_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

utorak, 28.06.2016.

utorak, 28.06.2005. POKRENUT BISKUPIJSKI POSTUPAK ZA PROGLAŠENJE BLAŽENOM MAJKE KLARE ŽIŽIĆ

(Jedanaest godina poslije-Povratak u 2005. godinu)

utorak, 28.06.2005.

POKRENUT BISKUPIJSKI POSTUPAK ZA PROGLAŠENJE BLAŽENOM MAJKE KLARE ŽIŽIĆ

Glas Koncila, broj: 40 (1580), 3.10.2004.

Biskupijski kanonski postupak za proglašenje blaženom službenice Božje majke Klare Žižić, utemeljiteljice izvorne hrvatske družbe Sestara franjevki od Bezgrešne, započeo je u Šibeniku na blagdan sv. Mateja, 21. rujna, pod predsjedanjem šibenskoga biskupa Ante Ivasa. Šibensku su katedralu toga dana, na 298. obljetnicu Klarine smrti, ispunili brojni vjernici, redovnice i svećenici šibenske biskupije potvrdivši tako vjekovni »glas svetosti« majke Klare - »ogledala Mista«, o kojoj je tadašnja Kronika, prigodom njezine smrti zabilježila: »Žalješe je vas grad i Varoš, budući (je) 27 godina pod svetim habitom kako jedna svića sijala poniženstvom i z dobrom prilikom«. Molitveno-meditativni susret »Biti svjedok Božjeg kraljevstva danas«, svečano misno slavlje te otvaranje sudbenog postupka s imenovanjima i prisegom članova sudišta, povijesno-arhivske te teološke komisije - bila su tri dijela jedne cjeline tijekom koje su se razmatrali »plodovi svetosti« šibenske Crkve iz koje je ponikao prvi hrvatski kanonizirani svetac Nikola Tavelić, sluga Božji fra Ante Antić te majka Klara Žižić koja je, umrijevši na glasu svetosti, svojim sestrama ostavila trajni primjer zajedništva, siromaštva i pokore te brige za siromašne po djelima milosrđa.

Biskupijski kanonski postupak za proglašenje blaženom službenice Božje majke Klare Žižić, utemeljiteljice izvorne hrvatske družbe Sestara franjevki od Bezgrešne, započeo je u Šibeniku na blagdan sv. Mateja, 21. rujna, pod predsjedanjem šibenskoga biskupa Ante Ivasa. Šibensku su katedralu toga dana, na 298. obljetnicu Klarine smrti, ispunili brojni vjernici, redovnice i svećenici šibenske biskupije potvrdivši tako vjekovni »glas svetosti« majke Klare - »ogledala Mista«, o kojoj je tadašnja Kronika, prigodom njezine smrti zabilježila: »Žalješe je vas grad i Varoš, budući (je) 27 godina pod svetim habitom kako jedna svića sijala poniženstvom i z dobrom prilikom«. Molitveno-meditativni susret »Biti svjedok Božjeg kraljevstva danas«, svečano misno slavlje te otvaranje sudbenog postupka s imenovanjima i prisegom članova sudišta, povijesno-arhivske te teološke komisije - bila su tri dijela jedne cjeline tijekom koje su se razmatrali »plodovi svetosti« šibenske Crkve iz koje je ponikao prvi hrvatski kanonizirani svetac Nikola Tavelić, sluga Božji fra Ante Antić te majka Klara Žižić koja je, umrijevši na glasu svetosti, svojim sestrama ostavila trajni primjer zajedništva, siromaštva i pokore te brige za siromašne po djelima milosrđa. Cilj započetog postupka jest utvrditi da je s. Klara tijekom svojega poniznog života živjela kreposti vjere, nade i ljubavi, kao i sve druge kršćanske kreposti u izvanrednom stupnju te da je ona osoba u čiji se život može ugledati svaki kršćanin. Uz to, na poseban se način traži da Bog potvrdi bar jednim čudom da je vrijedna štovanja, kako je to u svom pismu svim župnicima šibenske biskupije napisao biskup Ivas.»Kakva majka, takve kćeri«

Kako je u utorak 21. rujna bio radni dan, već od samoga jutra mnoge je Šibenčane zasigurno iznenadio toliki broj redovnica u njihovu gradu. A došle su iz svih strana u kojima djeluju sestre franjevke od Bezgrešne - šibenske biskupije, Zagreba, Splita, Njemačke, Italije - na otvaranje postupka za beatifikaciju njihove utemeljiteljice majke Klare Žižić, koja je i sama godine 1673. došla iz župe Promina u Dalmatinskoj zagori, smještene između Knina i Drniša, u šibenski Varoš.

Nastavak cijelog teksta možete pročitati pod linkom:
http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=1879

Više informacija o životu majke Klare Žižić:
http://www.zupagospavangrada-sibenik.hr/majka-klara-zizic-1626-1706/

Izvorni post nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2005/06/1610865590/pokrenut-biskupijski-postupak-za-proglasenje-blazenom-majke-klare-zizic.html

Nedavno ste na web stranici ŠibenikIN mogli pročitati:

OBJAVA: 04.06.2016,

KONGREGACIJA ZA KAUZE SVETACA

Šibenik bi mogao postati grad sa čak troje svetaca:
Zapečaćeni dokumenti Klare Žižić otpremljeni u Vatikan

Zapečaćene kutije s dokumentima i spisima o životu utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrješne, Klare Žižić (1626. – 1706.), poslane su iz Šibenske biskupije u Vatikan, gdje će Kongregacija za kauze svetaca utvrđivati je li ta franjevka svojim zaslugama i djelima, odnosno čudima i vrlinama, zaslužila da ju se uvrsti među svece Katoličke crkve.

Kongregacija za kauze svetaca (Congregatio od Causis Sanctorum) jedna je od devet kongregacija Rimske kurije i zadužena je za proučavanje čuda, mučeništva i herojske kreposti. Prije nekoliko dana u Šibeniku je pod predsjedanjem sada već bivšeg šibenskog biskupa Ante Ivasa održana zaključna sjednica biskupijskog postupka za proglašenje blaženom Klare Žižić.

Na sjednicu su bili pozvani svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici, koji su po svojim službama ili posebnim vjerničkim odnosom vezani uz nju.

- Odlikovala se svojim potpunim predanjem Bogu pokazujući to brojnim djelima milosrđa. Franjevačkom malenošću bila je bliska svakom čovjeku. Njezini suvremenici usporedili su je sa svijećom koja neprestano sjaji a njezina svetost prepoznata je od ljudi još za njezina života, kao i u vrijeme i nakon njezine smrti – rekao je biskup Ivas i istaknuo kako je postupak proglašenja Klare Žižić blaženom, važan događaj za njezinu Družbu, Šibensku biskupiju, ali i cijelu Crkvu. .

Cijeli tekst možete pročitati pod linkom:
http://www.sibenik.in/sibenik/sibenik-bi-uskoro-mogao-imati-troje-svetaca-zapecacene-kutije-s-dokumentima-klare-zizic-otpremljene-u-vatikan/60359.html

- 12:33 - Komentiraj post (0) - Link posta

subota, 11.06.2016.

subota, 11.06.2005. Prominske ćakule

(Jedanaest godina poslije-Povratak u 2005. godinu)

subota, 11.06.2005.

Prominske ćakule

Dugo nisam ništa napisao o događajima u Promini, ali se ipak dosta toga zanimljivog događa.

U tisku nisam ništa do danas pronašao zanimljivog, ali i njima izgleda neke stvari uspiju promaknuti, pogotovo informacije iz malih "nebitnih" mjesta.

Već duže vremena se u nekad devastiranim, a danas obnovljenim prostorima Metalsinta, koje sam Metalsint nakon rata nije koristio, vrše pripreme za otvaranje novih proizvodnih pogona.

Ovih dana su se te pripreme još više ubrzale jer bi jedna austrijska firma u tim prostorima trebala započeti proizvodnju montažnih kućica. Takve kućice bi se po izjavi načelnika Općine Promina trebale smjestiti i uz kanjon Krke u predjelu nekadašnje vojarne iznad HE Miljacke s ciljem poboljšanja turističke ponude ovog kraja.

Ovih dana NP Krka je započeo čišćenje spomenute vojarne od korova i raznog raslinja koje ju je prekrivalo od 1995. godine kad ju je JNA napustila.

Prema nekim "ćakulama" PMF i institut Ruđer Bošković bi trebali urediti vojarnu za svoje potrebe, kako bi se što bolje pratio biljni i životinjski svijet rijeke Krke.

Plan je do 01.09.2005. urediti i prenamjeniti postojeće zgrade za potrebe djelatnika PMF-a i Ruđera Boškovića. Pokušao sam naći koju informaciju na ovu temu na webu, ali bez uspjeha.

Radovi na uređenju nogostupa kroz sam centar Oklaja se nastavljaju i dalje. Sad su djelatnici "Novogradnje" došli do faze u kojoj zatrpavaju postavljene cijevi za oborinske vode.

Od "Slatkog doma" i kućica za izvoz i turističku ponudu uz Krku, na kraju nije bilo ništa.

Bivša "Vojarna Manojlovac" iznad HE Miljacke, zadnjih godina postaje sve veće gradilište za potrebe NP Krka.
Većina zgrada je uređena u muzejske prostore, kongresnu dvoranu, apartmane.....
Za sada tamo radi nekoliko Prominjaca na stražarskim poslovima, ali tko zna...možda za desetak godina tamo bude zaposleno i 20-ak ljudi iz Promine?

(Evo jedne fotografije s googl-ovih karata)

Radovi "Novogradnje" koji su se tada izvodili, na kraju su završili na sudu....i iskreno rečeno, nisam siguran da li je taj spor težak nekoliko milijuna kuna okončan/dug plaćen, ili se još vode sudske bitke....

Izvorni post nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2005/06/1610839039/prominske-cakule.html

- 21:31 - Komentiraj post (0) - Link posta

subota, 11.06.2005. Izbori u Promini 2005

(Jedanaest godina poslije-Povratak u 2005. godinu)

subota, 11.06.2005.

Izbori u Promini 2005.

.
(Oklaj 01.06.2015. fotografija iz moje arhive)

Žarko Duvančić ostao načelnik Općine Promina

U današnjem izdanju Slobodne Dlamacije možete pročitati novi sastav Općinskog vijeća Promine, koji se sastaoji od sljedećih vijećnika:

Željko Džapo, Žarko Duvančić, Denis Bronić, Pavao Džapo, Josip Čulina i Mario Juric (svi iz HDZ-a sa uvjerljivih 52% osvojenih glasova)

Rajko Žulja, Pavao Cota i Joso Džepina (HSP)

Krste Radas i Ante Bandalo (HSS).

(fotografija iz arhive Radio Drniša)

Oklaj, 18.05.2005.

Konačno su prošli i lokalni izbori.

U Promini su svoje kandidate za lokalnu upravu prijavili HDZ, HSS i HSP.

Prema prvim neslužbenim podacima :

HDZ je osvojio 6 (+1 u odnosu na prošle izbore)
HSP je osvojio 3 (+1 u odnosu na prošle izbore)
HSS je osvojio 2 (-1 u odnosu na prošle izbore) vijećnička mjesta od ukupno 11 koliko ih ima u lokalnoj upravi Općine Promina.

Za dvadesetak dana bi trebali biti objavljeni i službeni rezultati izbora sa imenima novih vijećnika, te bi se trebao izabrati novi Načelnik općine Promina iz redova HDZ-a ( ili će ostati dosadašnji načelnik).

Daleke 2005. godine, ispod naslova ovog posta napisan je sljedeći komentar:

@stanovnici Krivića

"Dragi vijećnici kada ćete KONAČNO DONIJETI ODLUKU o izdvajanju sredstava za asfaliranje puta do KRIVIĆA.
Sad bi to konačno mogli kad ste tako lipo uredili centar Oklaja a osim toga sada se čulo za Kriviće (po žalosnim činjenicama zločina) i još će se čuti pa bi vi to mogli iskoristiti kao predizbornu kampanju za slijedeće izbore i pohvaliti se kako ste asfalirali put do mjesta u kojem se dogodio strašan zločin i da se nadate kako ste na taj način barem malo doprinjeli ublažavanju boli ucviljene djece.
Ukoliko to napravite garantiram da ću poslati sve TV kuće i postat ćete zaista slavni".

Premda davno napisan, ovaj komentar i danas ima istu težinu...

Izvorni post nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2005/06/277574/izbori-u-promini-2005.html

- 11:09 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 03.06.2016.

subota, 03.06.2006. Izlet na Prominu

(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)

subota, 03.06.2006.

Izlet na Prominu

Dugo sam se vremena dogovarao s prijateljem da odemo na Prominu.

Ljudi iz Zagreba, Splita... sa svih strana dolaze na izlet na Prominu, a mi živimo na padinama Promine i nikako da se odlučimo posjetiti sam njen vrh.

Zadnji put sam na Promini bio još prije rata kad su tadašnji omladinci organizirali pješačenje od Oklaja do vrha Promine.
Tada nam je za taj pohod trebalo nešto više od pet sati laganog hoda da bi stigli do cilja.
Nakon što smo prošli pored samog vrha na kojem je tada bila vojarna bivše JNA (koja i danas postoji samo je devastirana), produžili smo do planinarskog doma na drniškoj strani Promine.
Tamo smo pekli janjce, igrali nogomet, guštali cijli dan.
Na kraju smo se odlučili na povratak automobilima, a to je bio još jedan događaj za pamćenje.
Jedan dio nas je završio u Fići-kombiju koji je vozio Džone (Darko Knežević) i to je bilo vjerojatno najbrže spuštanje s Promine do Oklaja.
Džone više nažalost nema jer je poginuo u Domovinskom ratu, ali kad se sjetim tog izleta, sjetim se i njega i njegove vožnje, njegovih šala....

Ali vratimo se u sadašnjost.

Ja i moj prijatelj bili smo lijeni krenuti pješke od Oklaja na vrh Promine, pa smo krenuli automobilom pravcem Oklaj-Trbounje-Lišnjak-Planinarski dom Promina.
Mislili smo mi autom do samog vrha (koje smo mi lijenčine), ali nam se put učinio loš pa smo ipak parkirali auto i od doma krenuli pješke.

Tako smo pješačili nekih 45 minuta i došli do samog vrha.
Kad je burno vrijeme sa Promine se vidi more i otoci. Nažalost kad smo mi bili, bila je tmina u zraku pa se nije pružao neki "daleki" pogled.
Šetali smo još skoro dva sata po samom vrhu Promine kako bi bolje vidjeli Razvođe, kamenolom Bila stina, Oklaj, Marasovine....

Koliko je zanimljiv pogled na Prominu, zanimljivo je pogledati i sami vrh planine Promine.
Šume skoro da i nema... Rudnici su na sve strane unakazili prirodu. Bivša vojarna JNA je devastirana, a prostor oko njene ograde je miniran. Zgrada u kojoj je nekad boravila vojska lako bi se mogla prenamjeniti u planinarski dom, ali to je priča za neka druga vremena.

Na samom vrhu Promine Čavlinovki (1147 m.n.v.) nalaze se mnoge antene HTV-a, RTL-a, NOVE-TV, HT-a, VIP-a....
Uglavnom te antene na buri proizvode buku kao da vam u susret dolazi helihopter.

Kućica koja služi za smještaj popratne opreme poslužila nam je kao zaklon od bure i tu smo marendali i uživali u proljetnom suncu.
Zanimljivo je kako čovjek očekuje da su vrhovi naših najvećih planina zaštićeni svojom visinom od uništavanja, ali Promina je očit dokaz da to nije tako.

Ipak, postoje i djelovi Promine koje čovijek nije uništio. Tamo možete promatrati divlje Narcise, čuvarkuće... Slušati pjev ptica.... Imati osjećaj da je vrijeme stalo...

Nakon marende spustili smo se do driniškog planinarskog doma.
Dom je prilično dobro uređen i koliko mi se čini ima oko 40 ležajeva. Cijene noćenja su stvarno niske, nekih 20-30 kuna, a ima striju...vodu...Ispred doma je napravljen mali park u kojem možete pogledati sve biljke koje rastu na Promini.

Nakon što smo pogledali dom vratili smo se u Oklaj taman na ručak.
Eto cijeli naš izlet trajao je od 9 sati do 14:30 sati kad smo se vratili u Oklaj.
Sad se pitam koliko ima Prominaca koji nikad nisu bili na Promini, a za jedan ovakav izlet im treba svega pet-šest sati?

Tako je to bilo 2006. godine...

Nedavno mi je prijetelj s kojim sam tada pohodio sam vrh planine Promine predložio da opet napravimo isti pohod.
Igrom slučaja, skoro smo na Prominu krenuli točno na desetu godišnjicu prvog posjeta.

Evo nekoliko fotografija sa vrha Promine, koje sam napravio prije nekoliko dana;

Na kraju samo jedno lagano pitanje: Koliko je visoka planina Promina?

Izvorni post nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/06/1621167744/izlet-na-prominu.html

- 10:39 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 02.06.2016.

petak, 02.06.2006. Malo ćakula iz Promine

(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)

petak, 02.06.2006.

Malo ćakula iz Promine

Ima nekih stvari za koje bi bilo glupo pisati cijeli post, ali one se dešavaju i šteta ih je ne spomenuti.

Tako je folklorno društvo Promina, KUD Promina ili kako će mo se već zvati (nismo službeno odlučili) još 21.05.2006. bilo pozvano na domjenak u nekadašnji Internacional (danas mu je ime kao iz nekog filma..."Kod Zlate Rankanove").

Zlata je taj dan ugostila naše Promince poduzetnike iz Zagreba i njihove poslovne suradnike koji su nam svojim donacijama spremni pomoći u daljnjem radu društva.

Među gostima je bio i Ivo Jelušić, zamjenik gradonačelnika Grada Zagreba.
Za naše buduće donatore zapjevali smo naše prominske pjesme i zaplesali naša kola.
Nakon našeg nastupa prišao nam je Braco Gajčinov i od srca nam zahvalio na svemu. Čovjeku je stvarno bilo drago što smo mi nakon samo nekoliko mjeseci rada uspjeli uvježbati jedan takav nastup.
Obećao je u ime svih nazočnih poduzetnika da će se pobrinuti da dobijmo najmanje po dvije nardone nošnje za 30 članova folklornog društva.
Donacija još nije stigla, ali iz nekih izvora sam saznao da se novci već prikupljaju.

Fra Ivan se oduševio folklorom. "Pa ja ima tri godine to govorim,....da bi trebalo pokrenuti folklor... Baš mi je drago".
Tako je folklorna skupina zamoljena da sudjeluje i u procesiji koja će se održato na Tijelovo 15.06.2006. u Oklaju, isto kao što su sudjelovali i na Veliki Petak.
Kad nas je fra Ivan vidio u Zlate, za pet minuta je nabavio narodnu nošnju i priključio se pjevačima. Folklor je za njega stvarno velika radost. Žalosno je jedino šta sad kad je došao "na svoje" kad je folklor Promine u pitanju, prema nekim saznanjima možda napušta Prominsku župu.

Udruga Šport za sve je iz dana u dan sve aktivnija.
Tako su prominske balotašice prije desetak dana ugostile zadarske kolegice i napravile pravu malu feštu.
Ispred općine se spremao grah, a pored žagre na Makeljinom balotalištu igrale balote.

Udruga je nabavila i dva stola za stolni tenis te ih postavila u nekadašnju "Salu za koncerte" u domu kulture.
Prije nekoliko dana organizirali su i dobrovoljno darivanje krvi, što je za svaku pohvalu.
Ja sam se nadao da će netko od članova Udruge otvorite blog na kojem će se moći saznati više o njihovu radu (takva su bila obećanja), pa nisam htio ništa pisati... Ali dok oni ne naprave svoj blog, ja ću ovako napisati koju informaciju o njima.

Jučer sam prolazio pored staračkog doma i izgleda da se nešto ipak radi na njegovu otvaranju ( a radilo se i do sada-pa još nije otvoren). Zele iz prominskog komunalnog poduzeća je pokosio travu oko doma i sad dosta urednije izgleda.
Dok je Zele kosio, "đometri" su određivali neke geodetske točke oko Doma. Možda su određivali položaj doma za katastar ili nešto slično. Nije važno, glavno da ljudi nešto rade. Po najnovijim ćakulama dom će se otvoriti do nove godine....

Već preko mjesec dana nakanjujem se krenuti put Marasovina, Matasa i Zelića da vidim kako napreduje izgradnja vodovoda prema tim selima, pa nikako. Srića pa za Duhove idem na slavu u Matase pa bi mogla past koja slika i prava informacija s terena.
Za sada radovi napreduju dobro, jedino im netko u Ljubotiću neda kopati preko svoje zemlje.
Valjda se radi o nekom voćnjaku. Nezna čovik šta bi reka.
Čoviku su tri puta kopali voćnjak, a vodovodu nikad kraja, samo ostave otkopan kanal.
On zatrpa, oni ponovo kopaju... Valjda kad se završi cijeli vodovod neće biti problema ni sa tim voćnjakom.

Slatki dom u Oklaju počima gradit kuće ima godinu dana, ali nikako da krene. Svako malo rade neke pripremne radove u prostorijama Metalsinta koje su iznajmili, ali glavna proizvodnja još nije krenula.

O bajemima u Gluvačama se u zadnje vrijeme nij ništa pisalo, znači da bi kroz mjesec dva mogla past kakva informacija, ali je stanje na terenu bez promjena.

Sadnja vinograda je odavno završena. Tek sad kad su se počeli postavljati kolci, betonski stupovi, šveleri (kako je tko što pripremio) vidi se koliko je veliki broj panja vinograda posađen.
Gušt je proći kroz Gluvače i vidjeti kako se nekad zarasli voćnjak višanja pretvara u lijepo uređene vinograde.
Posebno bi pohvalio vinograd Rajka Žulja i njegovu obitelj, ali ima i još mnogih koji stvarno drže do urednosti vinograda.

A koliko ima ćakula. Nisam se nada da ovoliko toga ima....
Ja se nadam da Vam je bar nešto od svega navedenog bilo zanimljivo.

Tako je to bilo 2006. godine... o tom se ćakulalo....s tim problemima borilo....

Da post bude zanimljiviji, malo sam odlučio pogledati fotografije iz 2006. na ovu temu, i pronašao sljedeće vezane uz tekst sa samog početka priče;