...in patria sua
26.06.2007., utorak
Štafeta nemo
|
Pitanje je hoću li ili neću apsorbirati još jednu blogoštafetu. Pitanje je delikatno, barem za nestabilne umove. Pitanje je izazvalo dilemu, a dilema još ništa, osim što pod prikladnim uvjetima može nabujati. - Štafete su jadne. To je kao da priznaješ da nemaš ništa pametnije za pisati. - Kasno paljenje. Već si vidio kod par ljudi da štafete ignoriraju. Ako ovu ignoriraš, istovremeno ćeš se svojevoljno promijeniti (što je zavaravanje sebe) i kopirati tih par ljudi (ti ljudi su odbjegla aadrey, Alkemicar i Helada). Kopiranje iliti kameleonština je dno ponašanja. Priznavanje sebi i drugima da nemaš osobnosti. - Stvar nije tako jednostavna. Čisto kopiranje drugih jest jadno, ali u slučaju blogoštafeta imamo samo dvije mogućnosti: prihvatiti ili odbaciti. Nekoga se mora kopirati. Osim toga, nijedan izbor nije dobar. Ako prihvatiš štafetu, priznaješ da nemaš pametnije teme, a postoji i nekakav stav da veliki blogopisci ne prihvaćaju štafete. - Glupost. Nemaš dokaza za to, a ni za protutvrdnju. Jedino što bi se mogao progurati argument da štafete netko mora pokrenuti, a jedini ljudi čije štafete imaju šanse dugo poživjeti su upravo veliki. - Sumnjivo. Lance sreće nije pokretao nitko poseban, a opet su se raširili. - Sranje, propala mi teza. - Onda nastavljam s alternativom. Ako ne prihvatiš štafetu, onda si jadan jer se furaš na one koji su se već izjasnili kao antištafetisti, a i zbog snobizma. - Snobizma? - Pa one fore tipa što će meni tako niske teme za pisanje kad sam dovoljno dobar da nešto sam izmislim. - Prema tim argumentima ništa nije dobro. Baš krasno. - Poveo sam se za Ivanom Raosom (nadam se da ste barem čuli za njega) koji je napisao pripovijetku "Izabrat ćeš gore". Prepričavati ju neću. Knjižnice su opremljene sasvim solidno i većim marginalcima. Glavna je poanta priče da svojim izborom obično nećemo biti zadovoljni. - To ovisi o situaciji. Ako biraš sladoled, vjerojatno te, osim u slučaju kakve psihoze, posljedice izbora neće puno mučiti. Raosova situacija je ona iz poslovice "E duobus malis minus eligere oportet.", a problem je što su oba izbora otprilike jednako loša. - Može se to pogledati iz teorije situacija. Ona je izmišljena od ukupnosti prisutnih sugovornika iliti stvora koji momentalno tipka, a život predočava kao niz situacija u kojima treba nešto učiniti. One se mogu prozvati prilikama, ali realno je da će otprilike polovica njih zapravo biti neprilike. Ovisno o predznaku situacije, naš je cilj ili izvući što veću korist ili pretrpjeti što manju štetu. - To je gruba i glupa aproksimacija. Iz nekih loših situacija se ponekad može izvući korist, a iz dobrih ožiljke. - To se može pripisati modulaciji percepcije svijeta zbog psihičkog stanja. - Također se mogu istovremeno dogoditi i dobre i loše posljedice. - Za to mogu definirati kompleksne situacije. - Sve situacije su kompleksne. Prekompleksne za tu tvoju glupu aproksimaciju. - Vratimo se onda na ono jednostavno. - To volim, povlačenje. - Ima jedan problem. Više ne znam koji je od nas bio za, a koji protiv štafete. - Nije bitno. Glavno da laprdamo. - Ne sjećam se ni gdje je stala dilema. - Pogledaj gore. - Neću. Ako to učinim, prekinut će mi se ona famozna nit koja vodi od početka do kraja teksta. - Bez brige, ovaj je toliko smušen da ionako nitko neće ništa shvatiti, a kamoli da se tu negdje nešto prekinulo. - Nije stvar u tome. Znatno je teže tipkati ispočetka. - Iz tvoje perspektive. Neutralan promatrač neće ništa primijetiti jer si ga već zbunio. - Mislim da previše potcjenjuješ naletnike i eventualne namjernike. - A što si mislio, da te posjećuju Radmani, Hawkingi i duhovi Tesle i Einsteina? Čitaju te oni koje redovito komentiraš pa im je malo neugodno da te ignoriraju iako si to sasvim zaslužio, a i nekolicina ljudi s kojima povremeno komuniciraš u realnom svijetu. Njihovi razlozi ostaju upitni. Možda su čudaci kao i ti, ali nije na meni da im sudim. - Jednu mogućnost se u ovakvim razmišljanjima uporno preskače. - Bez brige, ne vrijediš. Na naslovnici si se našao samo kad si se usudio popljuvati nekoga, ktomu bez argumenata. - Naslovnica nije nikakav kriterij. - Onda možemo analizirati tekstove. Za eksterne umove, ovo je pregled napisanog u proteklih 373 dana, što se dade aproksimirati na godinu, i 200 postova. Krenuo si s kratkim rečenicama kojima si ili mljeo bezveze ili otkrivao toplu vodu. Ideje za rečenice su ti se ubrzo potrošile pa si počeo baljezgati neodređeno dok nisi krenuo u kratke priče (kojima si kopirao plavusu777) koje su se od početnih očajnih uspjele uzdići do loših. Između priča si počeo pisati kojekave bedasturije u kojima si se uglavnom jadao (baš kao i sad), a u jednoj takvoj počeo si pisati dijaloge između sebe i sebe. Iza toga si jedno vrijeme počeo sklapati polusuvisle šale, a kad su se i one potrošile, vratio si se pričama i monodijalozima. Sve u svemu, tvoj blog nema čak ni tematiku. Zapravo ima. Baviš se sobom. - To i nije neka novost. - Treba ipak naglasiti da se vidi umobolna diskrepancija između samodatog nadimka i stvarne tematike. - Hoćeš reći da bih trebao malo prorokovati? - Neću ništa reći. Samo kritiziram. - Bolesno je samo kritizirati. - Valjda ti je jasno kome si dao dijagnozu. - Kako bilo, planiram malo krenuti u prorokovanje. - Radije nemoj najavljivati. Ispast će za drek kao i priče. - Dobro, ništa ne obećavam. - Nisi ni s pričama, a ipak ih pišeš. - Što onda, da kažem da neću prorokovati? - Već sam rekao da ti neću ništa poručiti. Ja sam tvoj kritičarski karcinom. Vidim sve što ne valja i vadim ti mast svojom svevidećnošću, ali nemam konkretnih rješenja. Njih ćeš morati potražiti sam. - To se još naziva i gunđalo. I cjepidlaka. I picajzla. - A pripadnike tvoje vrste se obično naziva šeprtljama. - Prešli smo u obično vrijeđanje. - Vrijeme za ići spavati? - Ni slučajno. Moramo još riješiti štafetu. - Moramo riješiti dilemu. - Kompromis je uvijek rješenje. Pošto je štafeta tipa bezvezne informacije o blogopiscu, dat ću bezvezne odgovore i smanjiti viku velikih slova. 1. Opisati se u par točaka : Ove točke jesu u paru, ali prilično je teško opisati se samo uz pomoć njih. 2. Pet rečenica o sebi Seba je prezime jednog japanskog hip-hop(-cup)-glazbenika. Ime mu je Jun. Poznatiji je kao Nujabes. Zasad ima dva albuma: Modal sound i Metaphorical music. Glazba mu je dobra kao pozadina za učenje fizike uz kopanje nosa. 3. ILI-ILI ljeto ili zima - Tu se nema što birati. Financije su mi takve da ne mogu juriti godišnja doba. toplo ili hladno - Ovisi je li kuhano vino ili piva. crno ili rozo - Crno. Dadem li dvoznačan odgovor, netko će me proglasiti pederom. narodnjaci ili metal - Ima jedan kojeg ne muči ta dilema. motor ili auto - Više volim kad me pogoni moje vlastito sagorijevanje. 4. Pitanja i odgovori 1) Koji ti je dan savršen? Besmisleno pitanje. Ograničiti se na jedan jedini način da se uživa u životu je bedasto. 2) Što vas na ljudima prvo privuče? Ništa. Odbijaju me. 3) Koje vas stvari kod ljudi živciraju ili smetaju? Živciranje radi drugih nije ništa drugo nego živciranje radi sebe. 4) Da morate birati, biste li radije izabrali čovjeka koji ima novac i karijeru, a nema voljenu osobu kraj sebe, ili čovjeka koji nema novac, ali ima voljenu osobu? Ne bih izabrao nijednog. Sasvim sam si dovoljan. Inače je to pitanje za žene, a točan odgovor je: Prvog, pa da ga prevedem u drugog. - Sad si, kao, pokazao da te štafete ne zanimaju i da si toliko opak da se s njima možeš sprdati. - Apsolutno. - Nije valjda da zbog te bijedne spačke prštiš od ega? - Zapravo mi se spava. - Lažeš, prekinula ti se ona nit pa baljezgaš. - Ionako je red da tekstu dam nekakav rep. - Kad već nema glave... - Ne usudim ga se čitati. - Onda je to kraj. . - Ništa od točke. - ? - One velike. Treba nekom ponuditi štafetu. - Bolje ne. - Ili možda da. Ako požele pisati, aadreyalkemicarheladakhmelnytskyilitrosedmaplavuša imaju moj blagoslov. Imena sam ima stavio čisto reda radi. Ne očekujem da će to preuzeti. Čak se i nadam tome. Ovo je najjadnija štafeta (od njih tri) koju sam vidio i njezinim sam uzimanjem u ruke samo pokazao koliko sam prizemno biće. Podzemno nisam, barem po slovu zakona. |
