...in patria sua
19.09.2008., petak
Zašto danas pišem?
|
Ponajviše zato jer jučer nisam. A trebao sam. - Kao što si i trebao dići postotak pobjeda na paučnom pasijansu. Što znači da smo došli do pitanja vezanih za volju, prave i lažne obaveze. - O kojem nećemo ništa reći. Je li? - Zašto da? Ako bacim papriku u zdenac, to se neće osjetiti na okusu vode. - Baci miceka. Za °rep, da vidi kud ide. Mislim da sam već puno puta konstantirao da znam sve što treba znati, uključujući i to, što je informacija viška. Nedostatak informacija o vlastitim sposobnostima kombiniran s voljom za napretkom generira uspjeh. Kad znaš da znaš, ne znaš, baš da i znaš. - Citiraš sebe od prije bar pet godina. Znam. Tada sam manje znao, ali bio puno pametniji. Sve mi krivo što je taj mali izrastao baš u mene. - Taj mali je dobio najviše centimetar dok je izrastao u tebe. - Molim primijetiti da je jedan glagol savršeni, a drugi nesvršeni. - Nije uopće bitno što sve ovo djeluje nepovezano, glavno da je tok misli čiji su ovo izvaci bio donekle kontinuiran. A plan mora biti izvršen. - Plan je inače da se napiše post s * i °, ali negde u sredini. A kako ćemo naći sredinu? - Nađi zlatnu sredinu kvalitete posta, slijedi ju sad, pa nećemo imati problema. Fali mi početak rečenice za izbacivanje ideje što već pomalo hlapi. A sad sam izbrisao sekvencu. Ogadila bi mi se, znam. - Piši si plus. Za drugi makni cijeli post, za treći blog. Četvrti? - A tko bi ti ga upisao? Popijem malo sporije djelujućeg otrova pa si upišem? - Tko garantira da se u nesvijesti nećeš pobljuvati i vratiti među budne s nezasluženim plusom? Iako svoj blog relativno rijetko čitam (mislim, pratim ja to pomalo, ali ne vidim u tomu ničeg zanimljivog, a ni pametnog, pa samo preletim), po završetku zagrade zaboravljam ostatak rečenice. - Pravo ti budi, kad se bahatiš. A sad sam maknuo još jednu trulu sekvencu. - Vidi gore, iznad bedastih ideja. Haha, ponavljam se. - Iz nekog razloga, ovo te ne nasmijava. Smiješni ljudi obično nisu pretjerano veseli. - Veseli ljudi obično nisu smiješni. Veseli zekani koji nešto sviraju i pjevaju. Ukočeni su, osim što im se glave mehanički njišu. Sve je kakti super. Mačke ili samo njihove *glave lete okolo po monitoru (ili crnoj pozadini, kreću se polako prema gore ili moj pogeod ide u suprotnom smjeru) i nešto pjevaju. Bit će da je nešto crkveno jer se kvazičuju visoki otegnuti tonovi. Mislim da imaju nekakve kapice ili samo blesavo izgledaju. - Druga slika ga proganja. Ili on nju. Ne zna jadan je li ju smislio ili vidio. - I bend isto stvara probleme. Mislim da pri pokušajima da opišem slike griješim u tome što slike ni ne trebam točno pewvesti u riječi, već samo tako složiti riječi da se i u još nekome pojave iste slike. - Ja koji neprijateljski zuri u ogledalo. |
