Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/prophetanemo

Marketing

Zašto danas pišem?

Ponajviše zato jer jučer nisam. A trebao sam.
- Kao što si i trebao dići postotak pobjeda na paučnom pasijansu.
Što znači da smo došli do pitanja vezanih za volju, prave i lažne obaveze.
- O kojem nećemo ništa reći.
Je li?
- Zašto da?
Ako bacim papriku u zdenac, to se neće osjetiti na okusu vode.
- Baci miceka. Za °rep, da vidi kud ide.
Mislim da sam već puno puta konstantirao da znam sve što treba znati, uključujući i to, što je informacija viška. Nedostatak informacija o vlastitim sposobnostima kombiniran s voljom za napretkom generira uspjeh.
Kad znaš da znaš, ne znaš, baš da i znaš.
- Citiraš sebe od prije bar pet godina.
Znam. Tada sam manje znao, ali bio puno pametniji. Sve mi krivo što je taj mali izrastao baš u mene.
- Taj mali je dobio najviše centimetar dok je izrastao u tebe.
- Molim primijetiti da je jedan glagol savršeni, a drugi nesvršeni.
- Nije uopće bitno što sve ovo djeluje nepovezano, glavno da je tok misli čiji su ovo izvaci bio donekle kontinuiran. A plan mora biti izvršen.
- Plan je inače da se napiše post s * i °, ali negde u sredini.
A kako ćemo naći sredinu?
- Nađi zlatnu sredinu kvalitete posta, slijedi ju sad, pa nećemo imati problema.
Fali mi početak rečenice za izbacivanje ideje što već pomalo hlapi.
A sad sam izbrisao sekvencu. Ogadila bi mi se, znam.
- Piši si plus. Za drugi makni cijeli post, za treći blog.
Četvrti?
- A tko bi ti ga upisao?
Popijem malo sporije djelujućeg otrova pa si upišem?
- Tko garantira da se u nesvijesti nećeš pobljuvati i vratiti među budne s nezasluženim plusom?
Iako svoj blog relativno rijetko čitam (mislim, pratim ja to pomalo, ali ne vidim u tomu ničeg zanimljivog, a ni pametnog, pa samo preletim), po završetku zagrade zaboravljam ostatak rečenice.
- Pravo ti budi, kad se bahatiš.
A sad sam maknuo još jednu trulu sekvencu.
- Vidi gore, iznad bedastih ideja.
Haha, ponavljam se.
- Iz nekog razloga, ovo te ne nasmijava.
Smiješni ljudi obično nisu pretjerano veseli.
- Veseli ljudi obično nisu smiješni.
Veseli zekani koji nešto sviraju i pjevaju. Ukočeni su, osim što im se glave mehanički njišu. Sve je kakti super.
Mačke ili samo njihove *glave lete okolo po monitoru (ili crnoj pozadini, kreću se polako prema gore ili moj pogeod ide u suprotnom smjeru) i nešto pjevaju. Bit će da je nešto crkveno jer se kvazičuju visoki otegnuti tonovi. Mislim da imaju nekakve kapice ili samo blesavo izgledaju.
- Druga slika ga proganja. Ili on nju. Ne zna jadan je li ju smislio ili vidio.
- I bend isto stvara probleme.
Mislim da pri pokušajima da opišem slike griješim u tome što slike ni ne trebam točno pewvesti u riječi, već samo tako složiti riječi da se i u još nekome pojave iste slike.
- Ja koji neprijateljski zuri u ogledalo.

Post je objavljen 19.09.2008. u 00:26 sati.