Prominska i druga kazivanja iz starine
Prije desetak godina, posjetio sam našeg tadašnjeg župnika fra Ivana Čupića, u njegovoj fratarskoj kući u Čitluku. Tema razgovora, bile su stare fotografije iz crkvenog života, koje je fra Ivan imao u svojim albumima.
Fra Ivan je imao dojmljivu zbirku fotografija, i svaka fotografija nas je vodila novim temama razgovora.
-Znaš li na koliko načina u Promini žene vežu okrugu?
-Ne, nisam nikada išao za tim.
-Ima četiri načina vezivanja okruge. Evo, pogledaj ove fotografije….
(Na fotograijama su bile prominske bake, koje su svaka na svoj način vezale okrugu.)
I tako smo riječ po riječ došli do tema folklora…do naših starih pjesama, do ojkalica.
-Što misliš, što je na ovoj kazeti-s osmjehom je podigao u zrak autio kazetu fra Ivan.
Na ovoj kazeti, tvoji matasanci pjevaju na Visovcu negdje sedamdesetih godina.
Bio ti je to Toma Bodlov i njegova družina….Koja je to ojkalica bila…
-Imate li negdje zapisane stihove tih pjesama koje su oni pjevali?
-Nemam, ali tom se temom u svom diplomskog radu bavila Danijela Validžić, kći od ravnatelja Šime. Mogao bi upitati nju, da li ima što stihova.
Godine su prolazile…ja sam čekao svoju priliku da upitam Danijelu za prominske pjesme…
…i evo, sada na svom stolu gledam i listam diplomski rad „Prominska i druga kazivanja iz starina“.
Svatko tko se želi baviti „Izvornim folklorom“, sama riječ kaže, morao bi krenuti ka "izvoru“.
Pjevati danas, posebno zaštićenu Ojkavicu, a ne poznavati stihove iz prošlosti, stihove onih koji su ih u narodnoj predaji prenosili "s koljena na koljeno", po meni je besmisleno.
Nedavno je netko na Promina blogu tražio stihove pjesme:
„Volim kuću kraj prominskog puta
Sagrađenu od kamena ljuta…….“
Premda to često zapjevaju članovi KUU Promina, to nije pjesma sa „Izvora folklora“, jer su njeni stihovi nastali na pripremama za putovanje KUU Promina na „Vinkovačke jeseni“ prije nekoliko godina (o tom putovanju ima zapis na Blogu). Tu vam pjesmu naši stari, sigurno u svojim kazivanjima neće spomenuti.
Vratimo se opet diplomskom radu kojemu i posvećujem ovaj post.
Namjera mi je u ovom postu objaviti samo Uvod, a za sljedeći post, izabrat ću jednu od Ojkalica koju je Danijela zapisala prema kazivanjima naših najstarijih Prominjaca i Prominki.
Pa krenimo redom:
Prvo naslovnica rada:
A zatim...
UVOD
Na pisanje ove studije iz usmenog narodnog stvaralaštva potakla me ponajprije ljubav i zahvalnost prema mojoj najboljoj i najsvestranijoj pripovjedačici narodnih pjesama, mojoj baki, sada pokojnoj, Kaji Validžić kojoj posvećujem ovaj rad. Njoj pripada zasluga što sam od malena slušala i zavoljela narodnu riječ, jer bi u svakoj prigodi na njena usta progovorila s koljena na koljena prenošena narodna mudrost.
Najveći dio mojih zapisa sakupljen je u hotelu "Medena" u Segetu Donjem, među prognanicima iz drniškog i sinjskog kraja u razdoblju od prosinca 1992. do svibnja 1993.
Prikupljanje narodnog blaga zanimljiv je, ali i posao koji zahtijeva mnogo truda i strpljenja, jer kazivače treba zateći u dobru raspoloženju. Znalo je proteći i čitavo poslijepodne u razgovoru s njima, a bez ijednog zapisa, ali uz obaveznu poruku na temelju životnog iskustva.
Pripovjedači su znali kako prikupljam usmeno blago pa su, misleći daje tako bolje, počeli govoriti književnim jezikom. Tada bi ih znala prekinuti zanimajući se "ide li to zaista tako u pjesmi", na što bi se oni nasmijali i "ispravili" se. Nastojala sam zato sa svim pripovjedačima jako puno pričati o raznoraznim životnim temama, jer tada su bili slobodniji i neposredniji u kazivanju. No, ti razgovori doveli su do spoznaje da i ta pričanja koja nisam bilježila imaju svoje teme i epizode. Bile su to uobličene priče čija zanimljivost nije ovisila o prikazanim konkretnim događajima već isključivo o pripovjedačevu daru pripovijedanja.
Uglavnom, ljudi koji imaju talenta za kazivanje imaju uvijek i zanimljivu "priču iz života", vjerojatno obogaćenu i nekim novim izmišljenim detaljem.
Teme i motivi priča iz života i usmenog kazivanja znali su biti toliko slični te se nametnulo pitanje o potrebi uvrštavanja pričanja o životu u usmenu književnost. Međutim, ona već ulaze u sferu usmene tradicije samim tim što će oni koji ih slušaju zasigurno zanimljivu priču prenijeti drugima, naravno, u novoj varijanti. Tako se, na kraju krajeva, usmena riječ širila od davnina do nas danas, ne poznajući ni državne ni jezične granice te javljajući se u raznim kulturama i u različitim varijantama.
Usmeno stvaralaštvo starije je od pisane književnosti, ali od 9. st. do danas traje paralelno s pisanom književnošću ne gubeći na svojoj aktualnosti.
Klasifikacija dana u ovom radu, sadrži podjelu onih usmenoknjiževnih vrsta koje su mi dostupnim učinili moji kazivači.
Nastavlja se….
(Hvala Danijeli i svima koji su pomogli da ovaj diplomski rad dođe do mene, do čitatelja Promina bloga)
Oznake: Prominska i druga kazivanja iz starine
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
