_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

četvrtak, 28.04.2016.

Četvrtak, 28.04.2005. Živjeti s prirodom (Jedanaest godina poslije-Povratak u 2005. godinu) četvrtak, 28.04.2005. Živjeti s prirodom Čitam danas (kao i svaki dan) komentare pod mojim postovima/razmišljanjima, i ima ih jako zanimljivih. Da se ne bih zahvaljivao svakom posebno, evo ovim putem se svima zajedno zahvaljujem na potpori, pokudi... vašim savjetima... Pod temom u kojoj sam pisao o novim radnim mjestima u Promini, spomenuo sam otvaranje kamenoloma, i danas se pojavio zanimljiv komentar. Temeljno pitanje tog komentara je kakvu Prominu želimo ostaviti generacijama koje dolaze iza nas? Da li će priroda biti uništena kamenolomom ili ne? (kamenolom Bila strana 2005.) Do 60-ih godina prošlog stoljeća u Promini se živjelo od poljoprivrede, stočarstva, a veliki dio Prominaca je radio u rudnicima. Svaki pedalj prominskih polja je bio obrađen. Danju se radilo u polju, a noću se salazilo duboko pod zemlju za rudom. Težak je to bio život, ali se ipak u Promini živilo, radilo i gradilo (Dom zdravlja, zgrade u centru, zadruga). Promina je tada živjela punim plućima sa svojih 6500 stanovnika. Ne sumnjam da je bilo lipo tih godina proći kroz polje koje nije imalo niti malo drače. Mogu zamisliti kako su izgledali vinogradi na Babinoj glavici i Šušelju, čitlučkom polju, oklajskom polju, razvođskom polju. Nije to bila netaknuta priroda... to je bila teškim trudom iskrčena i obrađena priroda, ali je sigurno bilo lipo sve to vidit... Ali to je izgleda bio vrhunac za Promince i Prominu, barem što se brojeva tiče... Vrlo brzo nakon 60-ih godina zatvaraju se mnogi rudnici. Mnogi ostaju bez posla, a od stoke i polja teško se živi. Rješenje je jedino bio odlazak ili u Zagreb, Split, Zadar, Rijeku, ili još dalje u inozemstvo. Sve je to mnogima izgledalo kao privremeno riješenje. Ipak, mnogi se više nikada nisu vratili živjeti u Prominu. I što je sad sa vinogradima, stokom... starim kućama... di su ljudi? Danas Promina ima po popisu stanovnika oko 1350 stanovnika (preko 5000 manje nego 1965!). Po biračkom popisu za izbore ima nas čak 1450. Zanimljivo je da u nas i oni koji se još nisu rodili izgleda imaju pravo glasa zajedno sa svima koji su odavno umrli.... Ali to je već druga priča... Stvarno stanje je takvo da cijela Promina sad ima najviše 1000 stanovnika. Prosječna starost Prominaca je 65 godina. Od 2000 godine lako je prebrojiti vjenčanja u Promini. Čini mi se da bi svi mogli stati na prste jedne ruke. I što je sada sa prirodom? Mejane su obrasle smrekom i pomalo liče na brežuljke. Rudnika kao da nije ni bilo. Samo toranj u Razvođu uz udare bure priča priču o umornim rudarima. Vrijeme je učinilo svoje.... Prah si bio... prah ćeš i postati... (Slika tornja u Razvođu....koji je danas ostao samo kao sjećanje....) Ja se ipak radujem kamenolomu. Ja se nadam da će tih dvadesetak mladića koji će u njemu raditi, nastaviti živjeti u Promini. Valjda će se i oženiti, imati djecu. Isto se nadam da će kamenolom tako dobro raditi da će asfaltirati put od Gluvača do kamenoloma, tako da prašina neće smetati poljoprivrednicima. A tko su MAFIJAŠI iz komentara i zašto su ti ljudi MAFIJAŠI, ja neznam, a Vi? Meni se čini da taj kamenolom više smeta onima koji ne žive u Promini, nego nama koji živimo. Najgore što nam se u Promini može dogoditi u budućnosti je ona "Bit će Prominskih kapa, ali neće biti glava da ih nose". P.S. Ako netko zna način kako da pokazivanjem i čuvanjem prirode prominskog kraja zaposlimo od 20 do 50 ljudi, dobro će nam doći. Još ima mladića koji traže posao. Po meni ti poduzetnici mogu biti i "MAFIJAŠI", samo neka uredno podmiruju obaveze prema Državi i radnicima i vode brigu o očuvanju prirode. Pita li se tko di nestaje kvalitetno kaštelansko zemljište? Zašto se gradi oko velikih gradova na plodnim oranicama? Zašto u Promini pored pustog kamenjara i smreke nema nigdi kupit građevinskih parcela? Čuvanje prirode i okoliša je obaveza svih nas, a ne samo "nekih drugih ljudi i firmi". Tako sam pisao 2005. godine..... Neke stravi su se promjenile na bolje....neke stvari ostale iste....a nešto je nestalo zauvjek.. Ali, zapravo tako bi mogli definirati i vlastiti život prije jedanaest godina i danas. Kad bi pokušao nabrojiti stvari koje su se promijenile od 2005. godine na ovamo, izgledalo bi to otprilike ovako: Danas Promina po popisu stanovnika ima oko 1100 stanovnika. Po biračkom popisu za izbore, ima nas čak nešto više od 1100. Ali to je kod nas u Hrvatskoj sasvim normalno, pa ni Promina tu ne kvari niti popravlja statistiku. Stvarno stanje je takvo da cijela Promina sada ima najviše 800 stanovnika (ako griješim ispravite me). Prosječna starost Prominaca je vjerojatno kao i 2005. negdje oko 65 godina, a možda i više. Od 2005. godine bilo je nešto vjenčanja u Promini, ali u osnovnoj školi imamo samo 50-ak učenika, a i dječji vrtić pamti bolje dane.... Rođenja se rijetko događaju, a sprovodi se događaju skoro svaki tjedan (oko 30-ak godišnje). Svi preminuli (u brojkama koje spominjem) nisu živjeli u Promine, ali su porijkelkom iz Promine i tako se njihov životni san o povratku u Prominu dogodi na najtužniji način. I što je sada sa prirodom? Kamenolom u Razvođu koji je tada zapošljavao u najboljim danima što direktno-što indirektno 30-ak radnika, sada je sveden na jednog-dva radnika koji čekaju da se priča ponovno pokrene, da kamanolom oživi. Bijeli kamen koji se primjećivao još od Tromilje kada bi krenuli putem prema Promini, sada pomalo tamni i uklapa se u ostale boje koje ga okružuju na padinama Promine. Tada sam napisao da se nadam sljedeće: "Ja se nadam da će tih dvadesetak mladića nastaviti živjeti u Promini. Valjda će se i oženiti, imati djecu. Isto se nadam da će kamenolom tako dobro raditi da će asfaltirati put od Gluvača do kamenoloma, tako da prašina neće smetati poljoprivrednicima". Moje nade, koje mi sada zvuče kao dio molitve za rodni kraj, sada mi zvuče i skoro proročanski. Dosta momaka koji su radili u kamenolomu, i danas žive u Promini, oženili su se, imaju djecu! Dionica ceste od Gluvača do Traljića (skoro do kamenoloma), koja je bila običan prašnjavi put, asfaltirana je o trošku kamenoloma i više ne smeta vinogradarima koji su uz cestu (možda im je sada i lijepše?) Toranj koji je simbolizirao rudarstvo u Promini, nestao je zauvjek. Recikliran je, i sada njegovi dijelovi nose žice jednog prominskog vinograda. I život ide delje, negdje nastaje, negdje nesteje, negdje se ponovno rađa..... Izvorni post nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2005/04/250782/zivjeti-s-prirodom.html

subota, 23.04.2016.

subota, 23.04.2005. Jurovdan u Promini (Jedanaest godina poslije-Povratak u 2005. godinu) subota, 23.04.2005. Jurovdan u Promini Subota, 7:00. Većina ljudi oko mene ni radnim danom baš ne žure dizat se prije 8-9 sati, ali jutros... Probudila me buka susjede K... kad je prolazila pored moje kuće. Inače je ne razumim ništa kad priča (otočanka,živila u zagorju... narječja svakakvi), a sad i pogotovu. Nisam se baš opterećiva o čemu priča. Mislija sam da joj je možda utekla koja od omiljenih kokošiju. Svaka njena kokoš ima ime, i sa svakom popriča bar dvi tri riči svaki dan uz kavu... Ništa... popijem kavu i krenem nešto raditi do staraca koji su dvi-tri kuće dalje od moje... A selo puno ljudi..(a sad tek 7:30)... svi na nogama. Prolazim pored Š... (K... je njegova djevojka-reče jednom, a zajedno imaju oko 150 godina) koji je inače prominski zet a porjeklom je Albanac.. I on nešto viče... ali naravno nerazumno... Ni njega nisam ništa skužija... Tek kad sam sreja jednog susjeda koji je "upoznat sa situacijom" skužija sam o čemu se radi... Ali priča je mogla krenuti i ovako, Policijska postaja Drn-miš zaprimila je jutros u 6:45 dojavu gospodina Š.? iz Oklaja da su mu tijekom noći 22/23.04.2005. god nepoznati počinitelji otuđili dvorišna vrata. Djelatnici PU Drn-miš su odmah izašli na teren. Tajni agenti Senka i Milodar su odmah pristupili uzimanju otisaka. Svi dokazi koji su se mogli izuzeti sa mjesta zličina upućivali su na neke nadprirodne sile koje ni već iskusni agenti u svojim dosadašnjim dosjeima nisu susreli. Agenti su se strateški rasporedili po naselju. Senka se uhvatila ograda koje vode prema Sintalu, dok je Milodar pretraživao dvorište po dvorište. Detaljnom pretragom dvorišta gopsodina A.? Milodar je utvrdio da se dvorišna vrata gospodina Š.? nalaze u njegovu dvorištu. Gospođa K... je odmah zaključila "On ih je ukrao... misli ako mi s njim ne pričamo da nam ih tek tako može ukrasti". Gospodin Š.? i A.? su u svađi (s kojom je bio upoznat i načelnik općine) zbog nesuglasica oko postavljanja novih kontejnera za smeće. Tad je agentima Senki i Milodaru prišla susjeda koja je uskliknula "Pa danas je Jurovdan"... Na to su se Senka i Milodar vratili u Policijsku postaju, jer se ispostavilo da se radilo o lokalnoj seoskoj šali. Dok smo se mi svi smijali na tu temu, Š.... je zaustavljao sve koji bi prošli s pitanjem "Priznaj, ti si uzeo moja vrata... Jesi li?" Eto svi ste sad valjda skužili. U Promini je običaj večer uoči Jurovdana da se skupi ekipa i ide sakrivati stvari po selu. Ove godine su se našalili na Š..... račun, ali bilo je tu svakakvih šala i ove i prošlih godina... Lani su tako police ispred dućana od Ćinći završile uz kontejnere za smeće u centru Oklaja. Dvojici susjeda koji imaju Fićice su lani napravili zamjenu "staro za staro", pa su ova dvojica pukla od smija kad su vidili tuđeg Fiću ispred kuće. Prije godinu dvi su tako zazidali vrata općine pločama koje su bile namjenjene za popločavanje centra Oklaja.... Makelji se redovito zatvore vrata gostione sa gajbama od piva. Jedne godine su jednom mladom doktoru koji je radio u Domu zdravlja podigli "Peglicu" na prvi kat ambulante. Jedva je kasnije skupio ekipu da mu je sanesu... Sićam se da je tako jednom davno pokojnom poštaru Bojarići diglo biciklu na kesten kod Općine... Prolazija je svako malo ispod kestena, ali nikako da pogleda gore... Na Jurovdan je rasvjetni stup na samom "Raskršću" okićen vratima, karivolama, mišalicama za beton... bačvama...biciklama.. Pravi je gušt ekipi koja sakriva stvari zamjeniti stvari susjeda koji inače nisu u baš dobrim odnosima... Tada oće- neće moraju jedan drugom uputit bar koju rič. Ajmo Prominci... Sićate li se kojeg događaja od davnih Jurovdana? Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2005/04/243888/jurovdan-u-promini.html

Nedjelja, 23.04.2006. Prominci u Zatonu (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) nedjelja, 23.04.2006. Prominci u Zatonu Jučer (22.04.2006.) u Zatonu u crkvi sv. Roka održana je smotra pučkih pjevača trinaest župa Šibenske biskupije. Tako je iz Promine nastupio naš mješoviti zbor predvođen fra Ivanom Čupićem. Pratnja našim pjevačima bili su prominski Čuvari Gospodinova groba, koji su se izmjenjivali tijekom nastupa pjevačkih zborova. Zanimljivo je bilo poslušati sve župe i njihove pjevače, a posebno je bio gušt poslušati svu tu raskoš glasova u zajedničkoj pjesmi «Kraljice neba» na koju je pozvao biskup Ante Ivas. Na kraju skupa svi sudionici bili su počašćeni od strane organizator (Šibenske biskupije), a Prominci ne bi bili Prominci kad i ovom prilikom ne bi postigli kakav dogovor. Tako su Marko Perić i Dragan (Rođo) Sarić (samo za ovu prigodu Robert Sarić) pregovarali sa fotografom Šimom Strikomanom da dođe jedne godine fotografirati za Uskrs prominske Čuvare Gospodinova groba. Ishod tih pregovora još se ne zna, ali velika je vjerojatnost da će dogovori fra Ivana sa Šimom Strikomanom uroditi plodom. Tako bi prema tom dogovoru 29.09.2006. za sv. Mihovila u Oklaju trebala nastati «Milenijska fotografija» svih Prominaca . Šta reći nakon svega… Poseban gušt osim svega već navedenog bilo je putovanje u koloni od desetak automobila od Oklaja do Zatona. Prvi u koloni bili su Čuvari u prominskim narodnim nošnjama i malo koji automobil koji nam je dolazio u susret nije pozdravljao našu kolonu. Posebna je čast bila i pohvala biskupa Ivasa na kraju smotre našim Čuvarima. Na kraju se biskup rado fotografirao sa našim Čuvarima; Pozdrav iz Promine, a svim Razvođanima sretan Jurovdan, Živili Ovaj put sam izvorni post odmah nadopunjavao fotografijama, jer su linkovi koji su vodili prema fotografijama koje se spominju u priči nažalost "mrtvi". Izvorni post nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/04/1620962263/prominci-u-zatonu.html

srijeda, 20.04.2016.

Četvrtak, 20.04.2006. Prominci u Vodicama II dio (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) četvrtak, 20.04.2006. Prominci u Vodicama II dio Mnoge su novine ovih dana zabilježile susret "Čuvara Gospodinova groba" u Vodicama. Uskoro bi na HTV-u trebala biti emitirana emisija koja se bavi temom "Čuvanja Gospodinova groba" u Vodicama. Možda će u toj emisija biti koja riječ i o prominskim čuvarima. Običaj čuvanja Gospodinova groba u Promini je tradicija koja je stara preko sto godina, a prekid je imala jedino (bar koliko je meni poznato) za vrijeme Domovinskog rata. Možda je baš ove godine mogla biti proslava stogodišnjice čuvanja groba. Uglavnom... Promina je mali kraj sa velikim mogućnostima. Dok Vodice od sitnih detalja rade jednu prekrasnu sliku.... Mi još nemamo nekoga tko će se pozabaviti sa prominskim detaljima, i prominskom slikom..... Jednog dana... Kada u Vodicama postane turistima pretjesno... Tko zna... Možda preporuče Prominu kao zanimljivu destinaciju...... Da danas nebi bilo bez slika, evo nekoliko fotografija od poznatog fotografa Šime Strikomana, sa temom "Čuvara Gospodinova groba": Šime Strikoman 1 Šime Strikoman 2 Šime Strikoman 3 Šime Strikoman 4 Šime Strikoman 5 Šime Strikoman 6 Šime Strikoman je i prijašnjih godina fotografirao "Žudije" kako ih Vodičani nazivaju, pa ostale fotografije možete potražiti na web stranici pod linkom. Pozdrav iz Promine, Nažalost, danas više linkovi prema navedenim fotografijama ne rade, fotografijama se izgubio trag u beskrajima interneta. Na svu sreću, tada sam napravio još jedan video na temu Prominskih Čuvara, na temelju snimke Željka Bronića. Evo tog videa iz Vodica 2006; Izvorni post nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2006/04/1620949321/prominci-u-vodicama-ii-dio.html

utorak, 19.04.2016.

Srijeda, 19.04.2006. Prominci na smotri "Žudija" u Vodicama (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) srijeda, 19.04.2006. Prominci na smotri "Žudija" u Vodicama Već nekoliko godina zaredom naši "Čuvari Gospodinova groba" odlaze na smotru "Žudija"- Čuvara Gospodinova-Kristova groba" u Vodice. Ove godine u Vodicama je bilo sedam župa koje su predstavile svoje "Čuvare" i način na koji se u njihovim žipama čuva Gospodinov Grob. Naši "Čuvari groba" su ove godine poveli sa sobom djevojke i žene u narodnim nošnjama prominskoga kraja. Osim predstavljanja načina čuvanja Gospodinova groba, zaplesali su na vodičkim trgovima "Prominsko kolo". Kad sam pogledao snimku iz Vodica, jednostavno sam se oduševio našim čuvarima, a pljesak koji su dobili od publike za svoju izvedbu "Čuvanja groba" bio je jedan od najvećih i najdužih. Šta drugo još reći... Ti momci, djevojke i žene su stvarno služili na čast i ponos Promine. Sa snimke sam skinuo nekoliko fotografija da Vam dočaram situaciju iz Vodica. Prominci u Vodicama 1 Prominci u Vodicama 2 Prominci u Vodicama 3 Prominci u Vodicama 4 Prominci u Vodicama 5 Prominci u Vodicama 6 Prominci u Vodicama 7 Razmišljam da stavim i jedan mali filmić iz Vodica, ali još moram malo poraditi na njemu. Pozdrav iz Promine, Pokušavao sam pronaći fotografije koje se spominju u tekstu, ali im nažalost nisam uspio ući u trag. Ako ih pronađem, naknadno ću ih dodati u post. Ali zato sam pronašao video snimku koju je tada snimio Željko Bronić, a ja je malo na računalu obradio; Izvorni post nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2006/04/1620945747/prominci-na-smotri-zudija-u-vodicama.html

ponedjeljak, 18.04.2016.

utorak, 18.04.2006. Malo fotografija od Uskrsa (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) utorak, 18.04.2006. Malo fotografija od Uskrsa (fotografija Marija Markića, koja se nalazi i u izvornom postu iz 2006. godine, ali je nastala nekoliko godina ranije) Već me nekoliko prijatelja pitalo gdje će moći pogledati fotografije od Uskrsa. Prijašnjih godina sam na Drnis.com-u mogao otvarati nove albume fotografija kao što su Uskrs 2004 ili Uskrs 2003. Već duže vrijeme nemam mogućnost otvaranja novih albuma fotografija na Drnis.com vjerojatno zbog kvara na serveru. Mogu samo dodavati fotografije u postojeće albume, ali na taj način ne mogu prikazati događaje za Uskrs redom kako su se odvijali. Uglavnom, ja sam fotografije postavio u album koji nema nikakve veze sa Uskrsom, a fotografije možete otvarati jednu po jednu pomoću slijedećih linkova. Veliki Četvrtak-Radio sam cijelu noć pa naćžalost nemam ništa od fotografija..... Veliki Petak Trebalo je pripremiti baklje kud procesija prolazi Za vatru su bili zaduženi opasni piromani Procesija može krenuti osvjetljenim putem Bare je poveo Čuvare Svi nisu stali u jednu fotografiju pa evo još jedne Za Grobarima idu ostali... Pa još malo Grobara Pa još malo..... Pa malo procesije Pa još malo procesije Malo Čuvara Povratak u crkvu sv. Mihovila Fotografija iz crkve Velika Subota Trebalo je upaliti Uskrsnu svijeću Unijeti je u crkvu Ukojoj je bilo stvarno puno svita... Ali kad su Čuvari počeli bježati, brzo su se svi razmaknuli... A onda su se čuvari okupili i zapivali.. Nakon mise i kolo zaplesali A kalo je bilo veliko Priključili su se i stariji u kolo.. Kolo je promatralo sa zanimanjem dosta ljudi Još se zapivala koja prominska pisma Pozdrav od svih koji su bili u narodnim nošnjama i vidimo se 15.08.2006. u Čitluku! To bi bilo to.... Živili, Nažalost, linkovi koji su vodili prema fotografijama više nisu u funkciji, a serveri na kojima su fotografije bile smještene, odavno su ugašeni. I šta sada napraviti? Sve fotografije koje sam do sada napravio, a imam ih negdje oko 30000, sačuvane su, i evo "nestale" opet objavljujem na blogu, jer sada nam pričaju još više priča nego 2006. godine. Koliko samo priča ostaje u našim mislima, i ne prelaze nam preko usana? Pa ispričajmo priču iz 2006. ovom foto pričom.... Veliki Petak Trebalo je pripremiti baklje kud procesija prolazi Za vatru su bili zaduženi opasni piromani Procesija može krenuti osvjetljenim putem Bare je poveo Čuvare Svi nisu stali u jednu fotografiju pa evo još jedne Za Grobarima idu ostali... Pa još malo Grobara Pa još malo..... Pa malo procesije Pa još malo procesije Malo Čuvara Povratak u crkvu sv. Mihovila Fotografija iz crkve Velika Subota Trebalo je upaliti Uskrsnu svijeću Unijeti je u crkvu Ukojoj je bilo stvarno puno svita.. Ali kad su Čuvari počeli bježati, brzo su se svi razmaknuli... A onda su se čuvari okupili i zapivali.. Nakon mise i kolo zaplesali A kalo je bilo veliko Priključili su se i stariji u kolo.. Kolo je promatralo sa zanimanjem dosta ljudi Još se zapivala koja prominska pisma Pozdrav od svih koji su bili u narodnim nošnjama i vidimo se 15.08.2006. u Čitluku! Ovaj post posebno posvećujem dobrim ljudima koji su na fotografijama, koji su nas zauvjek napustili, ali su ostali u našim sjećanjima. Izvorni post nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2006/04/1620937508/malo-fotografija-od-uskrsa.html

nedjelja, 17.04.2016.

ponedjeljak, 17.04.2006. Slike iz prošlosti (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) ponedjeljak, 17.04.2006. Slike iz prošlosti (Prominci u Ninu 1979. godine- fotografije iz arhive fra Ivana Čupića) Nekada je u Promini svaka kuća imala barem jedan dio muške ili ženske narodne nošnje. Rat je učinio svoje i malo toga je ostalo. Ipak za ovaj Uskrs u crkvu je došlo dvadesetak djevojaka i žena u narodnim nošnjama. Kakve su nošnje prije više od dvadesetak godina (sada 30 op.a) nardone nošnje nosili Prominci u Ninu možete pogledati na fotografiji. Na fotografiji se vide i dva (koliko mi se čini) od četiri načina vezivanja okruga žena u Promini. Prije se prominski Aljak razlikovao od Pakovačkog, Šibenskog, Miljevačkog po načinu izrade resica, broju resica i još dosta detalja o kojima bi naši stari znali puno toga više reći. Danas se na Čuvarima Gospodinova Groba može vidjeti više vrsta Aljaka, ali ih je samo nekoliko ostalo u izvornom obliku. Često sam znao čuti od nekoga tko nije iz Promine izjave tipa "To nije Prominska, nego Šibenska narodna nošnja". Kad bi ti ljudi bar malo bolje poznavali povijest Šibenika, brzo bi došli do sljedećeg podatka: "Godine 1649, kuga je poharala Grad (Šibenik) i ostavila samu pustoš. Crkvene i gradske vlasti tada su zamolile visovačke franjevce da dovedu narod iz Promine, Petrova polja i drugih djelova Zagore da napuče opustjeli Grad. Tada se nastanilo mnoštvo doseljenika u Grad, kao i u područje uz gradske zidine. Oko zidina Grada novo stanovništvo počelo je graditi i nove nastambe. Vrtline su postajale sve urbaniji prostor, tako da se to područje počelo nazivati Varos". Više o ovoj temi pogledajte pod linkom: http://www.franjevci-split.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=390&Itemid=7 Ljudi iz naših krajeva su u Šibenik donijeli narodnu nošnju koja se i danas nosi i u Šibeniku i u našim krajevima. Mnogi Šibenčani nisu svjesni da njihovi korijeni zapravo potječu iz naših krajeva.... Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2006/04/1620934290/slike-iz-proslosti.html

petak, 15.04.2016.

petak, 15.04.2005. Prominski vinogradari (Jedanaest godina poslije-Povratak u 2005. godinu) petak, 15.04.2005. Prominski vinogradari Promina je kraj u kojem se uvijek držalo do vinogradarstva. Čak je i poznati putopisac Albert Fortis opisao Prominu kao kraj bogat s kvalitetnim grožđem. Nekad je u Promini bilo oko milion panja (čokota) loze. Kako se narod nakon zatvaranja rudnika 60-ih godina počeo raseljavati i napuštati ovaj kraj, tako je postepeno nestajalo i vinograda. Zadnji udarac vinogradarstvu Promine zadao je Domovinski rat u kojem je i ono malo peostalih vinograda izgorjelo u požarima. Nakon rata vinogradi su se opet počeli saditi, a ova godina će sigurno ostati zapamćena kao jedna od najboljih. Zahvaljujući besplatnim sadnicama u Promini bi se ove godine trebalo zasaditi ukupno 100000 novih panja vinograda. Jučer je i Marko Duvančić započeo sadnju najvećeg vinograda u Promini na lokaciji Gluvače. Ukupno bi prema njegovom planu na toj parceli trebalo biti zasađeno 50000 panja vinograda. Evo jedan članak na tu temu: Novi trsovi u Promini http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050221/dalmacija02.asp Župan Duje Stančić u Gluvačama http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050408/sibenik02.asp Oklaj, 15.04.2005. Vrijeme je danas bilo kao stvoreno za za napravit đir biciklom. Ovaj put cilj su bile Gluače. Lokacija na kojoj je prije par dana završena sadnja najvećeg vinograda u Promini. Marko Duvančić je ostvario svoj san i zasadio svih 50000 panja vinograda. Posao sadnje nije bio nimalo lak jer je i nakon krčenja još dosta kamena ostalo u zemlji. Ali kad je veliko kamenje stalo na put traktoru koji polaže sadnice u zemlju, priskočili su svi Duvančići i pomogli da se izbaci još skoro dvadeset traktorskih prikolica kamena koji su ometali sadnju. Gluvače danas još kriju svoje nove čokote-panje u zemlji. Netko tko prolazi cestom i ne poznaje ovaj kraj, teško bi mogao zaključiti da upravo prolazi pored najvećeg vinograda u Promini. Ako Marku sve krene po planu, u njegovom bi vinogradu sezonski posao moglo naći i do 40-ak ljudi. Kad vidim Gluače danas nakon svih ovih godina što su ležale u korovu i drači, mogu samo reći da je za ovakav posao trebalo stvarno puno hrabrosti i volje. Malo je ljudi koji su kao Marko Duvančić sa svojih nepunih 30 godina spremni na ovako veliki korak u život. Ja mu, šta bi naši stari rekli "Skidam kapu". Evo jedan članak iz Slobodne Dalmacijie: Promina je za 0,5 promila http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050414/sibenik02.asp Pozdrav iz Promine Izvorni post nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2005/04/224145/prominski-vinogradari.html

četvrtak, 07.04.2016.

petak, 07.04.2006. Priča stara 115. godina (sada već 125. op.a) (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) petak, 07.04.2006. Priča stara 115. godina (sada već 125. op.a) Ovo je priča napisana rukom prominskog učitelja Grgura Urlića-Ivanovića 06.08.1890, a objavljena u jednom zadarskom listu. (Tekst prenosim kako je i objavljen prije više od 115. godina) Na Prominu! Čuj, gospodine, rudari prošupljili onaj gjavoiski prorov; ako pokliznemo u prokop, kud će tvoje karte? Eto, sad će Makale prorovat Velušić. Kažu, baš da će načet s debelog kraja. Pa s Bogom, Promina i Čavina crkva !Mitar mi prišaplja na uho. „Neboj se, Mitre, ostat će Velušić, i tega i pripaše za tvoje volove. Ako se Promina negda na vatri tresla, a hitala se vatrometim, nije joj se izvalio temelj'; e lje, neće ni sad sasvim prorovim i rudokopim. Nego ora je, da mi pričaš, a ja nabrazdam koješta o Čavinoj crkvi. Kad ti pradjed o Vrilovcu znao spominjat, moguće da i o ovim svetim ruševinam, bit će koješta utuvio." Prihvati slari Matko Raič: Čavina crkva, u predaji dvojako ime nosi, Sutvid i Sutilija. Pripovjedaju stari da o Vidovu i llinju ovde se sabiralo 12 župa na blagosov polja i na hodočašće zavjetniku Sv. Vidu, pokrovitelju prve župe u prominskih sedam knežija. Pripoviedaju stari, kad su Turci priklopili Petrovo i Prominu, jedan franovac i jedan nadpop s kosovske biskupije, da sakriju na vrieme svetinje, digli sve crkvene sprave i odežde, pak zvona dali zakopati u podnevnom dočiću ispod glavice. Tu zemlja odjekuje svodovljem ili podzemnim svodjenim spremam, primiećujuć, kako su zvona, pred samom navalom turskom, bila skinuta i zakopaim u veliki hodnik pod dočićem. Ovoliko jednostavno stari Matko Raič Velušićanin o Čavinoj crkvi. Crkva nosi sliku poluoble, duga je 16, a široka 12 stopa. Zidovi debeli 4 stope, sa vratima na četvor sagradjenim. Po klačardastoj premjesi ova hrvatska crkva broji vise od 400 godina. Zidovi do pod strehu, obstajaše u cielini do godine 1359, kad postaja vojnička, smještena u Drnišu, ovde na pazki, kroz ratno vrieme, dade srušiti zidove, maldane do temelja, da prigradi za se neku vrst barake. Nadoda mi Raič, da crkva bieleci se kao labud na gori, stajala je na očigled Turcim kninskim, koji nemoguć gledat tu kršćansku svetinju, udariše preko donje Promine, halakanjem: Srušimo kaursku bogomolju, da su nam dugočasnije džamije u Kninu i Drnišu. Ravno u 11 i 1/2 sati ostavio sam Čavinu crkvu, okrićuć na povratak, preko grebenasta povora gore, pak niz vrletne kose i provaline, dostajuć na prostrane doce Lišnjaka, podnevno od Čavina crkve jaka 2,5 kilometra. Na upalu povoru dolaca, oborilo s greda, silno kamenje, oštri kukovi strše iz zavaljana zemljišta. Grdna premisa provalina! Na promali prve gromade, usvodio se prikop od desetak pećina, pak strmih, oborenih i survanih kamena, izpremješanih i prebacanih, kroz silne zarove zemlje; sve to pokazuje geologički prevrat u neizvjestnu zemanu. Velušićani u tim pećinam nadjoše zgodne jare za ljetno plandovanje, i ugon marve. Tri velike podzemaljske pećine iliti jare spravljaju pogodan ljetovnjak čobanim i marvi, dočim treca Vilovača mjeri preko 300 koraka unutarnjeg okola. Tu se neulazi bez lučevina, ili staklene svjetiljke. Na svu molbu lugara, ja nisam htio pokušat junaštvo Polifemovo, obašašćen mračne vlažne špilje Vilovače. S Lišnjaka sadjosmo na Bibine jare, na velikom letu Mihaljovca ; pak izvijajuć tkanicom izpod Bibine jare, spuzasmo se niz Veliku Rpinu do prvoga točka na prigibi kose Novakove. Ali, mene stužilo na želudcu. Nespominjm se da sam igda dosad, pri najžešćoj čiči i upotu gdje popio srkuc rakije. A danas s lugarom litru i po. Propadoh s glave, ako neizliči zrak prominski, i veliki točak. Sa ruba visoke splate, brdo pokazuje značajne rudne slike, sve do turskog tocka; dapače poniže na lužinastoj okostnici, opažaju se vatrometne oznake, kojima se Promin igrao u prazemanu, ako se to sve nije poremetilo u prevratu prvobitnih živalja. Taman na podne, grmušastom pobrdicorn sadjosmo na Veliki Točak. Stužilo mi se na želudcu, da padnem od muke! Moj Eškulapij sretno pogodio na prelaznu bol: „srkni dvie kape točka, i evo moje glave, ako neozdravis u čas ko zec!“ I muka i žedja obrvala! Zagrabim kapu točka, u odušak ociedim, pak dragu, pak kruha, pak groždja, pak rakije, pak opet po kapu točka. Kao da mi se kamen svalio sa srdca. 0 sveti recept lugarev! Sad sam se uvjerio, kako ovaj Točak, cureći kroz rudne primete, daje tako zdravu vodu da je malo gdje imade u zagorskoj Dalmaciji. Nakon drevnih Rimljana i prvih koludara, vidi se da je Mujo praktičan bio, a najskoli Drniški kadija Halil-Odgja, koji je znao na žliebove umjetnim vodovodom provesti ovoj stari točak pred svoju kulu u stari Drniš. Liepa je namjera rodoljubne obcine Drniša, da oživotvori zamišljenu osnovu, provadjajući Točak na varošku plokatu u Drnišu. Odjurismo pjeskovitom stranom na Velušićki gaj, više Sv. Ilije i Dimitrije, te salazeći na Bibine kuće, nabrojio sam 10 točaka žive vode, na ovoj strani velušićkog topraka. Rad odsutnosti crkvenog ključara, nisam mogao prigledati crkvu Sv. Ilije. Kod Tarlinih kuća, u lozju Mile Tarle, pregledao sam dva rimska sarkofaga, ogrornne veličine, pak poslje u zapad, znamenitu gomilu ruševina; trojstruku vrstu opeke, i najfinije iz tvornice Panšcina. Pod gromilom je mramoriti pod, a podalje ostanci stupovlju, možda kršćanske bazilike (?) ili sjajna dvora rimskih koloništa, Nek arkeolozi proučavaju, a meni i onako dosta današnjeg skakanja. Na uru i četvrt po podne prispio sam na objed kod Stipka Rupljanca, gdje, kroz čevrljanje i pričanje prodjoh ugodna dva sata, pripoviedajuć Razvodjancim o mojim zgodam i nezgodam na gori. Pred sami suton, sklopio sam moj primrčeni notes na Bunarači i kod Pokrajaca; odkle sam ove suhoparne bilješke poredao, da ih sutonom i mrakom priberem, kroz nieme Gluhače i da povraćajući se na Oklaj priobćim ih momu dobromu dornaćinu gazdi Luki, i veterancu Nikoli; koji mi ništa manje neg te večeri na sjajnoj mjesecini, ozbiljno zagrmi na uši: Promonu mi odgrći. Nedam ga da je Tepljuh jer .... Si Promonam nostrum huc non reperieris Jncassum tantum exquirendo Chroaticis antiquitatibus Operam dabis. Grgur Urlić Ivanović Izvorni post nalazi se pod linkom: http://promina.blog.hr/2006/04/1620881213/prica-stara-115-godina.html

Opis bloga

• Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
  Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
  S. Sarić
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.
  
  
  
  Galerija promina.blog.hr
  
  
  Fotografije generacija iz škole:
  
  
  
  
  
  
  
  Video snimke:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Projekti čiju realizaciju očekujemo:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  

Općina Promina

• 
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  

.....

• ......
  .......
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine
  
  
  
  
  2006. 1 godina Promina bloga
  
  2007. 2 godina
  
  2008. 3 godina
  
  2009. 4 godina
  
  2010. 5 godina
  
  2011. 6 godina
  
  2012. 7 godina
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
  promina.blog.hr@gmail.com
  
  
  Zadnji postovi

...