Stina i gradina
Prije nekoliko dana, na e-mail sam dobio sljedeću fotografiju i tekst-pjesmu:
Stina i gradina
Ima jedna stina, na njoj kula stoji
Ispunjenom dušom, Vrilskim putem kreni
A kad znoj te oblije u strani, prijatelju stani
Na počinku svrati pogled malo više gori
Istina je čela, ta stina i gradina još se uvik bori
Isplati se brate umor, nestaje tjeskoba
A kad skupiš snagu polagano uz Pasiku kreni
Penjući se usput gledaj Krku što govori tebi:
„Dođite mi češće puta prijatelji moji“
Krka zbori, nek vas srića prati, i čelo se znoji
A ponosna stina i vječna gradina ponosno vas prati
Vi ste njena dica, tu su vaši korjeni, domovina, mati ......
Nečvenjan-Josip Parać
Pjesma čitatelja tjera da je čita nekoliko puta, te se poigravanjem s zamišljenim zarezima, poigrava sa smislom i porukom pjesme.
Ali, to je samo moje poimanje pročitanog, a umjetnost je posebno područje u kojem se isprpleću misli pjesnika i misli čitatelja.
Zapravo, koliko je čitatelja…toliko je i poruka pjesme.
Zamolio sam Nečvenjanina, da mi malo prokomentira grb na fotografiji, jer mi je i on jako zanimljiv, i saznao sam sljedeće:
„Znano mi je da su utvrdu sagradili i bili prvi gospodari velmože Nelipići do 1421. godine, a poslije dolazi u posjed obitelji Martinušić i vlasništvo se u više navrata mjenjalo, a tek 1522. godine utvrdu su zaposjeli Turci i tu ostaju sve do 1686. godine.
Grb je pohranjen u gradskom muzeju Drniša na plakatu opisa Nečvena kao na plakatu NP Krka.
Detalji s grba iako sam istraživao još uvjek mi nisu dovoljno poznati.
Predpostavljam da grb simbolizira snagu prvog graditelja i vlasnika, odnosno Nelipiće“.
Zahvaljujem se gosp Josipu na ovom kratkom putovanju do nečvenske kule, nečvenske prošlosti….
Oznake: Nečven
|