Krasan način da kamufliram to da mi se složenije ideje ne da razrađivati, a jednostavnijih ne mogu prizvati svijesti.
Samo da ga još smislim.
Jeste li ikad...
- Ne.
Kako biste...
- Ne.
Tko je...
- Ne.
Imate li...
- Ne.
Pretpostavimo da...
- Ne.
Zašto je...
- Ne.
Je li moguće...
- Ne.
- Smisli već jednom nešto.
- Zbilja, ovako bi nekom naivnom moglo djelovati kao da odustaje od već gotovih pitanja.
- Misliš da mu je posjetiteljstvo toliko naivno?
- On sigurno misli, jer sve ljude definira kao odmaknute od njegovog ponašanja, ali tek kad skuži da je sugovornik različit od njega.
Tako bolje vidim.
- Zamišljaš, a i to si umišljaš. Da bi slika imala neku vrijednost, mora prvo biti prorešetana skepsom, a autoskepsi se ne vjeruje. Ona služi tek kao podloga da bi se prihvatile tuđe kritike.
Kojih poradi opće pristojnosti uglavnom nedostaje.
- Koristi što imaš.
Pitanje: Što fali ovom pitanju.
Dodatak ponedjeljni:
Pažljivom promatraču nije bilo teško uočiti da je pitanju nedostajalo sljedeće:

U nedostatku boljeg imena, nazvat ću to upitničkom kukom.
Post je objavljen 20.03.2009. u 13:11 sati.