_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

utorak, 31.05.2016.

srijeda, 31.05.2006. Ministarstvo zaštitilo utvrde na Krki i Čikoli (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) srijeda, 31.05.2006. Ministarstvo zaštitilo utvrde na Krki i Čikoli Čitam danas Jutarnji i naiđem na ovaj zanimljiv članak. Evo samo jedan dio: "Ministarstvo kulture je, na prijedlog Konzervatorskog zavoda iz Šibenika, donijelo odluku o proglašavanju šest srednjovjekovnih utvrda u nacionalnom parku Krka, na obalama rijeka Krke i Čikole, zaštićenom spomeničkom baštinom. Na popisu su utvrde Bogočin, Nečven, Trošenj i Kamičak na obalama rijeke Krke i Ključica na desnoj strani kanjona rijeke Čikole, te utvrda Rog ili Rogovo iznad Roškog slapa nedaleko od sela Rupa koja je sačuvana samo u tragovima". Cijeli članak pogledajte pod linkom: http://www.jutarnji.hr/arhiva/ministarstvo-zastitilo-utvrde-na-krki-i-cikoli/3333782/ Baš me čudi kako to da se netko nije prije sjetio proglasiti te utvrde spomeničkom baštinom? Ja se nadam da će sada netko konačno napraviti putokaze prema tim spomenicima, urediti pristupne staze i puteve, zaštititi utvrde od daljnjeg propadanja. Nedavno sam bio u Nečvenu, na tvrđavi, i evo što sam snimio; Izvorni post, sa početka priče nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/05/1621156273/ministarstvo-zastitilo-utvrde-na-krki-i-cikoli.html

utorak, 24.05.2016.

srijeda, 24.05.2006. Ležeći policajci na cesti ispred osnovne škole (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) srijeda, 24.05.2006. Ležeći policajci na cesti ispred osnovne škole Već godinama se roditelji djece koja pohađaju osnovnu školu u Oklaju žale zbog velike brzine kojom vozila prolaze ispred škole cestom Oklaj-Drniš. Premda postoje znakovi ograničenja brzine od 40km/h, pješački prijelaz i znak da je u blizini škola, veliki broj vozača nije poštivao navedena ograničenja i upozorenja. Jučer su napokon djelatnici koji održavaju županijske ceste postavili ispred osnovne škole deset ležećih policajaca. Izgleda da je napokon došlo vrijeme da se problemi rješavaju prije nego se dogodi kakva tragedija. Svaka čast svima koji su dali svoj doprinos da se postave ovi ležeći policajci. Prošlo je 10. godina od postavljanja ležećih policajaca, a u međuvremenu je napravljen i poseban pješački prijelaz ispred samog ulaza u dvorište škole. U odnosu na ležeće policajce, prijelaz je toliko viši, da bi ga mogli nazvati ležeći ministar. Šalu nastranu, ležeči policajci su opravdali svoje postavljanje, smanjili brzinu kretanja vozila kroz Oklaj, zaštitili našu djecu. (Oklaj 26.05.2016.) Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/05/1621119560/lezeci-policajci-na-cesti-ispred-osnovne-skole.html

subota, 21.05.2016.

nedjelja, 21.05.2006. Prva pričest u Promini (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) nedjelja, 21.05.2006. Prva pričest u Promini Prije točno sedam dana (14.05.2006.) bila je Prva pričest u crkvi sv. Mihovila u Oklaju. Ovogodišnji broj djece koja se prvi put pričešćuju pokazuje kako nam Promina ima iz godine u godinu sve manje djece. Taman kad sam uhvatio ruku za fotografiranje djece koja se pričešćuju, fra Ivan je rekao «I to bi bila sva djeca». Samo tri dječaka i pet djevojčica, s tim da je jedna djevojčica došla sa otoka Silbe. Njena želja je bila da se prvi put pričesti u Promini jer su njeni korijeni iz Promine (otac Duvnjak). Za svaku pohvalu je imati dijete koje se ponosi krajem iz kojeg potječe. Uvijek se volim držati one «Tuđe poštuj, a svojim se diči». Bila je ovo jedna jako kratka crtica iz života u Promini, jedne nedjelje u svibnju 2006. godine. Prošlo je deset godina, i sada je pitanje koje se nameće samo od sebe- što se dogodilo s tom djecom? Gdje su ona danas? Da li žive u Promini? Generacija je to djece, koja bi danas da su se odlučili na studiranje, polagala kolokvije-ispite prve godine fakulteta. Ali, zapravo, to nisu djeca...to su danas već odrasli mladi ljudi. Momci su se zaposlili i dalje žive u Promini-što je jako lijepa vijest. Djevojke su se udale (jedna ako se ne varam), studiraju i život ide dalje….. A što se dogodilo sa djevojkom sa Silbe? Jedna priča, već mi se nekoliko godina u mislima pojavljuje i traži da je objavim, i pošto se u ovoj priči pojavljuje prezime Duvnjak, vrijeme je, da je objavim (iako nije vezana za sam naslov priče-ali možda jeste za djevojčicu sa Silbe?). Prije dvije godine, poslom sam bio u Požegi, i jadan od predavača na skupu kojem sam prisustvovao, predstavio se kao Drago Duvnjak. Jedva sam čekao završetak predavanja i priliku da saznam ima li profesor Duvnjak veze sa Prominom. Igrom slučaja, nakon nekoliko dana, sjeli smo za isti stol u lokalnom kafiću, i ja nakon nekoliko formalnih rečenica nisam mogao odoliti a da ne postavim pitanje-Odaklen ste Vi profesore Duvnjak? Profesor je odmah kao iz topa odgovorio iz Požege, ali mene je zanimalo od kud su korijeni prezimena Duvnjak u Požegi. Nakon nabrajanja gradova u kojima je živio profesor Duvnjak, i njegov otac, obojica svojim profesionalnim pozivima vezana za strojarska zanimanja….vratili smo se u Mrkonjić grad na početku 20 stoljeća, u vrijeme negdje oko 1910 godine. Tada u Mrkonjić grad dolazi iz okolice Knina mladić, bolje rečeno dječak od 13. godina, da izuči zanat za kovača. Kovač je imao kćer, ali nije imao sina koji bi nasljedio očev zanat. Zanimljiva je činjenica da u isto vrijeme iz Promine u okolicu Mrkonjić grada, (tada kako kaže profesor Duvnjak jakog obrtničkog središta), dolazi još nekoliko prominskih prezimena kao što su Bilandžija, Čavlina, Ljubičić, Čulina, Zrile, Maletić, Vulić, Cota, Dujić. O tom sam malo opširnije pisao pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2012/06/1630856683/putevima-prezimena-bilandzija-od-promine-do-liskovice-ili-obratno.html Vjerujem da se ne radi o slučajnosti, da netko sigurno zna više informacija o tim ljudima koji su iz Promine odselili u Mrkonjić grad, Liskovicu….ali ja do tih podataka nažalost nisam uspio doći, nisam uspio pronaći ljude koji znaju nešto više o toj priči. Ali, vratimo se priči o Duvnjacima…. Mladi Duvnjak (nažalost zaboravio sam mu ime) koji je negdje koko 1910. godine stigao u Mrkonjić grad, tada zvan Varcar Vakuf, nakon nekoliko godina ženi kovačevu kćer, i zanat nastavlja svoj život, ali se rađaju i brojna djeca-čak njih 13. ako sam dobro zapamtio! Jedno od djece je i otac prof Drage, koji kasnije završava za strojovođu, poslom seli u Hrvatsku… Uglavnom, pleme Duvnjaka iz Mrkonjić grada je brojno, i prema priči profesora Drage, najviše ih je na kraju nastanjeno širom Slavonije. Toliko su brojni i raseljeni, da se već unuci i unuke „Mladog Duvnjaka“ koji je stigao u Mrkonjić grad ne poznaju…. Na moje pitanje da li je ikada istražio od kuda točno iz „okolice Knina“ stižu Duvnjaci, profesor Drago odgovara da će jednog dana to morati potražiti u Crkvenim knjigama….ali da za sada ne zna… Nažalost….ovu priču nisam pisao prije dvije godine, kada sam znao puno više podataka, imena Duvnjaka koji se spominju u priči (otac, djed) i gradova u kojima su još Duvnjaci živjeli nakon Mrkonjić grada. Uglavnom, meni je zanimljivo da jedna loza Duvnjaka u Promini ima dugu tradiciju, točnije bili su poznati kovači, nadareni mehaničari, strojari- loza pokojnog, svima nam poznatog „Ćekića“ iz Čitluka. Eto, ja sada, sjetivši se djevojčice sa Silbe, unuke dida Ćekića, vjerujem da postoji netko od Duvnjaka tko se sjeća da je „nekad davno“ njihova rodbina odselila u Bosnu u Mrkonjić grad? Možda prominski i mrkonjićki kovači imaju neku tajnu vezu? Izvorni post, sa početka priče nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/05/1621108104/prva-pricest-u-promini.html

petak, 20.05.2016.

subota, 20.05.2006. Starački dom vrijeme otvaranja se (ne) bliži (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) subota, 20.05.2006. Starački dom vrijeme otvaranja se (ne) bliži Čitam danas u Vijesniku naslov: "Smrt brža od socijale", "Dom za starije ljude, prije šest godina izgrađen u Oklaju, ni do danas nije u funkciji" Sumnjam da u Hrvatskoj postoji starački dom o kojem se više piše nego o Oklajskom. Nažalost u tim tekstovima se ne hvali njegova udobnost, popunjenost... Uvijek ista priča. Otvaranje staračkog doma se bliži... Da me netko plaća po broju prikupljenih članaka na temu staračkog doma, mislim da bi skupija lipe novce... Ljudi moji. Šest godina mi nismo u stanju otvoriti sagrađeni starački dom!? Radi li itko išta po pitanju doma osim novinara? Evo dio teksta iz Vjesnika: "Zanimljiv je i intrigantan primjer doma za starije ljude, koji je prije šest godina izgrađen u Oklaju, u općini Promini, koji ni do danas nije u funkciji. S obzirom na sadašnje stanje te očito promašene investicije, u koju je država uložila više od 20 milijuna kuna, od početka rada te ustanove neće biti ništa. Problem je u loše izvedenim garđevinskim radovima i u unutarnjem uređenju i opremi, pa tehnički prijam zgrade nije napravljen niti je ministarstvo dobilo na uvid tehničku dokumentaciju. O uporabnoj dozvoli nema ni govora. Razna oštećenja trebalo bi sanirati, međutim, država zasad ne želi izdvajati dodatna sredstva. Objekt raspolaže sa 110 kreveta. Kad je počela gradnja tog doma, govorilo se da je broj zainteresiranih starijih ljudi za smještaj u tom domu u zagorskom dijelu županije velik, međutim, kako je gradnja odmicala, broj zainteresiranih se smanjivao. Kad bi se zgrada i privela svrsi, mnogi sumnjaju da bi stariji ljudi željeli smještaj tako daleko od svojih kuća". Ja sam se nadao da će se netko od Prominaca zaposliti u domu. Kako stvari stoje, ako se ovim tempom nastavi "otvaranje", moja djeca mogu završiti osnovnu školu, srednju školu, fakultet i nakon nekoliko mjeseci provedenih na zavodu za zapošljavanje čekat će ih posao u domu koji će se taman tada otvoriti.... A šta da više kažem a da nije rečeno.... Evo cijelog teksta iz Vjesnika pod linkom. (Link nažalost više nije u funkciji op.a) Ponovit ću samo jednu rečenicu iz teksta: „Kad bi se zgrada i privela svrsi, mnogi sumnjaju da bi stariji ljudi željeli smještaj tako daleko od svojih kuća". Danas u 2016. možemo zaključiti ne samo da je Dom stalno popunjen, nego je na listi onih koji čekaju „na upad u Dom“ uvijek najmanje osamdesetak kandidata iz cijele Dalmacije, pa i šire…. Do otvaranja sam napisao poprilično postova....ali pomalo.....doći će i oni na red.... Uglavnom, Dom za starije i nemoćne (nedavno je izgubio u naslovu riječ "nemoćne"), konačno je otvoren 2010. godine. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/05/1621099288/staracki-dom-vrijeme-otvaranja-se-ne-blizi.html

četvrtak, 19.05.2016.

petak, 19.05.2006. Emancipacija žene na prominski način (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) petak, 19.05.2006. Emancipacija žene na prominski način Emancipacija žene u svijetu je danas sasvim normalna stvar. Ali što donosi emancipacija žene na selu? Logično bi bilo da bi žene na selu trebalo osloboditi od teških fizičkih poslova, stvoriti im mogućnosti za nova radna mjesta, lakša radna mjesta.... Čitam Večernji list i tako pročitam zanimljivi dio teksta: "Ma muškima je u životu orati, a ženama rađati! No, muškarci iz Razvođa, oklajskog sela ispod Promine, ne misle tako, makar i sami priznaju da "muškići najvole orati u krevetu". Međutim, oni drže da su žene znatno bolje i kao majke i kao supruge od muškaraca i kao očeva i kao supruga. Po njima, žene su od njih bolji orači i na njivi i u bračnoj postelji, vazda spremne uzeti stvari u svoje ruke. Po njima, žene su vazda pripravne muški i živjeti i umrijeti, za razliku od muškaraca, koji slinavo žive i umiru kao stare babe. I stalno kukaju, čekaju kad će jarac dati mlijeko i pijetao snijeti jaje..." Ali bit ovog teksta nije raspodjela poslova u Razvođu u Promini, nego : "No Maca, Zorica i Gordana već četvrtu godinu "tuku" sve odreda, a već druge godine od osnutka svoga kluba su osvojile prvo mjesto grada Drniša u balotama. Prošle su godine pak bile treće u Hrvatskoj... I svi su odreda u ushitu što su njihove žene pokazale svima kako se muški igraju balote, što im nema premca u cijeloj Dalmaciji. I što su u selo ovim sportom unijele vedrinu, smijeh i šalu, što su pokazale da je sport ipak zabava, a nikako svađa. Na natjecanju trideset dvije ekipe veli oklajska muškost s njima prođe sve bez incidenta, a kad se mi muški natječemo, zavade se, ne tri ekipe, nego tri općine. A ove su tri ponajbolje dalmatinske balotašice vrijedne radnice, brižne majke i uzorne domaćice. Maca je vrsna zidarica i kuharica, Zorica je odlična vinogradarica i vinarica, dok je Gordana plaha umirovljenica. Ove tri dame iz Razvođa s balotama u rukama imaju desetero djece, a uz njih i stotinu obveza. No..." Najbolje je da pročitate cijeli članak u Večernjem listu pod linkom: http://www.vecernji.hr/kraljice-balota-do-nogu-potukle-muskarce-818483 Izvorni post nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/05/1621098481/emancipacija-zene-na-prominski-nacin.html Kako je bilo 2006 godine, tako je i danas u 2016 godini....Akterice ove priče i dalje s guštom igraju balote....

nedjelja, 15.05.2016.

ponedjeljak, 15.05.2006. Brza cesta Šibenik-Drniš-Knin (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) ponedjeljak, 15.05.2006. Brza cesta Šibenik-Drniš-Knin Prenosim citat iz "Šibenskog lista" "Još u rujnu 2004. godine župan Duje Stančić, zajedno s Igorom Malyem, Šibenčaninom i pomoćnikom ministra Kalmete za promet, te Zdravkom Livakovićem, državnim tajnikom za razvitak u Kalmetinom superministarstvu, najavio je kako će se dionica brze ceste od čvora Šibenik do Tromilje izgraditi zajedno s autocestom, a da će se i dio od Tromilje prema Drnišu početi (g)raditi u 2005. godini! Autocesta je zaista i završena u najavljenom roku, ali dio brze ceste do Tromilje ne samo da nije napravljen, nego nije ni započeo, kao što nije ni probijen tunel Ploča kroz Trtar u dužini od 350 metara". Cijeli članak pogledajte pod linkom. (koji nažalost vise ne radi op.a) Tunel Trtar je u međuvremenu probijen, i cesta je sada koliko-toliko bliže nama…. Evo jedan članak i na tu temu: Probijen tunel kroz brdo Trtar iznad Šibenika Business.hr/Hina 25.04.2007 11:03 Radnici Hidroelektre-niskogradnje i Poduzeća za ceste iz Splita probili su noćas oko 1 sat tunel Ploča kroz brdo Trtar u sklopu radova na trasi ceste Čvor Šibenik-Tromilja, izjavio je danas Domagoj Broz, glavni inženjer Hrvatskih cesta. Investitor izgradnje ceste Čvor Šibenik - Tromilja su Hrvatske ceste, a ukupna vrijednost radova je 72 milijuna kuna. Cesta od Čvora Šibenik na auto-cesti A1 do mjesta Tromilja spojna je prometnica koja će skratiti put od Šibenika prema zaleđu, a riječ je o dionici buduće brze ceste Šibenik-Drniš-Knin. Tunel Ploča je dug je 360 metara, a cijela trasa na kojoj se izvode radovi Čvor Šibenik-Tromilja 2,83 kilometra. Tunel je probijen u zadanom roku i prema dinamičkom planu gradnje, a cijela dionica trebala bi biti izgrađena do 1. srpnja 2007. godine, rekao je Broz. Sada predstoji dovršetak posla na postavljanju betonske obloge tunela, izgradnja sustava odvodnje te postavljanje kolničke konstrukcije.ije. Link na izvorni članak: http://www.poslovni.hr/forum/tema/hdel-hidroelektra-niskogradnja-dd-1414?page=24 Jedan je ovo u nizu članaka, koji bi mogao biti sastavni dio romana „Kako smo gradili Brzu cestu“, ili možda „Kako smo htjeli graditi Brzu cestu“? Možda će moje razmišljanje biti pre pesimistično, ali mislim da se ova cesta zapravo nikada neće izgraditi, da će ideja o njenoj izgradnji nastaviti živjeti samo u projektima. Volio bih da sam u krivu, i da se za deset godina pospem pepelom i kažem- bio sam u krivu….cesta je u međuvremenu završena... Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/05/1621080161/brza-cesta-sibenikdrnisknin.html

subota, 14.05.2016.

nedjelja, 14.05.2006. Prominci u Mekoviću okom kamere (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) nedjelja, 14.05.2006. Prominci u Mekoviću okom kamere Ja znam da nisam baš nešto kvalitetan u pisanju tekstova, ali zato će Vam moje slike puno bolje opisati naš nastup na smotri folklornih društava u Metkoviću. Pa krenimo redom: Bare je pregledao svu opremu i mogli smo iz centra Oklaja krenuti za Metković Glavni zabavljac cijelim putem bio je Ivan koji je u jednom trenutku zamjenio i vozača autobusa Na generalnoj probi našem domaćinu Vidi Baguru, Mario Juric darovao je prominsko vino A onda smo napravili generalnu probu Napravili zajednicku fotograviju ispred dvorane u kojoj se smotra organizirala Organizator nas je počastio ručkom Malo smo šetali gradom pod budnim okom čuvara Ivana Perića Napravili smo fotografiju sa panoramom Metkovića u pozadini Službeno naoružanje- svježe banane Obukli smo naše nošnje i krenuli na smotru Pa smo malo šetali gradom Slikali se u nošnji pred dvoranom Zapjevali na smotri pred mnogobrojnom publikom Zaplesali naša kola Pjesmom pozdravili publiku Napravili feštu ispred dvorana u kojoj se odvijala smotra Počastili sve nazočne sa prominskim vinima Napravili feštu na domjenku za sudionike nakon smotre Tužna srca krenuli kući I to bi bilo to.... Nažalost, linkovi prema fotografijama, koje bi trebale pratiti ovu priču, ne rade. Ali, zato je tu moja arhiva fotografija, i foto priča može opet krenuti; Izvorni post nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/05/1621074978/prominci-u-mekovicu-okom-kamere.html

petak, 13.05.2016.

subota, 13.05.2006. Prominci u Metkoviću (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) subota, 13.05.2006. Prominci u Metkoviću Kad smo mi Prominci bili u Zatonu na smotri pučkih crkvenih pjevača (o čemu sam već pisao) uspostavljeni su kontakti s prof. Vidom Bagurom iz Metkovića. On je izrazio želju da mu pokažemo naša prominska kola, te da mu zapjevamo prominsku ojkalicu. Tako je on posjetio Oklaj 08.05.2006., a mi smo mu pokazali svoje običaje. Njegovu oduševljenju nije bilo kraja i odmah nas je pozvao da dođemo u Metković 12.05.2006. (jučer) na smotru folklornih društava koja se održava svake godine u Metkoviću već 22. godine za redom. Tako smo mi u tri dana uvježbali koreografiju za nastup u Metkoviću prema uputama prof. Vida Bagura. Na put za Metković krenulo je sedamnaest muškaraca i šesnaest žena-djevojaka u prominskim narodnim nošnjama. Naravno da cijela nošnja nije bila potpuno identična nošnji naših djedova i baka, ali mi smo obukli i obuli ono što za sada imamo. Sad bi Knjaz rekao «Sponzori javite se Bog vas blagoslovio»! Uglavnom, tako smo mi jučer posjetili Metković i pokazali na smotri ono što znamo i umijemo. Metkovčani su se pokazali kao pravi domaćini. Jednostavno nemam riječi za opisati njihovo gostoprimstvo, ali i mi smo se pokazali kao gosti koje bi svatko poželio u svojoj kući. Nakon što smo izveli svoj dio programa, mi smo nastavili s pjesmom i kolom ispred dvorane u kojoj se smotra odvijala. Nakon što sam zasvirao na harmoniku naše dalmatinske pjesme, odmah su se svi priključili u pjesmi. Slavonci, Zagorani, Metkovčani…. Svi smo bili zajedno u pjesmi i kolu, a tamburaši su jedva čekali da se pridruže. Kako smo bili pozvani na domjenak, morali smo prekinuti pjesmu i svi se zajedno uputiti u prostorije KUD iz Metkovića. Ali ni tamo nije potrajalo dugo da se ne zapjeva pjesma i zapleše kolo. Uz harmoniku odmah su zasvirale gitare i bas mladih Metkovčana i Slavonaca. Ne sjećam se kad sam zadnji put sa ovako velikim guštom svirao harmoniku. (Doduše moja je harmonika nestala u ratu, a ja još nisam nabavio novu pa je i to jedan od velikih razloga što je malo sviram-od zgode do zgode kad je netko posudi). Najbolje je bilo kad su nam mladi Metkovčani otplesali Linđo. Jednostavno, bili su savršeni. Pošto nas je čekao put dug oko četiri sata, morali smo već oko ponoć krenuti kući premda smo sa onako dobrom ekipom mogli ostati do zore. Ali za opisati sve ono što smo mi doživjeli na putu do Metkovića, u Metkoviću, na povratku kući, mogla bi se napisati knjiga, a ne jedan članak. Kad skinem slike s kamere, postavit ću ih na blog, pa će Vam slike reći sve ono što vam ja riječju nisam uspio. Na kraju, bila mi je stvarno čast biti jedan od Prominaca koji su pokazali u Metkoviću prominske običaje. Namjerno nisam izdvajao nikoga od sudionika imenom i prezimenom da se nitko ne bi naljutio. Svi su jednostavno bili odlični i dali su svoj maksimalan doprinos da uspijemo u izvođenju svoje koreografije. Zaboravio sam samo napisati da nam je prijevoz do Metkovića organizirala i platila Općina Promina, što je za svaku pohvalu. Bili su ovo sami početci KUU Promina, zapravo put prema osnivanju udruge, jer smo u Metkoviću nastupili povezani posebnim emocijama, a ne statutom. Bila je to neponovljiva, najveselija postava. Koreografija koju nam je tada pomogao osmisliti profesor Vid Bagur, godinama se sa malim izmjenama izvodila na nastupima KUU Promina širom Hrvatske. Izvorni post nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/05/1621069360/prominci-u-metkovicu.html

utorak, 10.05.2016.

utorak, 10.05.2005. Prominsko kolo (Jedanaest godina poslije-Povratak u 2005. godinu) utorak, 10.05.2005. Prominsko kolo Prošlu godinu me jedan moj dobar prijatelj koji vodi folklornu grupu za djecu u jednom Njemačkom gradu, zamolio da mu nabavim video kazetu Prominaca kako plešu "Prominsko kolo". Želja mu je bila naučiti svoju folklornu skupinu djece, plesati kolo o kojem su pričali njegovi roditelji koji su porijeklom iz Promine. Nažalost, danas u Promini nitko ne pleše "Prominsko kolo". Možda netko i ima video kazetu takvog sadržaja, ali ja je nisam uspio pronaći. Nekidan sam malo pretraživao na google-u i pronašao najavu za koncert na kojem će se plesati "Prominsko kolo" i pjevati "Prominski napjevi". Eto, svi Vi koji ste iz Promine, a zanima Vas kako se plesalo nekad u Promini, a živite u Zagrebu požurite: 7. KONCERT: subota, 14. 5. 2005., NS Dubrava, u 19.00 sati (ulaz besplatan) FA «Ententin» Oj, Baranjo lipa i bogata (pjesme i plesovi iz Baranje) Pjesme i plesovi iz Bizovca Ne bi dao svoje kršne Like (pjesme i plesovi Like) Baška j malo selo (kanti i tanci otoka Krka) Linđo – hercegovačka poskočica * * * Oj, Savice (pjesme i plesovi Posavine) Pijmo, pijmo z bukalete (pjesme i plesovi Istre) Kolo igra svaki mu se divi (pjesme i plesovi bačkih Hrvata) Folklorne melodije izvodi tamburaški sastav Promina (pjesme i plesovi prominskog kraja) A za više informacija posjetite link: 28. SMOTRA FOLKLORNIH AMATERA ZAGREBA Tako je to bilo 2005. godine. Postovi iz 2006. svjedoče nam jednu sasvim novu priču…..U Promini se opet igralo Prominsko kolo, i ono je ostalo zabilježeno na brojnim snimkama…brojnim nastupima…ali o tome više u narednim postovima…. Izvorni post nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2005/05/266626/prominsko-kolo.html

utorak, 03.05.2016.

Srijeda, 03.05.2006. Sjećanja na Prominu (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) srijeda, 03.05.2006. Sjećanja na Prominu Malo sam pretraživao blogove i pronašao jedno "sjećanje na Prominu" koje je šteta ne pročitati. Evo prenosim tekst u cijelosti: Obožavam ovakva mirna jutra poput današnjeg. Vraćaju me u djetinjstvo i bude uspomene na dane provedene kod Dide i Bake u jednom malom selu podno Promine. Voljela sam boraviti tamo. Sa Sestrom bi se po cijele dane igrala na Brižinama, brale bi bajeme i skakale po Didinom starom fijakeru. Dida je imao krave i kokoši. Biserke. U konobi su bili bazeni za grožđe, te bačve za vino, a iznad konobe su se sušili pršuti. Baka je pekla kruh pod pekom. Sve je bilo tako veliko, neopisivo prekrasno i za te dane vežu me najljepše uspomene. Godinama nisam bila tamo. Razlog tome je rat i činjenica da Bake i Dide više nema. Godinama... Sve do prošlog ljeta. Sad mi je žao zbog toga. Tih pola sata uništili su mi prekrasne uspomene. Selo više nije onako lijepo kao u mom djetinjstvu, dvorište više nije beskrajno veliko, ljudi više nisu nasmijani kao prije... Od svih uspomena ostao mi je samo miris jutra u malom selu podno Promine... Ako Vas zanima više tekstova autorice ovog teksta, posjetite link. Link nažalost više ne radi, a "tinilica.blog.hr" više ne postoji, tako da su nestale i ostale lijepe priče djevojke projeklom iz Promine. Jednostavna je ovo priča, kratko sjećanje. Nama koji smo stariji sve je to poznato, ali naša djeca će se možda već danas zapitati kakav je to dida imao fijaker? kakve su to kokoši biserke? kako su izgledali ti bazeni za vino? "Tih pola sata uništili su mi prekrasne uspomene. Selo više nije onako lijepo kao u mom djetinjstvu, dvorište više nije beskrajno veliko, ljudi više nisu nasmijani kao prije... " Ova rečenica možda najbolje opisuje zašto izbjegavamo određena mjesta, rodni kraj...neki kvart u gradu.... Deset godina nakon objave ove kratke priče, gledam je iz jednog sasvim novog kuta, iskustva koje nam donese život. Osobno iskustvo gubitka najmilijih.... Sjećam se jedne misli Ernesta Hemingwaya....(pokušat ću je interpretirati po sjećanju, jer davno sam čitao knjigu Kome zvono zvoni)...u kojoj pisac navodi da zvono ne zvoni samo onom tko odlazi na onaj svijet....nego zvoni i dijelu nas samih, koji zauvjek odlazi s njim.... Ili možda bolje da navedem sam citat iz navedene knjige (koji sam upravo pronašao na internetu): ''Nijedan čovjek nije Otok, sam po sebi cjelina; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grudu zemlje – Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt, Posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakoga čovjeka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen u Čovječanstvu; I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni.'' Malo tko voli buditi uspomene nakon kojih se osjeća tužno, nakon kojih postaje svjestan prolaznosti vremena, vlastite nemoći....i onda je najbolje razviti strategiju "izbjegavanja sjećanja"...izbjegavanja situacija u kojima fijaker, ognjište...stari oras....ima svoju priču...priču koja nas podsjeća da dio nas koji više nije tu...... Izvorni post nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/05/1621017479/sjecanja-na-prominu.html

nedjelja, 01.05.2016.

Nedjelja, 01.05.2005. Turizam u Promini (Jedanaest godina poslije-Povratak u 2005. godinu) nedjelja, 01.05.2005. Turizam u Promini (Prominske igre povodom Dana općine 2003. goodine) U Jutarnjem od petka 29.04.2005. naišao sam na zanimljiv članak u vezi turizma u Promini. Naslov članka je: Općina Promina postaje županijski centar etnoturizma i gastronomije Evo djelića iz tog zanimljivog teksta... Općina Promina, čije se sjedište nalazi u Oklaju, osmislila je dva zanimljiva i osebujna turistička projekta s nesvakidašnjim nazivima. Prvi je "Kamen-krevet- vino- pršut", a drugi je "Ovca-janje-sir" Jedan od prvih koraka prema njihovu ostvarenju bit će modernizacija ceste Čitluk-Mratovo-Bogatići. Na taj će način Općina Promina učiniti dostupnima neke od najvećih, ali najmanje poznatih turističkih atrakcija kao što su srednjovjekovne utvrde na rijeci Krki. Učinili smo sve za skoro otvaranje tvornica montažnih kućica i bungalova u Oklaju. Dio njih bit će iskorišten za naš turistički kompleks na lijevoj obali Krke pa ćemo, osim ponude čiji smo razvoj saželi u nazivima turističkih programa, imati i vlastite smještajne kapacitete-rekao je načelnik općine Promina, Žare Duvančić. U sklopu općinskog turističkog projekta, sela Matasi, Marasovine, Puljane i Prominski Bogatići postaju stožeri seoskog turizma u programu "Kamen-krevet-vino-pršut". Za Program "Ovca-janje-sir" općina Promina drži da su dovoljni kapaciteti privatnih stočara koji razvijaju proizvodnju sira i drugih autohtonih mliječnih proizvoda....... Sićam se da sam prije par godina pročitao članak u nekim novinama u kojem je bilo navedeno da velike svjetske kompanije troše ogromne novce na istraživanje koje bi ime najbolje odgovaralo za novi proizvod. Još kad sam pročitao da je tako ime jednog novog modela automobila njemačkog proizvođača koštalo preko 100,000 eura, puka sam od smija.. Ipak sve to ima nekog smisla. Pa zamislite vi kome bi pao na pamet ovako zanimljiv naslovi projekata kao u nas- "Kamen-krevet-pršut-sir" ili "Ovca-janje-sir"? Koliko su samo truda u osmišljavanje imena uložili njegovi autori? Vjerojatno se tu radilo i o sveobuhvatnom istraživanju kako će se ti naslovi prevesti na engleski, njemački ili talijanski jezik, i da li će zvučati i u njihovom izgovoru zagonetno kao i u našem? Ako ovi projekti kojim slučajem nakon izbora i ne uspiju, uvijek ćemo se bar' veselo nasmijati na njihovo spominjanje.... Tako sam pisao 2005. godine..... -Ključno pitanje je danas u 2005-oj godini, da li je 11. godina bilo dovoljno za realizaciju navedenih projekata? "Jedan od prvih koraka prema njihovu ostvarenju bit će modernizacija ceste Čitluk-Mratovo-Bogatići".? Ma nije to korak...to je više kao jedno dugo putovanje koje još traje....11. godina nije bilo dovoljno za realizaciju ovog projekta? "Učinili smo sve za skoro otvaranje tvornica montažnih kućica i bungalova u Oklaju". Taj je projekt bio realiziran. Pogon je otvoren, i nakon nekoliko mijeseci zatvoren....o tome više u narednim postovima.... Izvorni post nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2005/05/254377/turizam-u-promini.html

Opis bloga

• Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
  Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
  S. Sarić
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.
  
  
  
  Galerija promina.blog.hr
  
  
  Fotografije generacija iz škole:
  
  
  
  
  
  
  
  Video snimke:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Projekti čiju realizaciju očekujemo:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  

Općina Promina

• 
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  

.....

• ......
  .......
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine
  
  
  
  
  2006. 1 godina Promina bloga
  
  2007. 2 godina
  
  2008. 3 godina
  
  2009. 4 godina
  
  2010. 5 godina
  
  2011. 6 godina
  
  2012. 7 godina
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
  promina.blog.hr@gmail.com
  
  
  Zadnji postovi

...