S ovako opakim naslovom mogu pisati što me volja.
Srećom mi ideje lako hlape pa svijet mnogih bude pošteđen, a naročito onaj dio svijeta koji mi bude u posrednoj blizini.
Recimo da se glavna junakinja (pazite samo kakav je to mentalni skok preko ukaljužene lokve, s obaveznim prskanjem vode po doskoku) probudi usred noći. Naravno, ne slučajno i ne tek tako.
Probudio ju gotovo nečujan zvuk na mobitelu kojeg je ostavila na stolu u kuhinji. Gotovo je sigurna da ga čuje samo ona. Provjeravala je nekoliko dana prije ove noći. Postavila bi alarm da zvoni i čekala reakcije. Nije ih bilo. Čak se ni mačka nije obazirala na piskutanje, ali mačkama ipak ne treba previše vjerovati.
Široko otvorenih očiju, iako ne videći ništa jerbo su bila tri sata u noći, oprezno je podigla muževu ruku i zatim je vratila na isto mjesto. Prokleti filmovi kvare sliku svijeta. Postupno se počela izvlačiti iz postelje, usput izgovarajući u sebi govorne sekvence tipične za ženu koja ide na ili se vraća iz zahoda. Naposljetku je dotaknula lijevom nogom pod i krenula vaditi ostatak tijela. Jednom vani, kretala se znatno brže, ali i dalje poput kameleona odlažući svaki pokret barem na tri njihaja. Tišina mora ostati apsolutna (zanemari li se hrkanje).
Krajnje oprezno odtapkala je do kupaonice i izvukla iz košare s prljavim vešom sitnu, ali djelotvornu džepnu bateriju i tiho ju odložila na umivaonik. Zatim je skinula sa sebe spavaćicu, grudnjak, gaće i flaster s kažiprsta, odlažući ih redom na onu košaru. Pritvorivši vrata koja je dan prije podmazala kako ne bi škripala, upalila je bateriju, sagnula se i izvukla vagu ispod umivaonika.
Dalje mislim da pripovijedanje nema svrhe.
Osim možda muževog jutarnjeg epiloga:
- Ako nemaš ljubavnika, zbilja ne znam čemu sve ono.
Post je objavljen 08.03.2009. u 00:03 sati.