Uskrsni dojmovi
Prije dva dana, uz Uskršnju čestitku, dobio sam i jednu pjesmu, nastalu baš ovih dana, baš prošli vikend.
Prije same pjesme, koja me i potakla na pisanje ovog posta, napisat ću i nekoliko riječi o proteklim danima u Promini.
Opisujući dane Uskrsa, već u samoj podsvjesti, kroz misli mi se rađaju i nižu fotografije koje sam napravio kroz godine, lica ljudi, prijatelja, djece, ...priče koje sam na tu temu napisao na blogu.
„Hoćeš li ove godine slikati šta za Uskrs, da imamo materijala za Župni list, nesmimo se pridat, moramo nešto napravit“- upitao me prijatelj Zvone?
Kako mi je pisanje bloga hobi, isto kao i fotografiranje, nikad nemam sebi zadano „to moram“, „to ću obavezno napraviti“, nego se jednostavno prepuštam nekim unutarnjim osjećajima, a osjećaji su nepredvidivi, i nekad se u zadnji tren odlučujem hoću li ili neću nešto napraviti.
Mnogi će reći da se tu radi o neozbiljnosti, ali ja nakon dugogo niza godina pisanja bloga, kažem da su tu radi o slobodi, i ako bi se htio malo zanositi, davati sebi značaja više no što treba- čak o umjetničkoj slobodi!
Uglavnom, kroz godine u kojima sudjelujem na pripremi tema za Župni list, primjetio sam da smo ja i Zvone nešto kao jing-jang.
Kad moja stvaralačka energije „ide u nebo“, Zvone se osjeća pomalo zasićen ravnodušnošću svih onih od kojih očekuje pomoć u „stvaranju“ Lista.
Naravno, sve vrijedi i u mom slučaju- kada meni ponestaje daha, kad mene opija ravnodušnost, kad me hvata letargija.
Ali, obojica smo već poput maratonaca, razumjemo se, i znamo da do cilja ima raznih uspona i padova, lakših i težih dionica, i kako smo i sami već nekoliko „maratona“ istrčali, lakše se nosimo sa svim, i znamo da će mo opet stići na cilj.
Odluči sam ove godine poći s obitelji u Crkvu, bez ikakvih obaveza. Stati u svoj kut i u miru pratiti mise, slušati čitanja, propovijedi, tako da je ovaj Uskrs, Zvone preuzeo moj aparat i ulogu fotoreportera.
Kao i svake godine, i ove godine mladima je najvažnije pitanje bilo „Tko novi ove godine Čuva grob'“, Koliko ima Čuvara Groba?“.
Već pri samom dolasku na misu u crkvu svetog Mihovila u Oklaju, pogled odmah zaokuplja skupina mladića u narodnim nošnjama, i obavezno uz njih dječaci koji i sami sanjaju kako će jednog dana obući našu staru nošnju i za Uskrs biti „Čuvari Gospodinova groba“.
Ove godine, šest novih mladića čini sada već skoro pravi vod od ukupno 25. prominskih Čuvara Gospodinova groba, i baš ih je lijepo vidjeti....
Zvone mi je obećao poslati fotografije nastale ovih dana, pa će te u njima "pročitati" što vam želim reći.
Često je pitanje za vrijeme Uskrsa, i inače većih blagdana u Promini, „Jel' bilo svita u crkvi?“.
Naravno da je bilo i za Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu dosta svita u crkvi, ali kako prolaze godine, tako je sve manje svita pred crkvom.
Nije da nisu došli raseljeni Prominci tradicionalno za ove blagdane u svoj kraj- u crkvi je bilo dosta meni nepoznatih ljudi- ali sve zajedno, bilo nas je ipak manje nego prijašnjih godina.
Kad malo razmislim, kako prolaze godine, kako starimo, tako se i naš kut promatranja i dočekivanja blagdana poput Uskrsa mijenja.
Pogled na život u Promini mogao bi se svesti na one koji tu žive-ostaju, i na one koji su silom prilika ili možda neprilika, Prominu napustili.
Nažalost, nema obitelji u Promini koja nema članove u obje skupine, ali možda je još veća žalost, kada se cijela obitelj preseli u skupinu –Prominu napustili.
Tako je nas sada „ostalih“ negdje oko 1000, a onih koji su Prominu napustili- samo u Zagrebu preko 10000 (prve i druge generacije).
Blagdan Uskrsa je blagdane nade i života, ali i blagdan kada naši raseljeni Prominci stignu na svoju djedovinu.
Evo dojmova naše blogerice @nečmenjanke, nakon posjeta svojoj djedovini:
... evo sam prošli vikend bila u Promini .
Rastužile su me pri tom napuštene kuće i zarasli vinogradi ,
... među njima i moji ... nema više onih koji su ih radili ...
KUĆE STARE
Suza mi je orosila oči
I sada se niza obraz toči
Gledajući naše pločarice
Tuga ova prikrila mi lice
Pamte one lipe događaje
Mater ćaći kada dite daje
U njima se i pisma treskala
Kad se ćer od starih opraštala
Na pločama rasla čuvarkuća
Imala je skoro svaka kuća
Čuvala je od razni nas zala
Uhobolju ličiti je znala
Niz te ploče tekla je kišnica
U gusternu studena vodica
A matere i njih bi kitile
Kad bi neve u dom dolazile
Bože dragi šta je došlo sada
Nigdi nema čeljadeta mlada
Da otvori one stare škure
Kano da su došle zadnje ure
Ne čuje se više smij dičice
I zato mi suze kvase lice
Svoje kuće napustile gazde
A u draču zarasle su brazde
Gnjizde tu se i orlovi suri
Šta prkose otoj ladnoj buri
I dok Krka šumi u dubini
Tišina svuda je po Brini
Gledajući naše pločarice
Tuga ova prikrila mi lice
Teško kraju di mladih nemade
U njem samo starost sad ostade
.......
@nečmenjanka
Blagdan Uskrsa blagdane je nade i života, i ostaje nam da se nadamo da će svake godine biti sve više Čuvara Gospodinova groba, da će nas biti više na ovom sivom kamenu, da će mo ostati živjeti na djedovini boreći se s olujama koje nam vječito prijete, koje nas vječito svijetom raznose.
Oznake: Uskrs u Promini
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
