ponedjeljak, 11.12.2006. Bilušića buk
(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)
ponedjeljak, 11.12.2006.
Bilušića buk
Prvi veći slap-buk rijeke Krke na putu prema moru, nakon ostataka Čavlinova brzaka je Bilušića buk.
Prema nekim knjigama, visok je 22,4 metra.
Po meni visina slapova je promjenjiva jer oni «žive» i «umiru» i njihova se visina iz godine u godinu mijenja.
Krka je specifična rijeka, jer njene slapove čine sedrene barijere.
Sedre je iz godine u godinu sve više te svojom nastankom stvara brane-slapove, zato sam i rekao da slapovi «žive». Kad se sedra previše «podigne» u visinu, a otope se sa Dinare snjegovi, plavne vode sa sobom na slapove donose razne naplavine.
Često su to stabla duga i po desetak metara, a široka skoro metar.
Tako težak teret sedra ne može izdržati, te dolazi do njenog urušavanja a time i «umiranja» smanjivanja visine slapa.
Nekoliko puta sam fotografirao Bilušića buk, ali nikad nisam bio zadovoljan sa fotografijama.
Taj slap potvrđuje da priroda i čovjek moraju živjeti u «odmjerenom» skladu kako bi s jedne strane ljepota prirode, a s druge strane opstanak čovjeka imali sigurnu budućnost.
Mlinice koje su Prominci stoljećima koristili gubile su bitku sa tehnološkim napretkom- električnim mlinovima.
Još do samog Domovinskog rata, biljci su redovito tjedno na magarcima odlazili na pranje na Bilušića buk.
Meni je tada bilo normalno vidjeti dva-tri magarca natovarena biljcima, «kuvertam», kako ih od Džapića prema Ljubotiću prati njihova gazdarica.
Nije ih trebalo tjerati, oni su svoj put odavno znali.
Slapovi i ljudi živjeli su u skladu.
Kad pogledate stare fotografije slapova, prvo što ćete uočiti je «urednost» slapova.
Na sedrenim barijerama-slapovima nema stabala.
Vrtlovi pored slapova, uvijek su uređeni.
Baba iz Džapića, odavno je odustala od pranja robe i njene «Stupe» «Veš mašine» su utihnule, a magarci su odavno u «vječnim lovištima».
Karagini mlinovi mljeli su žito do odprilike 1992. i tu je njihovoj priči došao kraj.
Priroda je prepuštena sebi, neukroćena, zavladala Bilušića bukom.
I što se dogodilo?
Slap koji je nekad osvajao ljepotom šireći tok vode Krke na punih 106 metara, «obolio je».
Nekadašnja visina (22,4 metra) u zadnjih desetak godina po mojoj slobodnoj procjeni ne doseže niti desetak metara.
Ukupna visina Bilušića buka, razbila se u nekoliko manjih nizvodnih stepenica.
Zanimljivo je da smo se svi nadali da će NP Krka doprinijeti uređenju kanjona Krke u Promini.
Nažalost, NP Krka je više «policajac» koji hvata ljude koji na svojoj zemlji uz Krku pilaju stabla za ogrjev, upecaju iz Krke koju ribu….
Cijela moja priča pala bi u vodu kad je ne bi mogao potkrijepiti fotografijama.
Surađujući u pripremi i obradi fotografija za jednu knjigu, došao sam do razglednice koja me i potakla da napišem ovaj post.
Na fotografiji pod linkom možete pogledati kako je Bilušića buk izgledao prije više od po mojoj procjeni 80. godina (cca 1920. godin);
Na sljedećim fotografijiama možete pogledati buk danas (2006. godina op.a);.
Izvorni post, nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/12/1621863963/bilusica-buk.html
|