...in patria sua
26.06.2007., utorak
Štafeta nemo
|
Pitanje je hoću li ili neću apsorbirati još jednu blogoštafetu. Pitanje je delikatno, barem za nestabilne umove. Pitanje je izazvalo dilemu, a dilema još ništa, osim što pod prikladnim uvjetima može nabujati. - Štafete su jadne. To je kao da priznaješ da nemaš ništa pametnije za pisati. - Kasno paljenje. Već si vidio kod par ljudi da štafete ignoriraju. Ako ovu ignoriraš, istovremeno ćeš se svojevoljno promijeniti (što je zavaravanje sebe) i kopirati tih par ljudi (ti ljudi su odbjegla aadrey, Alkemicar i Helada). Kopiranje iliti kameleonština je dno ponašanja. Priznavanje sebi i drugima da nemaš osobnosti. - Stvar nije tako jednostavna. Čisto kopiranje drugih jest jadno, ali u slučaju blogoštafeta imamo samo dvije mogućnosti: prihvatiti ili odbaciti. Nekoga se mora kopirati. Osim toga, nijedan izbor nije dobar. Ako prihvatiš štafetu, priznaješ da nemaš pametnije teme, a postoji i nekakav stav da veliki blogopisci ne prihvaćaju štafete. - Glupost. Nemaš dokaza za to, a ni za protutvrdnju. Jedino što bi se mogao progurati argument da štafete netko mora pokrenuti, a jedini ljudi čije štafete imaju šanse dugo poživjeti su upravo veliki. - Sumnjivo. Lance sreće nije pokretao nitko poseban, a opet su se raširili. - Sranje, propala mi teza. - Onda nastavljam s alternativom. Ako ne prihvatiš štafetu, onda si jadan jer se furaš na one koji su se već izjasnili kao antištafetisti, a i zbog snobizma. - Snobizma? - Pa one fore tipa što će meni tako niske teme za pisanje kad sam dovoljno dobar da nešto sam izmislim. - Prema tim argumentima ništa nije dobro. Baš krasno. - Poveo sam se za Ivanom Raosom (nadam se da ste barem čuli za njega) koji je napisao pripovijetku "Izabrat ćeš gore". Prepričavati ju neću. Knjižnice su opremljene sasvim solidno i većim marginalcima. Glavna je poanta priče da svojim izborom obično nećemo biti zadovoljni. - To ovisi o situaciji. Ako biraš sladoled, vjerojatno te, osim u slučaju kakve psihoze, posljedice izbora neće puno mučiti. Raosova situacija je ona iz poslovice "E duobus malis minus eligere oportet.", a problem je što su oba izbora otprilike jednako loša. - Može se to pogledati iz teorije situacija. Ona je izmišljena od ukupnosti prisutnih sugovornika iliti stvora koji momentalno tipka, a život predočava kao niz situacija u kojima treba nešto učiniti. One se mogu prozvati prilikama, ali realno je da će otprilike polovica njih zapravo biti neprilike. Ovisno o predznaku situacije, naš je cilj ili izvući što veću korist ili pretrpjeti što manju štetu. - To je gruba i glupa aproksimacija. Iz nekih loših situacija se ponekad može izvući korist, a iz dobrih ožiljke. - To se može pripisati modulaciji percepcije svijeta zbog psihičkog stanja. - Također se mogu istovremeno dogoditi i dobre i loše posljedice. - Za to mogu definirati kompleksne situacije. - Sve situacije su kompleksne. Prekompleksne za tu tvoju glupu aproksimaciju. - Vratimo se onda na ono jednostavno. - To volim, povlačenje. - Ima jedan problem. Više ne znam koji je od nas bio za, a koji protiv štafete. - Nije bitno. Glavno da laprdamo. - Ne sjećam se ni gdje je stala dilema. - Pogledaj gore. - Neću. Ako to učinim, prekinut će mi se ona famozna nit koja vodi od početka do kraja teksta. - Bez brige, ovaj je toliko smušen da ionako nitko neće ništa shvatiti, a kamoli da se tu negdje nešto prekinulo. - Nije stvar u tome. Znatno je teže tipkati ispočetka. - Iz tvoje perspektive. Neutralan promatrač neće ništa primijetiti jer si ga već zbunio. - Mislim da previše potcjenjuješ naletnike i eventualne namjernike. - A što si mislio, da te posjećuju Radmani, Hawkingi i duhovi Tesle i Einsteina? Čitaju te oni koje redovito komentiraš pa im je malo neugodno da te ignoriraju iako si to sasvim zaslužio, a i nekolicina ljudi s kojima povremeno komuniciraš u realnom svijetu. Njihovi razlozi ostaju upitni. Možda su čudaci kao i ti, ali nije na meni da im sudim. - Jednu mogućnost se u ovakvim razmišljanjima uporno preskače. - Bez brige, ne vrijediš. Na naslovnici si se našao samo kad si se usudio popljuvati nekoga, ktomu bez argumenata. - Naslovnica nije nikakav kriterij. - Onda možemo analizirati tekstove. Za eksterne umove, ovo je pregled napisanog u proteklih 373 dana, što se dade aproksimirati na godinu, i 200 postova. Krenuo si s kratkim rečenicama kojima si ili mljeo bezveze ili otkrivao toplu vodu. Ideje za rečenice su ti se ubrzo potrošile pa si počeo baljezgati neodređeno dok nisi krenuo u kratke priče (kojima si kopirao plavusu777) koje su se od početnih očajnih uspjele uzdići do loših. Između priča si počeo pisati kojekave bedasturije u kojima si se uglavnom jadao (baš kao i sad), a u jednoj takvoj počeo si pisati dijaloge između sebe i sebe. Iza toga si jedno vrijeme počeo sklapati polusuvisle šale, a kad su se i one potrošile, vratio si se pričama i monodijalozima. Sve u svemu, tvoj blog nema čak ni tematiku. Zapravo ima. Baviš se sobom. - To i nije neka novost. - Treba ipak naglasiti da se vidi umobolna diskrepancija između samodatog nadimka i stvarne tematike. - Hoćeš reći da bih trebao malo prorokovati? - Neću ništa reći. Samo kritiziram. - Bolesno je samo kritizirati. - Valjda ti je jasno kome si dao dijagnozu. - Kako bilo, planiram malo krenuti u prorokovanje. - Radije nemoj najavljivati. Ispast će za drek kao i priče. - Dobro, ništa ne obećavam. - Nisi ni s pričama, a ipak ih pišeš. - Što onda, da kažem da neću prorokovati? - Već sam rekao da ti neću ništa poručiti. Ja sam tvoj kritičarski karcinom. Vidim sve što ne valja i vadim ti mast svojom svevidećnošću, ali nemam konkretnih rješenja. Njih ćeš morati potražiti sam. - To se još naziva i gunđalo. I cjepidlaka. I picajzla. - A pripadnike tvoje vrste se obično naziva šeprtljama. - Prešli smo u obično vrijeđanje. - Vrijeme za ići spavati? - Ni slučajno. Moramo još riješiti štafetu. - Moramo riješiti dilemu. - Kompromis je uvijek rješenje. Pošto je štafeta tipa bezvezne informacije o blogopiscu, dat ću bezvezne odgovore i smanjiti viku velikih slova. 1. Opisati se u par točaka : Ove točke jesu u paru, ali prilično je teško opisati se samo uz pomoć njih. 2. Pet rečenica o sebi Seba je prezime jednog japanskog hip-hop(-cup)-glazbenika. Ime mu je Jun. Poznatiji je kao Nujabes. Zasad ima dva albuma: Modal sound i Metaphorical music. Glazba mu je dobra kao pozadina za učenje fizike uz kopanje nosa. 3. ILI-ILI ljeto ili zima - Tu se nema što birati. Financije su mi takve da ne mogu juriti godišnja doba. toplo ili hladno - Ovisi je li kuhano vino ili piva. crno ili rozo - Crno. Dadem li dvoznačan odgovor, netko će me proglasiti pederom. narodnjaci ili metal - Ima jedan kojeg ne muči ta dilema. motor ili auto - Više volim kad me pogoni moje vlastito sagorijevanje. 4. Pitanja i odgovori 1) Koji ti je dan savršen? Besmisleno pitanje. Ograničiti se na jedan jedini način da se uživa u životu je bedasto. 2) Što vas na ljudima prvo privuče? Ništa. Odbijaju me. 3) Koje vas stvari kod ljudi živciraju ili smetaju? Živciranje radi drugih nije ništa drugo nego živciranje radi sebe. 4) Da morate birati, biste li radije izabrali čovjeka koji ima novac i karijeru, a nema voljenu osobu kraj sebe, ili čovjeka koji nema novac, ali ima voljenu osobu? Ne bih izabrao nijednog. Sasvim sam si dovoljan. Inače je to pitanje za žene, a točan odgovor je: Prvog, pa da ga prevedem u drugog. - Sad si, kao, pokazao da te štafete ne zanimaju i da si toliko opak da se s njima možeš sprdati. - Apsolutno. - Nije valjda da zbog te bijedne spačke prštiš od ega? - Zapravo mi se spava. - Lažeš, prekinula ti se ona nit pa baljezgaš. - Ionako je red da tekstu dam nekakav rep. - Kad već nema glave... - Ne usudim ga se čitati. - Onda je to kraj. . - Ništa od točke. - ? - One velike. Treba nekom ponuditi štafetu. - Bolje ne. - Ili možda da. Ako požele pisati, aadreyalkemicarheladakhmelnytskyilitrosedmaplavuša imaju moj blagoslov. Imena sam ima stavio čisto reda radi. Ne očekujem da će to preuzeti. Čak se i nadam tome. Ovo je najjadnija štafeta (od njih tri) koju sam vidio i njezinim sam uzimanjem u ruke samo pokazao koliko sam prizemno biće. Podzemno nisam, barem po slovu zakona. |
21.06.2007., četvrtak
L(uđacima nikad nije dosadno)
|
Lude gljive? Daleko od toga. Vrganji su na jelovniku. Po meni, najbolje od svih gljiva. Sad bi mi netko mogao spočitnuti da sam zaboravio na tartufe, ali imam, po vlastitom sudu (koji će, iako sasvim nepristran, uvijek biti na mojoj strani), sasvim solidan protuodgovor. Tartufi, osim što su mi okusom poznati koliko i živi kineski gastronomski specijaliteti, imaju povisoku cijenu i nije ih baš najlakše naći, pogotovo ako živite podalje od Istre. Vrganji mi, pak, rastu stotinjak metara od kuće (samo onda kad rastu) i prilično je sigurno da ću se iz šume vratiti s ponekim. Zato nije čudo da se danas jede juha od vrganja. No, s njima ima jedan problem. Multipli. Vrganje ne vole samo ljudi, nego i razne druge zvijeri poput puževa i kukaca koje poznajem samo kao ličinke. Zbog potonjih se mnogima juha od vrganja ogadila. Iako mama pazi da ne kuha ništa osim mladih i još neizbušenih ili pak onih dobro posušenih, crvi uvijek ostave nekog predstavnika da prosvjeduje pred kradljivcima doma mu i hrane. Poradi tih činjenica prisiljen sam tu i tamo iz juhe vaditi prokuhane izvoriće životinjskih bjelančevina. Oni mogu jednostavno isplivati na površinu i tako se pristojno najaviti (gledaj što se vi odurni ljudi učinili od mojeg tjelešca). Mogu se isto tako naći u žlici. To je već manje pristojno jer se rađa dilema. - Pojedi, neće ti biti prvi. - Nemoj, možda sam živ. - Povjerovat ćeš svom glasu iz mrtvog crva? - Ako i nisam više živ, onda me zamisli živog. Veselo rujem po vrganju, klopam micelij, kopam tunele i rastem. To baš i nije strašno. Možda malo tužno jer sam ti prekinuo djetinjstvo. - A sad zamisli kako se migoljim. Ne ovako malen i iscijeđen. - Isključi ga što prije, ogadit će ti juhu. Neće, jeo sam i gore stvari od vlastitih umišljotina. - Rekao sam iscijeđen. Znaš li gdje su završile moje tjelesne tekućine? Gdje su mi crijeva, gdje je moj minijaturni izmet? Sigurno znaš da su crvići mala i okrugla stvorenjca. Kad nas netko kuha, mi se lijepo napuhnemo i ubrzo prsnemo. Što je bilo u nama, postaje dijelom tvoje juhe. MIsliš da je sama od sebe tako gusta? - Crve, ne seri, gusta je od zafriga. Vadim prstom crvića iz juhe i ispucavam ga u neznanom smjeru. Valjda neće odsjesti na zidu. Grabim žlicom. U njoj čeka novi. - Misliš da je moj brat bio sam? MIsliš da nas već nisi hrpu pojeo? Sviđa ti se? - Crve, zaribao si se. Ako mu od jednog nije bilo ništa, neće ni od tebe. - Pojedi crva. Nemoj slušati. - Zapravo, nemoj razmišljati. Ili barem skreni temu. Što ima na televiziji? Dokumentarac o mravima. Radilice upravo nekud nose ličinke. - Isti ja. Evo, tako sam izgledao prije nego što sam bio skuhan. Kako je divno migoljiti se. Probaj me pojesti, možda što osjetiš. Još jedan izranja. - Uzmi i mene! Kad me pregrizeš, osjetit ćeš nešto slatkokiselkasto. Vadim prstom dva crvića. Konačno jedem juhu. Evo novog. - Zašto nas ne jedeš? Pa sad se više ionako ne razlikujemo od juhe. Ona je u nama i mi u njoj. Kad jedeš juhu, jedeš i nas. Sviđa ti se? Vadim i trećeg. Juha je vrhunska (najbolja poslije onu koju zovem grah z zeljem), ali raste mi period između zalogaja. Na površini su nova dvojica. - Čuli smo da je ovdje neka zabava. Crvožderna. Na prstu mi momentalno obitava pet skuhanih crvića. Pokušavam ne previše gledati u njih. - Ej, nama je dosadno, ideš nam na živce. Sad ćemo pozvati velikog brata. U žlici je Veliki crv. Usuđuješ se ignorirati moju mlađu braću? Moju braću koja se vole migoljiti i koja su sada dio juhe? Moje male braceke kojih si ionako požderao već na stotine? U trešnjama, u višnjama, u jabukama, u kruškama. Ima nas svugdje, što god da jedeš, pojest ćeš crva. Sviđa ti se? Baš i ne, ali ne da mi se ostati gladan samo zato što sam si nešto umislio. Jedem dalje. Veliki crv je mekan i daje nekakav utisak ljigavosti. Kao da jedem nekakvu sluz, a ne crva. Možda crvi baš i jesu takvi. A možda sam upravo pojeo komad klobuka vrganja. Dosta glibljenja u sebi. Neću ovako nikad pojesti juhu. Vraćam malu braću unutra i miješam. - Tako se to radi. Sad si jednog stavi među zube i uslikaj osmijeh. To bi bilo mučenje mrtve životinje. - Mučila se kad se kuhala. Sad joj je svejedno. Onda je samo bolesno. - A pisati priču o svojem umišljenom razgovoru s crvićima nije? Dosta, ohladit će mi se juha. |
15.06.2007., petak
Hrpica nerealnih situacija
|
Naravno da ću ih sad morati izmisliti. I naravno da nisu produkt zdravog uma. Cilj: ispucati što više situacija koje će sa što manjim udjelom biti nihil novi sub Sole, a sa što većim o tempora, o mores. Sve se svodi na puko preživljavanje. Redom: *Preživjeti udar groma bez nekih posljedica. Barem ne negativnih. Povremene halucinacije i paranormalne sposobnosti uvijek su dobrodošle. Dilema: da li gurati prste u utičnice? *Dobiti metak ispravno izbačen iz pištolja ili sličnog aparata pravo u glavu, ali pod takvim kutem da se isti odbije. Dilema: da li se pri odbijanju metak počeo rotirati u suprotnom smjeru? *Biti sudionikom avionske nesreće. Ostati polumrtav u komadu olupine i ostatak života glumiti frajera. Dilema: iz hlača polovice tijela viri novčanik. *Iskoprcati se iz vlastitog groba nakon neuspjelog infarkta ili slabašnog vudutretmana. Dilema: hoće li svaka buduća partnerica nužno biti nekrofilkinja? *Situacija: simpatičan psić povelike i, naravno, razjapljene čeljusti u skoku usmjerenom ka vratu budućeg pričaoca. Odvaliti mu neki kroše i gledati rotaciju par sekundi. Dilema: hoću li i drugi put uspjeti? *Nadmudriti čovjeka s pištoljem i blagom željom da ubije uporno gledajući u fiksnu točku negdje desno od njega. Dilema: je li zaboravio što drži u ruci? *Biti stvarno sam na svijetu. Možda i svojom zaslugom. Dilema: nekrofilija ili animalizam? *Preživjeti ugriz otrovnice (provedeno puno puta u praksi od raznoraznih ljudi) isisavanjam otrova. Dilema: mjesto ugriza je nožni palac karakterističnog mirisa. *Poubijati sve svoje prijatelje. Dilema: new game(Y/N)? *Odrasti. Dilema: podjetinjiti? *Pokupiti tijelom neki manji meteor. Dilema: prodati ili zadržati? *Slučajno uništiti neko stoljećima staro prokletstvo. Dilema: ipak umrijeti? *Napraviti neki svjetski rekord. Dilema: otvoriti vrata da izađe bar malo smrada? *Iskoristiti višu poziciju na drvu i nogom potjerati gladnu i bijesnu medvjedicu majku dolje. Dilema: pod drvetom rastu ciklame intenzivnog mirisa. *Dići se nakon brzog i naglog kontakta s vozilicom s Ottovim motorom i polupati istu vlastitim ekstremitetima. Dilema: hoće li vlasnik biti isto tako blagonaklon? |
07.06.2007., četvrtak
Inspiracija je daleko od tipkovnice
|
Čisto da konstantiram da sam najbolje tekstove otipkao u glavi i potom ih zaboravio čime je broj zabavljene publike sveden na niti prost niti složen. Tema će biti diplomacija, umijeće da se što opširnije ne kaže ništa. Samo još trebam nešto smisliti na datu temu koju sam, uzgred otipnuto, smislio prije tridesetak, četrdesetak (uglavnom, vrijeme teče dok smišljam što ću dalje otipkati) sekundi. A što smisliti? - Fućkaj se, ne pomažem u kriznim trenucima. A čemu onda služiš? - Da ti tu i tamo spustim ego. Okaj, onda nastavljam bezvezariti. - Što si ispravno primijetio, nemoj se zanositi mišlju da pišeš nešto zanimljivo. Ljudi ti navraćaju ponajviše zato jer si revan komentator svega što napišu. Možda da probam barem još nešto o diplomatici. Ideja je bila da sklopim što veću rečenicu u kojoj neću reći baš ništa. - Uzmi bilo koju podužu iz starijih postova. Znaš da je ovo bilo smiješno samo tebi. - Već si prije konstantirao da si svoj najdraži pisac i čitatelj pa se ne moraš previše zamarati što pišeš. Ionako je bezveze. Šuti, neki su tako došli i do visoke politike. - Zar te ne bi bilo sram da postaneš biće vrijedno svakog prezira? Bilo je i poštenih političara. - Tebi fale predispozicije. Kakve? - Neću te sad vrijeđati onako kako voliš, dakle o bezveznjaštvu i gluposti, stvar je u tome da si bezličan. Previše lako povjeruješ bilo kome i bilo čemu. Naivan si. Takvima je jedini isplativi put da postanu gamad. Drugačije se iskompromitiraju i odlete u marginalce. Imaš za primjer Budišu. Dosta politike, ajmo na diplomaciju. - Tek sam sad shvatio da sam se navukao da te spasim od čistog monološkog laprdanja. Čime je ostvaren prijelaz na dijaloško laprdanje. Natrag na diplomaciju. Recimo da me je netko pitao što mislim o zaštiti okoliša. Pitanje zaštite okoliša veoma je složeno što znači da ga valja razmatrati s više različitih aspekata kao što su države, međudržavni savezi poput UN-a, NATO-a ili Comonwealtha, upravne jedinice unutar država i na kraju sami pojedinci na kojima, čisto statistički, ipak leži najveći teret. Onda me isti taj pita da me je pitao za moj stav, a ne analizu samog pitanja. Vi očito niste razumjeli moj odgovor, a to je da se okoliš može i mora zaštiti od propadanja i to ponajprije od djelovanja nas samih, a tek onda od raznih prirodnih i neprirodnih katastrofa poput udara meteorita ili erupcija vulkana što nije moguće izvesti bez općeg konsenzusa, kako država ili političkih saveza, tako i udruga građana ili građana samih. Na što me dotičnik opet upozori da mu još nisam ništa rekao. Moj stav je, naravno, da smo svi mi dužni odati poštovanje prema svijetu na kojem živimo i to na način da se ponašamo ekološki svjesno štiteći pritom životinje od izumiranja i tralalalala jer sam već sam sebi dojadio. Što sugovornika smete više od onih hipnotičkimbitipokušavajućih odgovora. -Trebam reći da je ovo sranje? Ne, hvala. - Prekasno. |
03.06.2007., nedjelja
Jučer je danas bilo sutra
|
Mjesto da naslov nema veze s tekstom zarez tekst će se baviti samo naslovom točka Prvo točka Drugo zarez prvo mi se učinilo zgodnim da ostane prazno zarez drugo da govori o tome zarez a treće o drugom i četvrtom točka Treće zarez drugo je već reklo što je trebalo zarez a četvrto će krenuti na već danu tematiku tako da priča ne bi bila ni ab ovo ni ab ono zarez a ni pravo in medias res točka Četvrto zarez koje je ujedno i zadnja brojka jer se stvara realna opasnost da se i sam autor među njima izgubi što bi mu odreklo mogućnost da se pred sobom osjeća pametno točka Zapravo je već i ovo dovoljan razlog da autor počne autora smatrati debilom točka Daklem zarez rečenica točka Našao sam ju u tri točke Ipak od izvorišta svakog ptića točka Ja sam svoj nadraži pisac zarez a njemu sam ja najdraža publika točka Otkrio sam to čitajući stvari koje sam prethodno sam napisao točka Zato sam nastavio čitati svoje stare umotvorine diveć se pritom pametnom djetetu koje je zarez nažalost zarez izraslo u mene i srameći se imbecila kojem je valjda jedina pozitivna stvar u životu što je izrastao u mene točka Čitajući tako već u startu blagožućkaste stranice svog kvazidnevnika otvorena zagrada čiji se koncept inače savršeno slaže s konceptom ovog bloga zarez a to je prodavanje magle svima koji su je željni kupiti zatvorena zagrada zarez našao sam u naslovu navedenu rečenicu i zadivio se i zamislio se jer nije vrag da sam prvi tako nešto sklopio točka Kako mi gugl ne htjede dati poveznice na bilo što što bi tu rečenicu sadržavalo u toj formi otvorena zagrada a tu formu smatram savršenom sve dok mi netko eksplicitno otvorena zagrada ne mislim pritom na ništa nedolično otvorena zagrada samo ne kužim zašto se onda moram pravdati zatvorena zagrada zatvorena zagrada ne pokaže bolju formu iste misli zatvorena zagrada zarez pa čak ni ništa što bi ukazivalo da ista bilo gdje postoji zarez prisiljen sam tražiti pomoć od pripadnika vrste koja se zbog jo-joa i kozmetike smatra vrhuncem evolucije točka Zbrkanost ovog teksta trebala bi urediti da prethodna ironija ne bude nikom uvredljiva točka Daklem drugi otvorena zagrada ova brojka je nužna iznimka zatvorena zagrada zarez molim posjetioce ove nadasve bezveznjačke stranice da svojim poznavanjem izvora rečenice iz naslova podare autoru par trenutaka srama na kojima će isti zbog kasnije prosvijećenosti biti vječno zahvalan ili da kažu nešto tipa jao kako dobro sklopljeno ne priznavši pritom da im je trebalo par sekundi da rečenicu probave točka Nadam se da je sve bilo jasno točka Hvala uskličnik |
