nedjelja, 21.05.2006. Prva pričest u Promini
(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)
nedjelja, 21.05.2006.
Prva pričest u Promini
Prije točno sedam dana (14.05.2006.) bila je Prva pričest u crkvi sv. Mihovila u Oklaju.
Ovogodišnji broj djece koja se prvi put pričešćuju pokazuje kako nam Promina ima iz godine u godinu sve manje djece.
Taman kad sam uhvatio ruku za fotografiranje djece koja se pričešćuju, fra Ivan je rekao «I to bi bila sva djeca».
Samo tri dječaka i pet djevojčica, s tim da je jedna djevojčica došla sa otoka Silbe.
Njena želja je bila da se prvi put pričesti u Promini jer su njeni korijeni iz Promine (otac Duvnjak).
Za svaku pohvalu je imati dijete koje se ponosi krajem iz kojeg potječe.
Uvijek se volim držati one «Tuđe poštuj, a svojim se diči».
Bila je ovo jedna jako kratka crtica iz života u Promini, jedne nedjelje u svibnju 2006. godine.
Prošlo je deset godina, i sada je pitanje koje se nameće samo od sebe- što se dogodilo s tom djecom? Gdje su ona danas? Da li žive u Promini?
Generacija je to djece, koja bi danas da su se odlučili na studiranje, polagala kolokvije-ispite prve godine fakulteta.
Ali, zapravo, to nisu djeca...to su danas već odrasli mladi ljudi.
Momci su se zaposlili i dalje žive u Promini-što je jako lijepa vijest.
Djevojke su se udale (jedna ako se ne varam), studiraju i život ide dalje…..
A što se dogodilo sa djevojkom sa Silbe?
Jedna priča, već mi se nekoliko godina u mislima pojavljuje i traži da je objavim, i pošto se u ovoj priči pojavljuje prezime Duvnjak, vrijeme je, da je objavim (iako nije vezana za sam naslov priče-ali možda jeste za djevojčicu sa Silbe?).
Prije dvije godine, poslom sam bio u Požegi, i jadan od predavača na skupu kojem sam prisustvovao, predstavio se kao Drago Duvnjak. Jedva sam čekao završetak predavanja i priliku da saznam ima li profesor Duvnjak veze sa Prominom.
Igrom slučaja, nakon nekoliko dana, sjeli smo za isti stol u lokalnom kafiću, i ja nakon nekoliko formalnih rečenica nisam mogao odoliti a da ne postavim pitanje-Odaklen ste Vi profesore Duvnjak?
Profesor je odmah kao iz topa odgovorio iz Požege, ali mene je zanimalo od kud su korijeni prezimena Duvnjak u Požegi.
Nakon nabrajanja gradova u kojima je živio profesor Duvnjak, i njegov otac, obojica svojim profesionalnim pozivima vezana za strojarska zanimanja….vratili smo se u Mrkonjić grad na početku 20 stoljeća, u vrijeme negdje oko 1910 godine.
Tada u Mrkonjić grad dolazi iz okolice Knina mladić, bolje rečeno dječak od 13. godina, da izuči zanat za kovača. Kovač je imao kćer, ali nije imao sina koji bi nasljedio očev zanat.
Zanimljiva je činjenica da u isto vrijeme iz Promine u okolicu Mrkonjić grada, (tada kako kaže profesor Duvnjak jakog obrtničkog središta), dolazi još nekoliko prominskih prezimena kao što su Bilandžija, Čavlina, Ljubičić, Čulina, Zrile, Maletić, Vulić, Cota, Dujić.
O tom sam malo opširnije pisao pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2012/06/1630856683/putevima-prezimena-bilandzija-od-promine-do-liskovice-ili-obratno.html
Vjerujem da se ne radi o slučajnosti, da netko sigurno zna više informacija o tim ljudima koji su iz Promine odselili u Mrkonjić grad, Liskovicu….ali ja do tih podataka nažalost nisam uspio doći, nisam uspio pronaći ljude koji znaju nešto više o toj priči.
Ali, vratimo se priči o Duvnjacima….
Mladi Duvnjak (nažalost zaboravio sam mu ime) koji je negdje koko 1910. godine stigao u Mrkonjić grad, tada zvan Varcar Vakuf, nakon nekoliko godina ženi kovačevu kćer, i zanat nastavlja svoj život, ali se rađaju i brojna djeca-čak njih 13. ako sam dobro zapamtio!
Jedno od djece je i otac prof Drage, koji kasnije završava za strojovođu, poslom seli u Hrvatsku…
Uglavnom, pleme Duvnjaka iz Mrkonjić grada je brojno, i prema priči profesora Drage, najviše ih je na kraju nastanjeno širom Slavonije. Toliko su brojni i raseljeni, da se već unuci i unuke „Mladog Duvnjaka“ koji je stigao u Mrkonjić grad ne poznaju….
Na moje pitanje da li je ikada istražio od kuda točno iz „okolice Knina“ stižu Duvnjaci, profesor Drago odgovara da će jednog dana to morati potražiti u Crkvenim knjigama….ali da za sada ne zna…
Nažalost….ovu priču nisam pisao prije dvije godine, kada sam znao puno više podataka, imena Duvnjaka koji se spominju u priči (otac, djed) i gradova u kojima su još Duvnjaci živjeli nakon Mrkonjić grada.
Uglavnom, meni je zanimljivo da jedna loza Duvnjaka u Promini ima dugu tradiciju, točnije bili su poznati kovači, nadareni mehaničari, strojari- loza pokojnog, svima nam poznatog „Ćekića“ iz Čitluka.
Eto, ja sada, sjetivši se djevojčice sa Silbe, unuke dida Ćekića, vjerujem da postoji netko od Duvnjaka tko se sjeća da je „nekad davno“ njihova rodbina odselila u Bosnu u Mrkonjić grad?
Možda prominski i mrkonjićki kovači imaju neku tajnu vezu?
Izvorni post, sa početka priče nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/05/1621108104/prva-pricest-u-promini.html
|