_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

četvrtak, 14.06.2012.

Prominska i druga kazivanja iz starine III dio

Prethodni post na ovu temu, možete pogledati pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/06/1630834504/prominska-i-druga-kazivanja-iz-starine-ii-dio.html

Ukratko, postovi su posvećeni diplomskom radu Danijele Validžić pod naslovom:
„Prominska i druga kazivanja iz starine“

U prošlom postu započeo sam temu:

II. 2.1.1. Pjesme uz kolo,

a evo i njenog nastavka:

(2.inačica)

Oj Promino, ja se tobom dičim,
u pivanju svoje srce ličim.
U Promini ima devet sela
ima cura svakojaki' vela.
Ima i i stari i nejak'i
moga bi se oženiti svaki.

U Promini devet kapitana,
sa' ću kazat koja cura valja.
Oklajkuše blizu Lele,
igraju se cingarele.
U Čitluku kraj svetoga Roka,
ne znaju se nosit kako toka.
U Suknovcim blizu Cote,
igraju se cure na balote.
U Lukaru živa voda vrije,
ima cura umila se nije.
Ljubotiske cure blizu brine,
igraju se na batine.
Puljankuše, podruguše,
piju vodu sa Riđuše.
Razvođanke, raskocane,
na tri jaja nasađene.

(Pjesma u 2. inačici, sastavljena je prema kazivanju Kaje Validžić, rođene Čavlina, 1914. u Matasima)

Obe inačice započinjale bi sa zazivom:

(3)

Ja bi malo zapivati proba,
sve s pomoću Boga i drugova.
Pomozi me Gospe Visovačka,
a za tizim ruko devojačka.

(Mate Validžić, rođ. 1909. u Čitluku, kazao je zaziv prije početka prominskih ojkalica uz kolo)

Evo još nekoliko zanimljivih stihova:

II. 2.1.2. Ostali deseterački dvostisi ili kraći spletovi dvostiha

Često su se u desetercima podrugljivo opisivale nečije mane, navodeći imena stvarnih osoba, koje tako nastavljaju živjeti u narodnoj pjesmi:

(1)

U Promini devet kapitana meni piše iz Oklaja Ana.
"Neću tebe iz Oklaja Ane,
iđen tražit curu u Puljane.
U Puljanim lipi cura ima,
ja se oću oženiti š njima."

(2)

Ispod sunca mlaki vitar puva,
Ljubotiski Pilip cure čuva,
ka kobilu od najveće štete
on i čuva od Nine Gojčete.

(3)

Ovce pase Jokica Budanko,
Povr' Doca, podno Dugodola,
š njime pase devet devojaka,
tri Prominjke, a šest Miljevaka.
"Ja san ima dvanajst Ijubeznica,
po godinam sve su bile dica.
Sve su bile odresla života
među njima Ijubovat divota. "

(4)

Gonte Jeku vi u mline,
di je žito sve Promine.
Devet kili kruva nama,
Jeka more pojist sama.

(5)

U Zečine puna glava gnjida,
doša kući, majci pripovida.

(6)

"Seko Mice, šta se ne udaješ? "
"Brate Cvitko, kad me neće niko
nego Relja iz Petrova polja,
poručuje svake nediljice,
ne dolazi pete godinice."

(Prema kazivanju Kaje Validžić, rođene Čavlina, 1914. u Matasima)

******************************************************

Cijeli rad je prekrasan…ali za sada…ostajemo na ovim pjesmama.

Temom prominskih pjesama, već sam se bavio u nekoliko postova.

Naslov: „Folklor Pormine Goran Knežević IV dio“
Link: http://promina.blog.hr/2007/10/1623324784/folklor-pormine-goran-knezevic-iv-dio.html
Pod navedenim linkom je još jedna varijanta iste pjesme….

Kad smo već kod Gorana Kneževića, evo i ostalih postova pod naslovom:
Folklor Pormine Goran Knežević

obavezno posjetite link:
http://promina.blog.hr/2007/09/index.html

Oznake: Prominska i druga kazivanja iz starine

- 12:33 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 12.06.2012.

Prominska i druga kazivanja iz starine II dio

Prvi post na ovu temu, možete pogledati pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/06/1630829819/prominska-i-druga-kazivanja-iz-starine.html

Ukratko, postovi su posvećeni diplomskom radu Danijele Validžić pod naslovom:
„Prominska i druga kazivanja iz starine“

U prošlom postu nisam naveo sadržaj rada, tako da ga zato sada donosim u cijelost:

*******************************************************
SADRŽAJ:

UVOD 3

I. USMENA KNJIŽEVNOST

II. USMENO PJESNIŠTVO

II. 1. LIRSKA PJESMA
II. 1.1. Molitve, legende
II. 1.2. Pjesme uz narodne običaje
II.2. OJKALICE I RERE
II.2.1. Ojkalice
II.2.1.1. Pjesme uz kolo
II.2.1.2. Ostali deseterački dvostisi ili kraći spletovi dvostiha
II.2.2. Rere
II.3. LAGARIJE
II.4. RUGALICE

III. KRATKI PROZNI OBLICI

III 1. ZAGONETKE
III.2. POSLOVICE

IV. RETORIČKI OBLICI

IV.l. ZDRAVICE
IV.2. ZAKLINJANJA 32
IV.3. BROJALICE 32

V. DJEČJE STVARALAŠTVO USMENE
KNJIŽEVNOSTI

V.1. PJESME O ŽIVOTINJAMA

RJEČNIK
ZAKLJUČAK
IZVORI

*******************************************************

Cijeli rad je zanimljiv, a ja sam odlučio objaviti samo dvije varijante pjesama koje su se pjevale uz kolo.
Pjesma u prvoj inačici, sastavljena je prema kazivanju Ane Perić, rođena 1924. u Lukaru.

*******************************************************
II. 2.1.1. Pjesme uz kolo

Pjesme koje slijede pjevale su se u Promini, uz kolo, na raznim svečanostima. Kolo se igralo na blagdan Male Gospe ispred crkve Gospe Čatrnjske u Lukaru i na blagdan sv. Joakima i Ane, ispred crkve sv. Martina u Mratovu.
Običaja plesanja kola već dugo nema, ali pjesme se i danas zapjevaju u raznim prigodama, samo što je sve manje onih koji ih pamte.

Ovo je splet pjesama od deseteračkih dvostiha, u dvije varijante (inačice):

(1 .inačica)

U Promini devet sela ima
djevojke se poznaju po njima
Sve djevojke lipe i rumene
i u lipu robu obučene
bile bluze, a kratki rukava
za ljubav i moliti badava.
Svaka misli iz svog sela neću,
u selu ću naći sebi sreću.
U drugom su običaji kruti
neću majko, na me se ne ljuti
nastojaću ode biti prva,
čuvat stado i nositi drva
A kad dođe blagdan Gosp Male
oblače se djevojke bez šale.
Sastaju se iz svi devet sela
na svoj način svaka je vesela.
Zapivaju pismicu malenu,
staru, mladu - svakom ugođenu.
Moj dragane iz prominski' sela
kad te vidin odma' san vesela.
Ajte cure vi u kolo amo,
ja ću pivat, vi slušajte samo.
Oprosti mi prominski narode,
što san tio zapivati ode.
Ženi bi se, žena mi je draga,
Al' se bojin namirit na vraga.
Pokušat ću ja je sam pronaći,
pa ću onda reći mome ćaći.
U Promini devet kapitana
sa ću kazat koja cura valja.
U Lukaru živa voda vrije,
vidim jednu umila se nije.
Dragu gleda momak iza zida
kako ona s drugin pripovida.
Stid je bilo od svita ovoga
ona pita koj" stvorio Boga
te se ista na jedno povraća
ona pita ko je Bogu ćaća.
Bome mala uzeti te ne bi
Daj' ćaćino sve stanje pri tebi.
Suknovčanke blizu Cote
igraju se na balote
A mataske ka' pri gradu
svetog Ante cviće kradu
Razvođkinje jašu bicikletu
suju Boga i nedilju svetu.
Oklajkuše na mistu su lipu,
a'l su puno mršave na pipu.
A čitluske blizu svetog Roka
namiguju na mladog poroka.
Mratovkuša baš na svetu Anu
brijala se cura na tavanu
Sakrila se pa se brije,
Stid je bilo od komšije.
Bogatićke, blizu Krke,
one jesu prave zvrke.
Puljankuša pošla srati,
a koprivom dupe trati.
Kopriva je vražja trava,
pa za dupe nije zdrava.
Idem jednom iz Oklaja kući,
nađo curu ovce čuvajući.
Bičve plete, a terluke šiva
sa svojin se stadom razgovara:
"Stado moje, samo ćeš ostati,
moji su me rešili udati.
Tila san se udat lanjske zime,
nije ćaća platijo decime.
Uda' ću se, a u selo neću,
u devoru imam bolju sreću.
Ja joj priđen i upita:
"Mala, bi li meni jedno janje dala?
Ljubi mene, života ti tvoga,
ili mene il' komšiju moga.
U komšije ima devet braće,
a na meni samo jedne gaće.
Vidiš momke iz prominski' sela,
lipi li su majka im vesela.
Svi stasiti, lipi i rumeni
ka' od brda da su odronjeni.
Oj Promino, alaj si nadase,
dođi curo meni pod orase.
Dođi curo, pod orase meni,
sama znadeš da me ćaća ženi
Samo nemoj da te zora vata
ki magare oko tuđi vrata.
Nemoj mala stajat na put sreći
i govorit "Da j' lipši i veći“.
Da j' lip, visok i da ima svega
možda b' onda ti pošla za njega.
Toga j' ritko danas, moja draga,
'ko te gleda more da nastrada.
Udaji se dok si na zemanu,
kad ostariš naće tebi manu.
Opet cura zapiva polako,
ja je slušan ona kaže vako:

"LIPŠI SELA OD PROMINSKI NEMA,
NI JUNAKA DO NAŠI MOMAKA.
OJ PROMINO, BRDO POVISOKO,
GLEDAM SELA DUGO I ŠIROKO.
NAD TOBOM SE VIJAJU OBLACI,
ŠIROM SELA RAĐAJU JUNACI.
LIPE CURE I JUNACI MLADI,
RODNA POLJA, LIPI VINOGRADI.
OJ, PROMINO, JA SE TOBOM DIČIM
TEBI PIVAM, SVOJE SRCE LIČIM"

Ta djevojka, dobra i pristala
još mi nije iz misli nestala.
Još sam kadar upitati za nju
priko kola namignuti na nju.
Ajte cure, meni amo
kukunješće da igramo."

(2.inačica)

Oj Promino, ja se tobom dičim,
u pivanju svoje srce ličim.
U Promini ima devet sela
ima cura svakojaki' vela.
Ima i i stari i nejak'i
moga bi se oženiti svaki.

*******************************************************

(nastavlja se u sljedećem postu….)

Oznake: Prominska i druga kazivanja iz starine

- 21:46 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 10.06.2012.

Prominska i druga kazivanja iz starine

Prije desetak godina, posjetio sam našeg tadašnjeg župnika fra Ivana Čupića, u njegovoj fratarskoj kući u Čitluku. Tema razgovora, bile su stare fotografije iz crkvenog života, koje je fra Ivan imao u svojim albumima.
Fra Ivan je imao dojmljivu zbirku fotografija, i svaka fotografija nas je vodila novim temama razgovora.

-Znaš li na koliko načina u Promini žene vežu okrugu?
-Ne, nisam nikada išao za tim.
-Ima četiri načina vezivanja okruge. Evo, pogledaj ove fotografije….
(Na fotograijama su bile prominske bake, koje su svaka na svoj način vezale okrugu.)

I tako smo riječ po riječ došli do tema folklora…do naših starih pjesama, do ojkalica.

-Što misliš, što je na ovoj kazeti-s osmjehom je podigao u zrak autio kazetu fra Ivan.
Na ovoj kazeti, tvoji matasanci pjevaju na Visovcu negdje sedamdesetih godina.
Bio ti je to Toma Bodlov i njegova družina….Koja je to ojkalica bila…

-Imate li negdje zapisane stihove tih pjesama koje su oni pjevali?
-Nemam, ali tom se temom u svom diplomskog radu bavila Danijela Validžić, kći od ravnatelja Šime. Mogao bi upitati nju, da li ima što stihova.

Godine su prolazile…ja sam čekao svoju priliku da upitam Danijelu za prominske pjesme…
…i evo, sada na svom stolu gledam i listam diplomski rad „Prominska i druga kazivanja iz starina“.

Svatko tko se želi baviti „Izvornim folklorom“, sama riječ kaže, morao bi krenuti ka "izvoru“.
Pjevati danas, posebno zaštićenu Ojkavicu, a ne poznavati stihove iz prošlosti, stihove onih koji su ih u narodnoj predaji prenosili "s koljena na koljeno", po meni je besmisleno.

Nedavno je netko na Promina blogu tražio stihove pjesme:

„Volim kuću kraj prominskog puta
Sagrađenu od kamena ljuta…….“

Premda to često zapjevaju članovi KUU Promina, to nije pjesma sa „Izvora folklora“, jer su njeni stihovi nastali na pripremama za putovanje KUU Promina na „Vinkovačke jeseni“ prije nekoliko godina (o tom putovanju ima zapis na Blogu). Tu vam pjesmu naši stari, sigurno u svojim kazivanjima neće spomenuti.

Vratimo se opet diplomskom radu kojemu i posvećujem ovaj post.
Namjera mi je u ovom postu objaviti samo Uvod, a za sljedeći post, izabrat ću jednu od Ojkalica koju je Danijela zapisala prema kazivanjima naših najstarijih Prominjaca i Prominki.

Pa krenimo redom:

Prvo naslovnica rada:

A zatim...

UVOD

Na pisanje ove studije iz usmenog narodnog stvaralaštva potakla me ponajprije ljubav i zahvalnost prema mojoj najboljoj i najsvestranijoj pripovjedačici narodnih pjesama, mojoj baki, sada pokojnoj, Kaji Validžić kojoj posvećujem ovaj rad. Njoj pripada zasluga što sam od malena slušala i zavoljela narodnu riječ, jer bi u svakoj prigodi na njena usta progovorila s koljena na koljena prenošena narodna mudrost.

Najveći dio mojih zapisa sakupljen je u hotelu "Medena" u Segetu Donjem, među prognanicima iz drniškog i sinjskog kraja u razdoblju od prosinca 1992. do svibnja 1993.

Prikupljanje narodnog blaga zanimljiv je, ali i posao koji zahtijeva mnogo truda i strpljenja, jer kazivače treba zateći u dobru raspoloženju. Znalo je proteći i čitavo poslijepodne u razgovoru s njima, a bez ijednog zapisa, ali uz obaveznu poruku na temelju životnog iskustva.
Pripovjedači su znali kako prikupljam usmeno blago pa su, misleći daje tako bolje, počeli govoriti književnim jezikom. Tada bi ih znala prekinuti zanimajući se "ide li to zaista tako u pjesmi", na što bi se oni nasmijali i "ispravili" se. Nastojala sam zato sa svim pripovjedačima jako puno pričati o raznoraznim životnim temama, jer tada su bili slobodniji i neposredniji u kazivanju. No, ti razgovori doveli su do spoznaje da i ta pričanja koja nisam bilježila imaju svoje teme i epizode. Bile su to uobličene priče čija zanimljivost nije ovisila o prikazanim konkretnim događajima već isključivo o pripovjedačevu daru pripovijedanja.

Uglavnom, ljudi koji imaju talenta za kazivanje imaju uvijek i zanimljivu "priču iz života", vjerojatno obogaćenu i nekim novim izmišljenim detaljem.

Teme i motivi priča iz života i usmenog kazivanja znali su biti toliko slični te se nametnulo pitanje o potrebi uvrštavanja pričanja o životu u usmenu književnost. Međutim, ona već ulaze u sferu usmene tradicije samim tim što će oni koji ih slušaju zasigurno zanimljivu priču prenijeti drugima, naravno, u novoj varijanti. Tako se, na kraju krajeva, usmena riječ širila od davnina do nas danas, ne poznajući ni državne ni jezične granice te javljajući se u raznim kulturama i u različitim varijantama.

Usmeno stvaralaštvo starije je od pisane književnosti, ali od 9. st. do danas traje paralelno s pisanom književnošću ne gubeći na svojoj aktualnosti.

Klasifikacija dana u ovom radu, sadrži podjelu onih usmenoknjiževnih vrsta koje su mi dostupnim učinili moji kazivači.

Nastavlja se….

(Hvala Danijeli i svima koji su pomogli da ovaj diplomski rad dođe do mene, do čitatelja Promina bloga)

Oznake: Prominska i druga kazivanja iz starine

- 11:34 - Komentiraj post (0) - Link posta

<< Arhiva >>

_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

četvrtak, 14.06.2012.

Prominska i druga kazivanja iz starine III dio

utorak, 12.06.2012.

Prominska i druga kazivanja iz starine II dio

nedjelja, 10.06.2012.

Prominska i druga kazivanja iz starine

Opis bloga

Općina Promina

.....

...