatku boljeg imena, nazvat ću to upitničkom kukom. |
