_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

subota, 03.06.2006. Izlet na Prominu

(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)


subota, 03.06.2006.

Izlet na Prominu



Dugo sam se vremena dogovarao s prijateljem da odemo na Prominu.

Ljudi iz Zagreba, Splita... sa svih strana dolaze na izlet na Prominu, a mi živimo na padinama Promine i nikako da se odlučimo posjetiti sam njen vrh.

Zadnji put sam na Promini bio još prije rata kad su tadašnji omladinci organizirali pješačenje od Oklaja do vrha Promine.
Tada nam je za taj pohod trebalo nešto više od pet sati laganog hoda da bi stigli do cilja.
Nakon što smo prošli pored samog vrha na kojem je tada bila vojarna bivše JNA (koja i danas postoji samo je devastirana), produžili smo do planinarskog doma na drniškoj strani Promine.
Tamo smo pekli janjce, igrali nogomet, guštali cijli dan.
Na kraju smo se odlučili na povratak automobilima, a to je bio još jedan događaj za pamćenje.
Jedan dio nas je završio u Fići-kombiju koji je vozio Džone (Darko Knežević) i to je bilo vjerojatno najbrže spuštanje s Promine do Oklaja.
Džone više nažalost nema jer je poginuo u Domovinskom ratu, ali kad se sjetim tog izleta, sjetim se i njega i njegove vožnje, njegovih šala....

Ali vratimo se u sadašnjost.

Ja i moj prijatelj bili smo lijeni krenuti pješke od Oklaja na vrh Promine, pa smo krenuli automobilom pravcem Oklaj-Trbounje-Lišnjak-Planinarski dom Promina.
Mislili smo mi autom do samog vrha (koje smo mi lijenčine), ali nam se put učinio loš pa smo ipak parkirali auto i od doma krenuli pješke.

Tako smo pješačili nekih 45 minuta i došli do samog vrha.
Kad je burno vrijeme sa Promine se vidi more i otoci. Nažalost kad smo mi bili, bila je tmina u zraku pa se nije pružao neki "daleki" pogled.
Šetali smo još skoro dva sata po samom vrhu Promine kako bi bolje vidjeli Razvođe, kamenolom Bila stina, Oklaj, Marasovine....

Koliko je zanimljiv pogled na Prominu, zanimljivo je pogledati i sami vrh planine Promine.
Šume skoro da i nema... Rudnici su na sve strane unakazili prirodu. Bivša vojarna JNA je devastirana, a prostor oko njene ograde je miniran. Zgrada u kojoj je nekad boravila vojska lako bi se mogla prenamjeniti u planinarski dom, ali to je priča za neka druga vremena.

Na samom vrhu Promine Čavlinovki (1147 m.n.v.) nalaze se mnoge antene HTV-a, RTL-a, NOVE-TV, HT-a, VIP-a....
Uglavnom te antene na buri proizvode buku kao da vam u susret dolazi helihopter.

Kućica koja služi za smještaj popratne opreme poslužila nam je kao zaklon od bure i tu smo marendali i uživali u proljetnom suncu.
Zanimljivo je kako čovjek očekuje da su vrhovi naših najvećih planina zaštićeni svojom visinom od uništavanja, ali Promina je očit dokaz da to nije tako.

Ipak, postoje i djelovi Promine koje čovijek nije uništio. Tamo možete promatrati divlje Narcise, čuvarkuće... Slušati pjev ptica.... Imati osjećaj da je vrijeme stalo...

Nakon marende spustili smo se do driniškog planinarskog doma.
Dom je prilično dobro uređen i koliko mi se čini ima oko 40 ležajeva. Cijene noćenja su stvarno niske, nekih 20-30 kuna, a ima striju...vodu...Ispred doma je napravljen mali park u kojem možete pogledati sve biljke koje rastu na Promini.

Nakon što smo pogledali dom vratili smo se u Oklaj taman na ručak.
Eto cijeli naš izlet trajao je od 9 sati do 14:30 sati kad smo se vratili u Oklaj.
Sad se pitam koliko ima Prominaca koji nikad nisu bili na Promini, a za jedan ovakav izlet im treba svega pet-šest sati?




Tako je to bilo 2006. godine...

Nedavno mi je prijetelj s kojim sam tada pohodio sam vrh planine Promine predložio da opet napravimo isti pohod.
Igrom slučaja, skoro smo na Prominu krenuli točno na desetu godišnjicu prvog posjeta.

Evo nekoliko fotografija sa vrha Promine, koje sam napravio prije nekoliko dana;