_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

nedjelja, 25.12.2016.

Sretan vam Božić i Nova 2017. godina Svim čitateljima Promina bloga, želim sretan i blagoslovljen Božić i uspješnu 2017. godinu! Živili!

subota, 24.12.2016.

nedjelja, 24.12.2006. Prvi broj lista župe sv. Mihovila –Promina (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) nedjelja, 24.12.2006. Prvi broj lista župe sv. Mihovila –Promina Pisao sam prije nekoliko mjeseci post na temu pokretanja lista župe Promina. Zanimali su me komentari Vas čitatelja Bloga na tu temu. Sad kad se sjetim komentara, meni prvo pada napamet komentar koji je glasio otprilike «Sve ćete vi na riječima….». Ali, bilo je i dosta pozitivnih reakcija na tu ideju, te ovim putem pozdravljam sve koji su ideju o pokretanju lista podržali. Drago mi je da je moj post pročitao i Željko Džapo koji je obećao financirati tiskanje prvih šest brojeva lista. Ovaj list je pripremljen u samo mjesec dana, ali kad smo barem kod mojih fotografija koje čine 95% fotografija u listu, njihovo prikupljanje je trajalo ipak dosta duže. Sreća je što imam sada prilično bogatu arhivu fotografija događaja u Promini, tako da je i izbor bio dosta olakšan. Uglavnom, prvi broj je izašao. Fra Šime je pohvalio sve zaslužne za njegovo tiskanje, a posebno Željka Džapu koji je pokrio troškove tiskanja i grafičkog urednika Zvonu Baru. List je tiskan na 48.stranica na A4 formatu papira, i po mojoj procjeni dosta je kvalitetno izrađen. Sadržaj je sastavljen od tridesetak naslova najvećim djelom vjerske tematike, ali zastupljene je jednim tekstom i općina Promina, kao i KUU Promina. Pod nekim naslovima uz tekstove raznih autora, mogu se pročitati i prigodne pjesme našeg Prominca Mirka Validžića-Ćelkanovića. Neki od meni zanimljivih naslova su: U se vrime godišća Iz ureda općine Promina Visovac biser na Krki Velika i nepoznata hrvatska žena iz Promine Poginuli vojnici iz Promine u Domovinsko-obrambenom ratu Ubijeni civili u Domovinsko-obrambenom ratu… Ima tu još dosta zanimljivih članak, koje ću vjerojatno koristiti kao citate u svojim sljedećim postovima, a sve Vas koje zanima list, najbolje je da dođete na mise koje će se održati sljedećih dana u Promini i preuzmete list od fra Šime. Ovih dana iz tiska su izašli mali kalendari na kojima su moje fotografije crkve Gospe Čatrnjske noću i crkve svetog Martina. Na velikom kalendaru prikazane su ove godine sve prominske crkve, kako bi sve bile jednako zastupljene, te se nitko ne bi trebao osjetiti zakinuto-zapostavljeno. Nakon deset godina, list i dalje redovito izlazi jednom godišnje. Najnoviji broj lista župe Promina, broj 11., možete pročitati pod linkom: http://www.franjevci-split.hr/pdf/promina_bozic_16.pdf Izvorni post, možete pročitati pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/12/1621910007/prvi-broj-lista-zupe-sv-mihovila-promina.html

petak, 23.12.2016.

subota, 23.12.2006. Božićni koncert u sv Mihovilu II dio (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) subota, 23.12.2006. Božićni koncert u sv Mihovilu II dio Prošla su dva dana od koncerta tamburaškog orkestra «Krsto Odak» iz Drniša. Što je vremenski odmak od nekog događaja veći, to je opis vjerojatno uvjerljiviji jer nam u sjećanju ostaju samo najbitniji trenutci. Milka Tomić je kao i uvijek sa svojim posebnim zanosom dirigirala orkestrom koji je besprijekorno i precizno pratio svaki pokret njenih ruku. Dio Božićnih pjesama zajedno su izveli djeca iz OŠ Oklaj sa odličnom pratnjom tamburaša. Ova točka je uvježbana netom prije koncerta, i drago mi je da je Milka malo aktivirala i našu djecu iz Oklaja, i sve je naravno lijepo zvučalo. Koncertu nije prisustvovao Načelnik Općine Promina, ali se zato Gradonačelnica Knina Josipa Rimac rado odazvala. Koncertu je prisustvovao i Branko Jednak, donator gitare za KUU Promina i električnog klavira na kojem se sviralo ovu večer u crkvi sv Mihovila u Oklaju. Branko je jedan jako zanimljiv čovjek o kojem ću vjerojatno jako puno pisati u sljedećoj godini. Za Prominu ga vežu prijatelji, i zbog tih prijatelja pomagao je i spreman je opet pomoći Promincima donacijama poput spomenutih. Nekoliko skladbi na klaviru odsvirala je i Tomislava Lojić, učenica osnovne muzičke škole «Krsto Odak» iz Drniša. Za dobru izvedbu glazbenih djela, glazbeniku je osim talenta uvijek potreban i kvalitetan instrument. Slušajući Tomislavu, bio sam oduševljen i njenim talentom i kvalitetom zvuka električnog klavira koji je donirao gospodin Branko. Uglavnom, bio je ovo jedan jako zanimljiv događaj koji je za svaku pohvalu organizatoru fra Šimi, tamburašima iz Drniša, Tomislavi Lojić, donatoru klavira Branku Jednaku i svima koji su svojim prisustvom uveličali ovaj događaj. Evo nekoliko fotografija samog događaja: Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/12/1621905368/bozicni-koncert-u-sv-mihovilu-ii-dio.html

srijeda, 21.12.2016.

četvrtak, 21.12.2006. Zime u Promini (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) četvrtak, 21.12.2006. Zime u Promini Jednom sam negdje pročitao da je u Promini bila toliko strašna zima da je čak i Krka zaledila, i nekoliko dana nije tekla! Kada sam to pričao ljudima, nisu mi vjerovali. Krka zaledila… ma možeš mislit… Kad je to bilo? Sad šta je najgore, ja znam da sam to pročitao, ali ne znam gdje? Ima godinu dana ja se mučim pronaći taj tekst, ali evo konačno sam ga pronašao. Davne 1893. godine Grgur Urlić Ivanović, prominski učitelj napisao je tekst u Narodnom listu pod naslovom «Zimske slike na Krki». Grgur nam tako opisuje zimu u siječnju 1893. godine u Oklaju, Čitluku i na Krki. Prilično je to dug tekst, a ja ću citirati ono što mislim da je najupečatljivije u njemu. «Dana 24. siječnja stigao glas od dogonica s Brljana i Bobodola. Krka silno zamrzla na širokim Marasovinama, oko Brljana i Rošnjaka. Jedva dočekao 26. siječnja, da razgledam slike smrznute Krke. Sa mnom je Pajan Parać, junak u vratolomiji, na sklizanju Krke, i još dva njegova druga. Dana 15 i 17. siječnja, pričao mi Parać, kako Mate i Pajan Čavlina dana 18. i 20. siječnja jurišali na pomrzlicu pod Bobodolom. Najprvo odvalili s brijega od 300. i više kila kamen, da opaze tvrdinu leda. Kad je kamen otpuzao preko promrzlice, na drugu stranu, ko lagana žaljnjača, tad on s družinom tamo i amo,na umetanje i sklizanje, na lov ptičadi i prosijecanje mraza i pobijanje kolaca na vodi….» Sada lijedi ono najzanimljivije: «Tu na širokom Bobodulu nazad 27. godina Krka zamrzla, i jedna djevojka iz roda Čavlina , udarila na sred promrzlice sjekirom, probila i zatukla kolac. E pa tako i ja pokušah, priča Parać… Dana 17. siječnja, sve smrzlo na debelo, bila smo tri druga. Jedan sa daskam, drugi na dva štapa s šiljkom gvozdenim u mraz, ja goloruk u opancima, udarili s kraja na Veliki vir. Ja sam mogao preskakati preko valovite promrzlice, dva tri puta se prevalio, ali dopao nasred Krke, probijajući mraz debeo više od metra. Zatakao kolac i tako pomladio spomen naše pokrčke amazonke. Eno ti kolac, na njemu barjak, da se priča kakova je zima vladala u siječnju 1893. godine. Nego, lijepe ti duše, pazi da se i moje ime čuje u svijetu». Ovo je samo dio priče koji nas podsjeća kako su nekad bila hladne zime u našim krajevima. Ujedno je prilika da oživim sjećanje unuka i praunuka Čavlina i Paraća na njihove «slavne» djedove i naravno nečiju Baku koja je rodom iz Čavlina. Priča ima svoj nastavak…. Koju ću objaviti samo ako Vas zanima…. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/12/1621897659/zime-u-promini.html

utorak, 20.12.2016.

srijeda, 20.12.2006. Pjesma u povodu stote obljetnice početka rada HE Miljacke (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) srijeda, 20.12.2006. Pjesma u povodu stote obljetnice početka rada HE Miljacke Voditelj prezentacije knjige «Prvih sto godina hidroelektrane Miljacka» u Kninu šestog prosinca, bio je Ante Nadomir Tadić Šutra. Za sam kraj večeri, Ante je pročitao svoju pjesmu posvećenu godišnjici početka rada HE Miljacke; U Krki svjetlost izvire U srcu Krke-krasotice Prelijepi vrutci i slapi… Blistaju ko' djetinje lice- Kroz Miljacku tisuću kapi. Kroz prominski krš svud' izvori; Grgolji se voda i žacka. U kanjonu ko' stijeg vihori, Svijetlo, što ga rađa Miljacka. Sretan rođendan, ljubimice; Našeg' puka i našeg' krša! Miljacko-Miljo-miljenice, Kroz kamen i voda leprša… I tako već stotin' godina, Krkin plam, slavolučno vrije. Izmeđ' Šibenika i Knina, Miljacka naša; sja i grije. Ante Nadomir Tadić Šutra U Kninu, mjeseca listopada G.G. 2006. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina....obljetnice-pocetka-rada-he-miljacke.html

nedjelja, 18.12.2016.

ponedjeljak, 18.12.2006. Proslava stogodišnjice elektrane u organizaciji Nezavisnog sindikata radnika HEP-a HE na Krki (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) ponedjeljak, 18.12.2006. Proslava stogodišnjice elektrane u organizaciji Nezavisnog sindikata radnika HEP-a HE na Krki Zanimljivo je kako se u nas neke obljetnice «izmišljaju», a neke se stvarne-važne se izbjegavaju. Razne vlasti od ničega naprave događaj, ali isto tako na nešto što je važno spomenuti nekim čudom se ogluše. Djelatnici HE Miljacka s radošću su očekivali stogodišnjicu elektrane, kako bi odali počast svojoj «hraniteljici». Malo je pogona u šibensko-kninskoj županiji, a moglo bi se reći i u Hrvatskoj, koji imaju tako dug i uspješan radni vijek. Kako je sve vodilo tome da se godišnjica elektrane neće obilježiti, djelatnici elektrane su odlučili svojim ušteđenim novcem iz sindikalne kase napraviti svečani domjenak. Napravili smo tortu u obliku turbine i generatora, sjetili se molitvom svojih bivših kolega, te zaželjeli elektrani uspješnih sljedećih sto godina. Ovih dana se zahuktavaju razni radovi na uređenju fasade i unutrašnjosti elektrane. Ja se nadam da će nakon završetka tih radova ipak netko od ljudi iz vrha HEP-a doći u HE Miljacku, i svojim dolaskom (sa zakašnjenjem) obilježiti stogodišnjicu elektrane. Za kraj evo nekoliko fotografija sa obilježavanja stogodišnjice elektrane u organizaciji NSR HEP-a HE na Krki- Oklaj. Jedna stara fotografija djelatnika HE Miljacka (tada Manojlovac) iz 1976. godine, sa obilježavanja sedamdeset godina elektrane. Djelatnici HE Miljacka koji su obilježili stogodišnjicu. Logično bi bilo zapitati se, zašto ove godine radnici sami nisu organizirali proslavu 110. godina HE Miljacke? Kraj 2015. i početak 2016. godine, obilježio je odlazak u mirovinu kolega koji su skoro cijeli radni vijek proveli u elektrani. Feštom se ispraćalo jednog po jednog kolegu. Bilo je tu pjesme, smjeha, ali na kraju i suza. Nakon što su otišli, nastala je neka nova radna atmosfera. Osjećaj je isti kao kad obitelji izgube najstarijeg člana. Kako kaže stih, "Sve je isto, samo ništa isto nije". Kolege, uživajte dugo u mirovini, hvala vam na svemu što ste nas naučili! Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/12/1621887806/proslava-stogodisnjice-elektrane-u-organizaciji-nezavisnog-sindikata-radnika-hepa-he-na-krki.html

petak, 16.12.2016.

subota, 16.12.2006. Sto godina HE Miljacke-Manojlovca (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) subota, 16.12.2006. Sto godina HE Miljacke-Manojlovca Već se godinama u HE Miljacki priča kako će se za sto godina elektrane napraviti prava fešta. Stariji se radnici HE Miljacke rado sjećaju proslava za sedamdeset, osamdeset godina elektrane. To su bile prave fešte kažu, na koje su pozivani bivši i sadašnji radnici, direktori….svi izvođači radova koji su imali svoj doprinos u produženju «života» elektrane izgrađene davne 1906. godine, Zadnjih godinu dana rukovodstvo HE Miljacke razglabalo je samo oko datuma kada je točno elektrana krenula u rad. Da li je to 12., 14. ili 16.12.1906. godine? Uglavnom, godina i proslava nije bila upitna, samo izbor dana od tri navedena. Nekoliko većih godišnjica elektrana pratila su izdanja knjiga posvećenih značaju i radu HE Miljacke, nekad Manojlovac. Već sam na Blogu napisao jedan post na temu objavljivanja knjige pod pokroviteljstvom «HEP Proizvodnje», pod imenom «Prvih sto godina hidroelektrane Miljacka». Autor knjige je dipl.ing. Želimir Škarica, djelatnik u HE Miljacka, a tiskana je u 800. primjeraka, koji su odmah u prvih desetak dana pronašli nove vlasnike. Ovih dana manje sam pisao postove baš zato jer sam zajedno sa autorom knjige bio zauzet sudjelovanjem u prezentaciji knjige u Kninu, Šibeniku i Zadru. Prezentacija same knjige bila je i dobar način da se sazna koliko ljudi u tim gradovima uopće znaju podataka o HE Miljacka. Bilo je tu zanimljivih pitanja. Meni je najzanimljivije bilo čuti pitanje jednog Zadranina, «….koga zanima HE Miljacka iz Sarajeva?» Još zanimljivije je bilo pitanje koliko bi koštalo kompletno uklanjanje HE Miljacka iz kanjona rijeke Krke? Po ovom drugom Zadraninu, elektrana previše «unakazuje» prirodu, a nema baš neku preveliku korist u ukupnoj zaradi HEP-a. Riječi autora knjige da HE Miljacka proizvede prosječno godišnje 117 GWh, nekima ipak nije značila ništa. Ja bih ovaj post na kraju posvetio baš financijskom značaju HE Miljacka, i financijskom značaju gradnje elektrane prije sto godina. Da bi shvatili koliko je to 117 GWh evo jedne jednostavne računice: -117GWH=117,000,000 KWh (117 milijuna kilowatasati) Većini ljudi ovi podatci opet ništa ne znače. Ljudi najbolje stvari razumiju kad im problem prebacite u kune, eure, marke… Tako i mojoj djeci kad «zapne» matematika, čim prebace u računanje u kuna+kuna, odmah dobiju rezultat. Idemo redom: Kada plaćate potrošenu el. energiju, cijena 1kWh je od 0.32 do 0.61 kuna. Uzmimo da je prosjek cijene koštanja 1kWh 0,46 kuna. Da bi el.energija došla do potrošača, svoj posao odrađuju još Elektro Prijenos i Distribucija el.energije, i za to uzimaju svoj dio od 0,46 kuna. Uzmemo li i najgoru varijantu da elektrani ostane samo 0,20 kuna po 1 kWh proizvedene el. energije, shvaćamo da elektrana godišnje zaradi milijunske iznose u kunama. Gledajući u današnjim uvjetima to su jako veliki novci. Sada se pokušajte vratiti u vrijeme prije sto godina, kolika je to tek za ono vrijeme bila snaga elektrane, i o kojem se novcu radilo. Uzmite u obzir i to da se cijela elektarana izgradila u samo četiri do pet godina, a da se u Hrvatskoj u zadnjih 15. godina nije uspjela izgraditi niti jedna elektrana, a potrošnja struje iz godine u godinu raste. Današnje vrijeme iziskuje velike i financijske i političke napore da se nešto pokrene… Možete zamisliti kakve su političke i ekonomske prilike bile prije sto godina na ovim našim prostorima? Dovoljno govori o koliko se velikom projektu za to vrijeme radilo i podatak da su okolna sela u Promini i Bukovici struju dobila tek pedeset godina nakon izgradnje elektrane! Post bi mogao pisati na nekoliko stranica, pa ću ga rastaviti u nekoliko djelova. Naslovi bi mogli biti: Prezentacija knjige «Prvih sto godina HE Miljacka « u Kninu, Šibeniku i Zadru. Proslava stogodišnjice elektrane u organizaciji Nezavisnog sindikata radnika HEP-a HE na Krki Pjesma Nadomira Tadića Šutre posvećena stogodišnjici HE Miljacke, pod naslovom «U Krki svjetlost izvire». Jedan od naslova mogao bi biti i «Hoće li HEP uopće proslaviti rođendan jedne od svojih najstarijih elektrana?» Moram napomenuti da čitajući dnevne novine možete često pročitati članke o proslavama godišnjica rada HEP-ovih elektrana i distribucijskih pogona. Proslavama često budu nazočni i mnogi političari uključujući i Predsjednika Vlade, razni ministri, direktori….. Ali o svemu tome…. Uskoro…. Prošlo je deset godina od zadnje proslave početka rada HE Miljacke, i sada bi vitalna "starica" za dnevne novine mogla izjaviti da je dočekala i svoj 110. rođendan. Novinari bi je da zna govoriti upitali "Koji je Vaš recept za dug život"? Ona bi im veselim glasom odgovorila "Gdje je blaga, ni' kuća ne pusti. Uvjek se netko nađe da mi svojom pažnjom produži život". A tko će s njom ove godine slaviti rođendan? Akumulacijko jezero HE Miljacke-Brljan, spomenuo je u komentaru na ovaj post bloger @GP, pa evo i dvije fotografije sa Brljana; Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/12/1621880356/sto-godina-he-miljackemanojlovca.html

srijeda, 14.12.2016.

četvrtak, 14.12.2006. Osvjetljena crkva Svih Svetih u Razvođu (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) četvrtak, 14.12.2006. Osvjetljena crkva Svih Svetih u Razvođu Nakon što je napravljena vanjska rasvjeta crkve Gospe Čatrnjske (o čemu sam već pisao), ovih dana vanjsku rasvjetu dobila je i crkva Svih Svetih u Razvođu. Imam osjećaj da su se Prominci počeli nadmetati u dobrim djelima, i to me baš raduje. Ja se nadam da će se sada naći i netko iz Mratova tko će osvijetliti crkvu svetog Martina. Inače, crkva svetog Martina uskoro bi trebala dobiti i kip svetog Martina, jer je jedan Prominac fra Šimi obećao snositi sve troškove izrade kipa. Ali da se opet vratimo u Razvođe…. Tko je i kako sudjelovao u izradi vanjske rasvjete Svih Svetih, najbolje je opisao Mario Juric u svom komentaru: Evo sa velikom radošću mogu reci: " U Razvođu crkvica se bijeli koda su je anđeli donijeli" Od večeras (11.12.2006.) crkva Svih Svetih u Razvođu je osvjetljenja. Nadam se da će puno ljudi biti oduševljeno kao i ja jer prekrasno izgleda u ovoj tamnoj noći. Prenijet ću vam komentar fra Šime: "Izgleda lipše nego velike crkve… ista je kao crkve uz more …bravo" Opet ću iskoristiti priliku i zahvaliti fra Šimi na podršci, Načelniku Općine koji je intervenirao za kabel od Elektre Drniš Ekipi Elektro centra Tudić koji su spojili struju, Djelatnicima «Metalsint» Oklaja jer su napravili držače Petar Juric, Dragan i Ante Juric, te Ante Lacić pomogli su mi u realizaciji betoniranja postolja za reflektore Hvala im svima. ……»»» Evo i fotografija: Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina.....osvjetljena-crkva-svih-sveti-u-razvodu.html

nedjelja, 11.12.2016.

ponedjeljak, 11.12.2006. Bilušića buk (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) ponedjeljak, 11.12.2006. Bilušića buk Prvi veći slap-buk rijeke Krke na putu prema moru, nakon ostataka Čavlinova brzaka je Bilušića buk. Prema nekim knjigama, visok je 22,4 metra. Po meni visina slapova je promjenjiva jer oni «žive» i «umiru» i njihova se visina iz godine u godinu mijenja. Krka je specifična rijeka, jer njene slapove čine sedrene barijere. Sedre je iz godine u godinu sve više te svojom nastankom stvara brane-slapove, zato sam i rekao da slapovi «žive». Kad se sedra previše «podigne» u visinu, a otope se sa Dinare snjegovi, plavne vode sa sobom na slapove donose razne naplavine. Često su to stabla duga i po desetak metara, a široka skoro metar. Tako težak teret sedra ne može izdržati, te dolazi do njenog urušavanja a time i «umiranja» smanjivanja visine slapa. Nekoliko puta sam fotografirao Bilušića buk, ali nikad nisam bio zadovoljan sa fotografijama. Taj slap potvrđuje da priroda i čovjek moraju živjeti u «odmjerenom» skladu kako bi s jedne strane ljepota prirode, a s druge strane opstanak čovjeka imali sigurnu budućnost. Mlinice koje su Prominci stoljećima koristili gubile su bitku sa tehnološkim napretkom- električnim mlinovima. Još do samog Domovinskog rata, biljci su redovito tjedno na magarcima odlazili na pranje na Bilušića buk. Meni je tada bilo normalno vidjeti dva-tri magarca natovarena biljcima, «kuvertam», kako ih od Džapića prema Ljubotiću prati njihova gazdarica. Nije ih trebalo tjerati, oni su svoj put odavno znali. Slapovi i ljudi živjeli su u skladu. Kad pogledate stare fotografije slapova, prvo što ćete uočiti je «urednost» slapova. Na sedrenim barijerama-slapovima nema stabala. Vrtlovi pored slapova, uvijek su uređeni. Baba iz Džapića, odavno je odustala od pranja robe i njene «Stupe» «Veš mašine» su utihnule, a magarci su odavno u «vječnim lovištima». Karagini mlinovi mljeli su žito do odprilike 1992. i tu je njihovoj priči došao kraj. Priroda je prepuštena sebi, neukroćena, zavladala Bilušića bukom. I što se dogodilo? Slap koji je nekad osvajao ljepotom šireći tok vode Krke na punih 106 metara, «obolio je». Nekadašnja visina (22,4 metra) u zadnjih desetak godina po mojoj slobodnoj procjeni ne doseže niti desetak metara. Ukupna visina Bilušića buka, razbila se u nekoliko manjih nizvodnih stepenica. Zanimljivo je da smo se svi nadali da će NP Krka doprinijeti uređenju kanjona Krke u Promini. Nažalost, NP Krka je više «policajac» koji hvata ljude koji na svojoj zemlji uz Krku pilaju stabla za ogrjev, upecaju iz Krke koju ribu…. Cijela moja priča pala bi u vodu kad je ne bi mogao potkrijepiti fotografijama. Surađujući u pripremi i obradi fotografija za jednu knjigu, došao sam do razglednice koja me i potakla da napišem ovaj post. Na fotografiji pod linkom možete pogledati kako je Bilušića buk izgledao prije više od po mojoj procjeni 80. godina (cca 1920. godin); Na sljedećim fotografijiama možete pogledati buk danas (2006. godina op.a);. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/12/1621863963/bilusica-buk.html

subota, 10.12.2016.

nedjelja, 10.12.2006. Sumrak prominskog rudarstva (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) nedjelja, 10.12.2006. Sumrak prominskog rudarstva Kada sam prije nekoliko godina razmišljao koje motive prikazati na web-u, a da najbolje simboliziraju Prominu, jedan od prvih motiva bio je rudarski toranj u Razvođu. Zalazak sunca u pozadini fotografije, na kojoj je u prvom planu rudarski toranj, promatrača asocira na gašenje svjetla u prominskim rudnicima šezdesetih godina. Tko je bio u mojoj kući vjerojatno je primjetio tu fotografiju na zidu u hodniku. Bilo je i onih koji su rekli da taj toranj nije baš nešto zanimljivo za fotografiranje. Ipak ja sam ga rado fotografirao, i gledao svaki put kad bi išao prema Drnišu. Zašto sad spominjem rudarski toranj u Razvođu? Možda niste primjetili, ali njega više nema! Visoka cijena željeza, vjerojatno je bila dobar povod za njegovu demontažu i odvoz u staro željezo. Za mene je taj toranj bio poput spomenika. Spomenika kojeg nitko kao takvog nije postavio i vjerojatno ga nitko osim mene tako nije nikad ni nazvao. Za mene je on bio podsjetnik na vremena u kojima se teško živjelo, a ipak je u Promini živjelo 6500 stanovnika! Šteta što ga više nema, ali bar je ostala fotografija…. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/12/1621856494/sumrak-prominskog-rudarstva.html

petak, 09.12.2016.

subota, 09.12.2006. Nekoliko vijesti iz Razvođa (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) subota, 09.12.2006. Nekoliko vijesti iz Razvođa Kada sam pretraživao svoje fotografije kako bi pronašao najbolje za prominski Glasnik, primjetio sam da nemam niti jedne fotografije crkve Svih Svetih. Baš sam ovih dana namjeravao napraviti koju fotografiju crkve, a informacija fra Šime da se započelo sa instaliranjem vanjske rasvjete bila je povod više za požuriti danas u Razvođe. Ovih dana osim vanjske rasvjete oko crkve Svih Svetih, vrše se i pripremni radovi za asfaltiranje puta od Nadračića kuće do crkve, i asfaltiranje parkirališta ispred crkve. Ispred crkve sam zatekao Maria Jurica koji se s bratom pripremao za betoniranje postolja za rasvjetna tijela. Postavljanje nove niskonaponske mreže u Razvođu, a posebno pored crkve, Mario je iskoristio za rješavanje problema rasvjete crkve, što je svakako odlična ideja. Asfaltiranje puta prema crkvi je jedan u nizu puteva koji bi ovih dana trebali dobiti asfalt. Danas sam baš u Lacićima zatekao kamione koji su nasipali put na relaciji od Kašnarove kuće prema Juricima-Lacićima-Klepićima-Tošićima. Na maloj fotografiji ispod naslova ucrtao sam dionice putova koje bi se ovih dana trebalo asfaltirati, a evo i nekoliko fotografija pripreme cesta za asfaltiranje Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/12/1621856365/nekoliko-vijesti-iz-razvoda.html Spominjanje prezimena Nadrčić u ovoj deset godina staroj priči, podsjetilo me na sljedeći dokument koji sam odavno spremio u svoju arhivu; ...točnije, sljedeći navod: (Upisnik rođenih-župa Promina, godina 1898. stranica 194. i 195.) Prema navedenom, moguće je da Ndrčići svoje korjene vuku iz Betine, ali to bi trebalo još malo bolje istražiti.

srijeda, 07.12.2016.

četvrtak, 07.12.2006. Malo ćakula (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) četvrtak, 07.12.2006. Malo ćakula Nemam neki pametniji naslova, pa sam izabrao ovaj. Pod komentarima sam dobio sljedeća pitanja: -Gdje bi se u Oklaju mogla napraviti izložba slika? -Što Općina planira sa Domom kulture? Djelovanje KUU Promina, pobudilo je u Promini neka sasvim nova razmišljanja i način druženja Prominaca. Druženjem Prominaca različitih generacija, a time i pogleda na život, prave se razni planovi za buđenje života u Promini. Veliku ulogu ima i fra Šime, jer je dosta «jak» organizator, i zna pronaći zajednički jezik za ljude sasvim različitih nivoa razmišljanja. Upravo druženje Prominaca različitih zanimanja i generacija može dovesti do relizacije za Prominu dobrih projekata. Nedavno sam bio u društvu u kojem se razmatrala tema izložbe fotografija u Promini. Složili smo se da bi u te svrhe najbolje poslužila prostorija KUU Promina. O kojim se fotografijama pričalo? Odmah nakon rata, u Zagrebu je napravljena izložba fotografija na temu «Ratna stradavanja Promine» Dobar dio Prominaca je ogorčen da se u Promini nije ništa napravilo od rata. Eto, jedna takva izložba, dobro bi došla da se vidi koliko smo napredovali u zadnjih desetak godina. Prostorija KUU Promina je jedna od najprometnijih –najposjećenijih u Oklaju, i svaka izložba u njoj bi imala najbolji odaziv. Kad smo kod Doma kulture…. Općina planira u bivšim prostorijama zadruge (na katu-kancelarije) urediti prostor za dječji vrtić. Bilo je to u proračunu za ovu godinu, ali izgleda da će ti planovi ipak sačekati sljedeću ili neku drugu godinu. Po nekim informacijama taj vrtić (prostor) je trebao biti podijeljen u tri prostorije za tri dobne grupe djece. Mogu samo napomenuti da u vrtiću sada ima 4. predškolca i 7. djece od 3. do 5. godina. Ukupno 11. djece! Znači da bi prioritet trebao biti stvoriti uvjete za život mladih obitelji u Promini, jer bez novih mladih bračnih parova nema ni djece za taj vrtić. Sama sala Doma kulture koja može primiti i do 500. ljudi u planu je u sljedećoj godini za djelomično građevinsko uređenje. Točnije, trebali bi se urediti sanitarni čvorovi. Po mom mišljenju, sala bi mogla odlično poslužiti za pireve, jer u području Knina i Drniša nema baš tako velikih dvorana, a prostor ispred nje već ima uređeno parkiralište. Sala bi se mogla dati nekome u najam na deset godina, pod uvjetom da je najmoprimac građevinski završi i dovede u funkciju. Tko zna, možda bi i bilo zainteresiranih poduzetnika. Možda bi mogla poslužiti i za neku drugu namjenu…. Najgore je da stoji u stanju kakvom je sada. Bilo je to godine. 2006.-te Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/12/1621848424/malo-cakula.html

utorak, 06.12.2016.

srijeda, 06.12.2006. Uređuje se dvorište ispred sv. Roka u Čitluku (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) srijeda, 06.12.2006. Uređuje se dvorište ispred sv. Roka u Čitluku Ogledalo svake Župe je osim njenih crkava i župna-fratarska kuća. Vjenčanja u Promini većinom dobiju svoj blagoslov baš u kapelici sv. Roka u Čitluku. Fra Šime je već nakon prvog vjenčanja zaključio da bi trebalo urediti pristupni put u dvorišni prostor fratarske kuće i kapele. Kako fra Šime brzo prelazi sa ideja na njihovu realizaciju, ovih dana započeli su radovi kako bi se uočeni nedostatci otklonili. Na nedjeljnoj misi u sv. Mihovila fra Šime je rekao: «Radovi na uređenju su započeli, stari zidovi su uklonjeni i povratka na staro više nema… Dio novca za uređenje je prikupljen, a svaka nova kuna je dobro došla….» Sva projektna dokumentacija, kao i troškovnik su izrađeni. Koji su ciljevi uređenja, možete pogledati na sljedećoj skici na fotografiji: Kako danas izgleda dvorište sv. Roka i fratarske kuće pogledajte pod linkovima: Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/12/1621845123/ureduje-se-dvoriste-ispred-sv-roka-u-citluku.html

ponedjeljak, 05.12.2016.

05.12.2006. Zlatni i srebreni pir u obitelji Mlinar (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) utorak, 05.12.2006. Zlatni i srebreni pir u obitelji Mlinar Zadnjih dana imam malo previše obaveza pa nisam stigao neke postove odmah napisati, ali kako kažu bolje ikad nego nikad… Prije nekoliko dana zamolila me Asja (Ćinći) da navratim u nedjelju (03.12.2006.) do njene kuće kako bi fotografijom zabilježio za njenu obitelj dvije važne obljetnice. Prije punih pedeset godina njeni roditelji Joso i Milena Mlinar izrekli su sudbonosno «Da». Na isti datum, samo dvadeset i pet godina nakon njih, udala se njihova kći Nediljka, (koju od milja zovu Seka) za Ivana Topića. Tako sam ovu nedjelju imao priliku fotografirati obitelj u kojoj se slavio srebreni i zlatni pir. Ja ovim putem čestitam Josi i Mileni, te Seki i Ivanu (Šerifu) sretnu obljetnicu sa željom da u budućnosti provedu još puno sretnih godina braka i sa svojom djecom i unucima proslave još puno puno obljetnica. Evo nekoliko fotografija, da upotpune priču: Slavljenici Joso i Milena Mlinar: Slavljenici Nediljka i Ivan Topić: Jedna zajednička fotografija obitelji Mlinar: Sad da je i Dado Mlinar imao kakvu obljetnicu, spomenuo bi svu djecu Jose i Milene. Kako Dado nema sliku obljetnice, evo (ispod) jedna slika Dade i njegove generacije od prije dvadesetak godina. Možda se netko od posjetitelja Bloga prepozna na toj slici, tko zna? Dadina generacija iz osamdesetih godina prošlog stoljeća: Prošlo je deset godina. Milena i Joso sada iz daleka promatraju svoju obitelj, svoju unučad, praunučad.... Na njihovom ognjištu, praunučad je napravila svoje prve korake. Kako vrijeme prolazi, čovjek shvati da puno toga može postići, ali nešto najteže, što malo obitelji uspjeva je, ostati jedna velika sretna obitelj! Mlinarima i Topićima od srca želim, da i dalje budu jedna velika i sretna obitelj! Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/12/1621841352/zlatni-i-srebreni-pir-u-obitelji-mlinar.html

subota, 03.12.2016.

nedjelja, 03.12.2006. Dvije loše vijesti iz Promine i jedna dobra (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) nedjelja, 03.12.2006. Dvije loše vijesti iz Promine i jedna dobra Dugo vremena se iščekivao početak rada «Slatkog doma» u Oklaju. Napokon kad su počeli s radom, u svim novinama se moglo pročitati kako je to firma koja ima jako velike planove za taj pogon u Oklaju. Navodno je bio ugovoren i veliki broj montažnih kuća koje su oni trebali izraditi za izvoz. Posao je tako u «Slatkom domu» pronašlo desetak mahom mlađih momaka, kojima je ovaj posao jamčio svjetliju budućnost i nastavak života u Promini. Ako malo pregledate arhivu mog bloga, lako će te pronaći sve najave vlasnika firme, kao i njihove planove brzog razvoja ovog posla u bliskoj budućnosti. Nažalost, svi djelatnici «Slatkog doma» dobili su otkaz, i firma je zatvorena. Nisu radili niti mjesec dana… napravili jednu kuću… i propao dugo najavljivani posao «stoljeća». Jedino dobro ( ako se to uopće tako može nazvati) u svemu tome može biti što «Metal-sint» sada može nekom drugom iznajmiti poslovni prostor koji je pogodan za izradu aluminijske stolarije ili proizvodnje slične tomu. Druga loša vijest je koliko sam mogao čuti (nisam uspio pročitati), članak u Slobodnoj Dalmaciji u kojem se navodi da Senka Knežević daje otkaz na radnom mjestu direktora «Staračkog doma» u Oklaju. Starački dom je također bio česta tema na ovom blogu, pa koga zanima, može pretražiti arhivu. Što reći…. Možda najbolje situaciju može opisati ona narodna poslovica koja otprilike glasi: «Što jedan ludi zapetlja, sto pametnih ne može otpetljati». Suvišno je komentirati projekt u koji Država uloži 20 milijuna kuna, i on na kraju nije u funkciji, i nitko nije za takvo stanje odgovoran!!!! Da su ova dva projekta zaživjela u Promini, bilo bi to najmanje 50. novih radnih mjesta. Na kraju i jedna dobra vijest. Čuo sa da u bivšoj vojarni Manojlovac koja je sada u vlasništvu NP Krka, kao stražar s radom započinje još jedan Prominac. To je za sada treći Prominac koji radi u NP Krka i to je jako, jako veliki korak za Prominu, jer u NP Krka donedavno nije radio nitko iz Promine. Čestitam momku na novom poslu. Znam da je dobar radnik, i da će sigurno napredovati u NP Krka kako se budu otvarala nova radna mjesta kojih bi u budućnost u NP trebalo biti sve više i više. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/12/1621832830/dvije-lose-vijesti-iz-promine-i-jedna-dobra.html

nedjelja, 03.12.2006. Sveti Ambrozije u Promini (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) nedjelja, 03.12.2006. Sveti Ambrozije u Promini Danas (03.12.2006.) je još jedno umjetničko djelo našeg Prominca akademskog kipara Vlade Radasa našlo svoje mjesto u Promini. Ivan Bračić odlučio je crkvi svetog Mihovila u Oklaju pokloniti kip svetog Ambrozija, zaštitnika pčelara. Fra Šime je tako na kraju svete mise blagoslovio kip svetog Ambrozija. Pomoćnika ministra gospodarstva, rada i poduzetništva Ivan Bračić i Vlade Radas pozdravili su Promince i kratko opisali ideju postavljanja kipa svetog Ambrozija u crkvi svetog Mihovila. Kako sam fotografirao cijeli događaj, gospodin Bračić me pozvao zajedno sa fra Šimom i gospodinom Vladom na svečani ručak na imanje Josipa Dujića u Suknovce. Prema nekim istraživanjima, većinu svojih problema ljudi riješe baš na ovakvim sastancima/druženjima. Mene je baš zanimao pogled našeg Prominca Ivana Bračića na situaciju u Promini i kako je promijeniti nabolje. Osnovni nedostatak je izgleda što mi u Promini nemamo konkretne programe i projekte, kao ni pravu viziju što i kako želimo napraviti u budućnosti. To vam je situacija kao da uđete u taksi i zamolite vozača da Vas hitno preveze. Na pitanje vozača «Kuda želite?» vi odgovorite «Nemam pojma». Eto, izgleda da je u takvoj situaciji Promina. Ipak ja sam imao nekoliko konkretnih pitanja: -U Promini se trenutno gradi prema nekim informacijama 18. kuća sa potporom Ministarstva Gospodarstva, rada i poduzetništva, prema Zakonu o područjima od posebne Državne skrbi. Mene je zanimalo tko tim ljudima može pomoći da kao i u drugim područjima od posebne Državne skrbi, ostvare pravo na besplatnu Lokacijsku, Građevinsku dozvolu, priključak za struju i vodu… Uglavnom ista prava kao i svi ostali. Poruka doministra Bračića je jednostavna. Tih osamnaest ljudi mora zajedno sjesti za stol i definirati svoje probleme i zahtjeve. Zajedno trebaju otići kod Načelnika Općine Žare Duvančića i uputiti zahtjev prema nadležnom Ministarstvu. Doministar će pomoći na način da Načelnika savjetuje kojim se ljudima treba obratiti za rješavanje problema koji muče te ljude. -Već sam pod postom o «Svetoj Kati» spomenuo «Prominku», koja već duže vrijeme čeka «Rješenje» za gradnju kuće od već spomenutog Ministarstva. Dobio sam savjet što bi trebala napraviti, i ja sam je odmah nazvao da prenesem poruku. «Prominka» je imala još bolju vijest za mene, njen problem je riješen, i ovih će dana dobiti «Riješenje». Eto, ja sam priču o svetom Ambroziju zaštitniku pčelara završio u sasvim drugom smjeru, ali ja se nadam da je nekog i taj dio priče zanimao. Evo i nekoliko fotografija samog doogađaja: Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/12/1621832800/sveti-ambrozije-u-promini.html

petak, 02.12.2016.

subota, 02.12.2006. Petnaesta obljetnica 142. brigade HV-a (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) subota, 02.12.2006. Petnaesta obljetnica 142. brigade HV-a Jučer je u Drnišu održano svečano postrojavanje 142. brigade Hrvatske vojske, povodom petnaeste godišnjice njenog osnivanja. Na vrijeme i važnost osnivanja drniške brigade podsjetili su mnogi govornici. Svi se mi na svoj način sjećamo tih godina u kojima je nastajala 142. brigada. Jedino i najvažnije oružje bila je želja ljudi da se vrate na svoja ognjišta. Veliki dio nas prognanika smjestio se u prvi danima rata u okolici Unešića, Utorama gornjim i Utorama donjim… i svi su pogledi bili usmjereni prema Promini. Živjeli smo u zabludi da će nam UN i cijeli svijet pomoći da se mirnim putem vratimo svojim kućama. Ali dim koji je dolazio iz smjera Drniša, Promine, Miljevaca, najavljivao je samo nove i veće napade tzv JNA i «Krajinskih» postrojbi. Obično kad se gledaju filmovi u rat odlaze dobro izvježbani mladići, mišićavi, znaju sve borilačke vještine, u rukama imaju najsuvremenije oružje. Na samom početku Domovinskog rata osnovane su postrojbe, koje su činili obični ljudi. Bili su to ljudi raznih profesija, ali najmanje prekaljeni ratnici. Od suvremenog oružja, malo se toga moglo pronaći. Ali oni su imalo ono što je najvažnije za dobiti rat. Imali su volju, želju, snagu za borbu za ostvarenje svog cilja-povratak kući i slobodnu Hrvatsku. Oni nisu osvajali tuđe, oni su samo željeli vratiti svoje. Mnogo ih je i život dalo, da bi mi danas mogli slobodno živjeti u Hrvatskoj. Da nije bilo tih ljudi tko zna koje bi se granice Hrvatske danas mogle pronaći u zemljopisnim atlasima . Malo je riječi kojima se tim ljudima može zahvaliti. Ukupno je prema nekim informacijama kroz 142. brigadu prošlo preko 7500 boraca, a postrojavanju je po mojoj procjeni bilo oko 400-500 boraca. Drniš je ipak sinoć ovim svečanim postrojavanjem, kulturno umjetničkim programom i svečanim domjenkom za sve prisutne, želio zahvaliti svim borcima 142. brigade i posjetiti ih na te ponosne i povijesne dane. Dnevne novine će vjerojatno detaljnije opisati ovaj svečani događaj. Meni je bilo prilično hladno da bi čekao koncert Thompsona i Guliana, ali ipak sam na kraju uspio fotografirati vatromet kojim je obilježen završetak ovog događaja. Nisam fotografijama obuhvatio cijeli događaj, ali nadam se da mi to nećete zamjeriti. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/12/1621832813/petnaesta-obljetnica-142-brigade-hva.html

Opis bloga

• Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
  Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
  S. Sarić
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.
  
  
  
  Galerija promina.blog.hr
  
  
  Fotografije generacija iz škole:
  
  
  
  
  
  
  
  Video snimke:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Projekti čiju realizaciju očekujemo:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  

Općina Promina

• 
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  

.....

• ......
  .......
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine
  
  
  
  
  2006. 1 godina Promina bloga
  
  2007. 2 godina
  
  2008. 3 godina
  
  2009. 4 godina
  
  2010. 5 godina
  
  2011. 6 godina
  
  2012. 7 godina
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
  promina.blog.hr@gmail.com
  
  
  Zadnji postovi

...