Četvrtak, 28.04.2005. Živjeti s prirodom
(Jedanaest godina poslije-Povratak u 2005. godinu)
četvrtak, 28.04.2005.
Živjeti s prirodom
Čitam danas (kao i svaki dan) komentare pod mojim postovima/razmišljanjima, i ima ih jako zanimljivih.
Da se ne bih zahvaljivao svakom posebno, evo ovim putem se svima zajedno zahvaljujem na potpori, pokudi... vašim savjetima...
Pod temom u kojoj sam pisao o novim radnim mjestima u Promini, spomenuo sam otvaranje kamenoloma, i danas se pojavio zanimljiv komentar.
Temeljno pitanje tog komentara je kakvu Prominu želimo ostaviti generacijama koje dolaze iza nas?
Da li će priroda biti uništena kamenolomom ili ne?
(kamenolom Bila strana 2005.)
Do 60-ih godina prošlog stoljeća u Promini se živjelo od poljoprivrede, stočarstva, a veliki dio Prominaca je radio u rudnicima.
Svaki pedalj prominskih polja je bio obrađen. Danju se radilo u polju, a noću se salazilo duboko pod zemlju za rudom.
Težak je to bio život, ali se ipak u Promini živilo, radilo i gradilo (Dom zdravlja, zgrade u centru, zadruga).
Promina je tada živjela punim plućima sa svojih 6500 stanovnika.
Ne sumnjam da je bilo lipo tih godina proći kroz polje koje nije imalo niti malo drače.
Mogu zamisliti kako su izgledali vinogradi na Babinoj glavici i Šušelju, čitlučkom polju, oklajskom polju, razvođskom polju.
Nije to bila netaknuta priroda... to je bila teškim trudom iskrčena i obrađena priroda, ali je sigurno bilo lipo sve to vidit...
Ali to je izgleda bio vrhunac za Promince i Prominu, barem što se brojeva tiče...
Vrlo brzo nakon 60-ih godina zatvaraju se mnogi rudnici.
Mnogi ostaju bez posla, a od stoke i polja teško se živi.
Rješenje je jedino bio odlazak ili u Zagreb, Split, Zadar, Rijeku, ili još dalje u inozemstvo.
Sve je to mnogima izgledalo kao privremeno riješenje.
Ipak, mnogi se više nikada nisu vratili živjeti u Prominu.
I što je sad sa vinogradima, stokom... starim kućama... di su ljudi?
Danas Promina ima po popisu stanovnika oko 1350 stanovnika (preko 5000 manje nego 1965!).
Po biračkom popisu za izbore ima nas čak 1450.
Zanimljivo je da u nas i oni koji se još nisu rodili izgleda imaju pravo glasa zajedno sa svima koji su odavno umrli.... Ali to je već druga priča...
Stvarno stanje je takvo da cijela Promina sad ima najviše 1000 stanovnika.
Prosječna starost Prominaca je 65 godina.
Od 2000 godine lako je prebrojiti vjenčanja u Promini. Čini mi se da bi svi mogli stati na prste jedne ruke.
I što je sada sa prirodom?
Mejane su obrasle smrekom i pomalo liče na brežuljke.
Rudnika kao da nije ni bilo. Samo toranj u Razvođu uz udare bure priča priču o umornim rudarima. Vrijeme je učinilo svoje.... Prah si bio... prah ćeš i postati...
(Slika tornja u Razvođu....koji je danas ostao samo kao sjećanje....)
Ja se ipak radujem kamenolomu.
Ja se nadam da će tih dvadesetak mladića koji će u njemu raditi, nastaviti živjeti u Promini.
Valjda će se i oženiti, imati djecu.
Isto se nadam da će kamenolom tako dobro raditi da će asfaltirati put od Gluvača do kamenoloma, tako da prašina neće smetati poljoprivrednicima.
A tko su MAFIJAŠI iz komentara i zašto su ti ljudi MAFIJAŠI, ja neznam, a Vi?
Meni se čini da taj kamenolom više smeta onima koji ne žive u Promini, nego nama koji živimo.
Najgore što nam se u Promini može dogoditi u budućnosti je ona "Bit će Prominskih kapa, ali neće biti glava da ih nose".
P.S.
Ako netko zna način kako da pokazivanjem i čuvanjem prirode prominskog kraja zaposlimo od 20 do 50 ljudi, dobro će nam doći. Još ima mladića koji traže posao.
Po meni ti poduzetnici mogu biti i "MAFIJAŠI", samo neka uredno podmiruju obaveze prema Državi i radnicima i vode brigu o očuvanju prirode.
Pita li se tko di nestaje kvalitetno kaštelansko zemljište?
Zašto se gradi oko velikih gradova na plodnim oranicama?
Zašto u Promini pored pustog kamenjara i smreke nema nigdi kupit građevinskih parcela?
Čuvanje prirode i okoliša je obaveza svih nas, a ne samo "nekih drugih ljudi i firmi".
Tako sam pisao 2005. godine.....
Neke stravi su se promjenile na bolje....neke stvari ostale iste....a nešto je nestalo zauvjek..
Ali, zapravo tako bi mogli definirati i vlastiti život prije jedanaest godina i danas.
Kad bi pokušao nabrojiti stvari koje su se promijenile od 2005. godine na ovamo, izgledalo bi to otprilike ovako:
Danas Promina po popisu stanovnika ima oko 1100 stanovnika.
Po biračkom popisu za izbore, ima nas čak nešto više od 1100.
Ali to je kod nas u Hrvatskoj sasvim normalno, pa ni Promina tu ne kvari niti popravlja statistiku.
Stvarno stanje je takvo da cijela Promina sada ima najviše 800 stanovnika (ako griješim ispravite me).
Prosječna starost Prominaca je vjerojatno kao i 2005. negdje oko 65 godina, a možda i više.
Od 2005. godine bilo je nešto vjenčanja u Promini, ali u osnovnoj školi imamo samo 50-ak učenika, a i dječji vrtić pamti bolje dane....
Rođenja se rijetko događaju, a sprovodi se događaju skoro svaki tjedan (oko 30-ak godišnje).
Svi preminuli (u brojkama koje spominjem) nisu živjeli u Promine, ali su porijkelkom iz Promine i tako se njihov životni san o povratku u Prominu dogodi na najtužniji način.
I što je sada sa prirodom?
Kamenolom u Razvođu koji je tada zapošljavao u najboljim danima što direktno-što indirektno 30-ak radnika, sada je sveden na jednog-dva radnika koji čekaju da se priča ponovno pokrene, da kamanolom oživi.
Bijeli kamen koji se primjećivao još od Tromilje kada bi krenuli putem prema Promini, sada pomalo tamni i uklapa se u ostale boje koje ga okružuju na padinama Promine.
Tada sam napisao da se nadam sljedeće:
"Ja se nadam da će tih dvadesetak mladića nastaviti živjeti u Promini. Valjda će se i oženiti, imati djecu.
Isto se nadam da će kamenolom tako dobro raditi da će asfaltirati put od Gluvača do kamenoloma, tako da prašina neće smetati poljoprivrednicima".
Moje nade, koje mi sada zvuče kao dio molitve za rodni kraj, sada mi zvuče i skoro proročanski.
Dosta momaka koji su radili u kamenolomu, i danas žive u Promini, oženili su se, imaju djecu!
Dionica ceste od Gluvača do Traljića (skoro do kamenoloma), koja je bila običan prašnjavi put, asfaltirana je o trošku kamenoloma i više ne smeta vinogradarima koji su uz cestu (možda im je sada i lijepše?)
Toranj koji je simbolizirao rudarstvo u Promini, nestao je zauvjek.
Recikliran je, i sada njegovi dijelovi nose žice jednog prominskog vinograda.
I život ide delje, negdje nastaje, negdje nesteje, negdje se ponovno rađa.....
Izvorni post nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2005/04/250782/zivjeti-s-prirodom.html
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
