Kad bi moga vratit vrime
Nema dana, nema sata, da makar jedne dnevne novine, barem malo ne dotaknu teme tipa: „Zaustavljanja vremena“;
-Kako usporiti starenje?
-Kako biti vječno mlad?
-Kako vratit vrijeme?
Ako ne čitamo novine, jer nam je raznih informacija puna kapa, onda je tu radio, i krene Goran Karan s pjesmom
-„Di mi mladost ostala“:
Kad bi moga vratit vrime
i pustit suzu na one stine
di san pisa tvoje ime
di me mladost ostala
Sa života skinit brime
i čiste duše pojubit stine
di san ukra sritno vrime
di me mladost ostala
di me mladost ostala
Završi Karan, i krene Grdović
-„E, da mi je vratit vrime“
Gdi god krenem uvik isti vitar doma me odvuče
U dvore isprid stare kuće, tamo gdi mi srce tuče
Ispod loze gdi san s čačom od sunca se krija
Tu me mater uvik krila kad bi dišpet učinija
Brzo to je prošlo vrime, ostarila mati
Starog čače više nima, zauvik je poša spati
Uvenula stara loza, oronule škure
Hej da mi je vratit vrime u te najlipše mi ure
Pa da opet vidim ja gdi san mladost stavij
Ispod sunca zlatnoga, gdi je moja Dalmacija
Da se opet vratim ja, gdi me život milova
Dobre ljude sve bi zva
I staru pismu opet zapiva
Gdi god krenem uvik isti vitar doma me odvuče
U dvore isprid stare kuće, tamo gdi mi srce tuče
Uvenula stara loza, oronule škure
Hej da mi je vratit vrime u te najlipše mi ure
Ovo su samo dvojica koja bi „tila vratit vrime“, ali takvih kao njih dva ima more, i cijeli se dan izmjenjuju na radiju.
I kako čovjek može ostat ravnodušan na te pjesme?
Zar je rješenje da sve ostane samo na pjesmi?
Zar je rješenje samo razvijati teoriju, a u praksi sjediti skrštenih ruku?
A i fra Šime je jednom lijepo i pametno rekao: "Teorija i praksa su dva vesla jedne lađe"!
Jednog popodneva, Mikiju je bilo svega dosta.
Odlučio je ne samo zaustaviti vrijeme, nego zajedno sa njime putovati u prošlost!
Mislite da je to nemoguće?
Kad se nešto dogodi, mi pogledamo na sat, i kažemo u toliko i toliko sati, dogodilo se to i to.
Miki je odučio napraviti obratno, okretati sat unatrag, i reći -sad će se dogoditi to-i to.
Jel' me pratite?
Miki više voli brojke od slova, a još mu je ljepši doživljaj gledati kako se brojke „tope“ prema nuli.
Kako to dočarati običnim satom?
Možda postoje razna rješenja i za to, ali Miki je taman u tom trenutku prolazio preko šahte za vodu, i odgovor se stvorio sam od sebe, i njegovoj sreći nije bilo kraja.
Poput profesora Baltazara skočio je metar u uzrak od sreće i viknuo „eppur si muove" -(ipak se kreće).
Otrčao je do radione, pronašao francuski ključ, i krenuo u akciju.
Skinuo je vodomjer sa vodovodnih cijevi, poljubio ga od sreće, i vratio ga u suprotni položaj od dotadašnjeg, a onda viknuo ženi -„Puštaj vodu“.
Žena je ionako taman imala namjeru oprati salatu za ručak, i nesvjesno je okrenula špinu, a Miki se sćupio kraj šahte za vodu, rukama podbočio bradu, i zamišljenim pogledom promatrao brojilo.
Naivna žena nije uopće bila svjesna, da je njen muž pomoću brojila za vodu krenuo putem prošlosti, i da će današnji ručak sigurno preskočiti.
Mikijeva šahta, na svu sreću, nije do puta.
Nitko ga nije mogao promatrati, i on je bez problema krenuo „mirno putovati“.
I tako je Miki uz šahtu za vodu pjevao, smijao se, plakao, plesao.....radio sve što je radio točno u momentu kada se brojilo vode npr. nalazilo u poziciji 42001 m3, pa 41998 m3.....
Sjetio se odmah i pjesme „Bjelog dugmeta“- „Što bi dao da si na mom mjestu“.
Osjetio je mladost...radost....Koja uživancija...(Tijelo doista ostade, a duše ode na put....)
Koliko bi samo njegova sreća potrajala, da kojim slučajem nije morao prekinuti putovanje i otići u „ovozemaljski“ WC?
Taman što je ušao u kuću, niotkud se stvorio „očitač brojila“, zapisao stanje brojila i otišao.
Sve ostalo je povjest...
Nerazumni ljudi, na kraju su u novinama objavili, a drugi čitali sljedeći članak:
*******************
četvrtak, 05.srpnja 2012
Iz Zaleđa: Ukrao 1.800 kuna vode
Protiv muškarca iz Zaleđa policija je Državnom odvjetništvu podnijela kaznenu prijavu jer su ga osumnjičili za krađu vode.
Šibensko poduzeće Vodovod i odvodnja oštetio je za 1.800 kuna.
Policija je utvrdila da je mjerilo potrošnje vode koje se nalazi ispred njegove obiteljske kuće priključio na vodovodnu mrežu u obrnutom smjeru.
Napravio je to 10. veljače od kada se smanjivao stvarni utrošak vode.
*******************
Koja prizemna, koja nazadna razmišljanja!
Otputuješ koju godinu u prošlost, i odmah te od ljubomore prijave Državnom odvjetništvu i podnesu kaznenu prijavu jer si navodno krao vodu.
Na koncu....kad je Miki malo bolje razmislio....pa što je to 1800,00 kuna?
Što bi Grdović i Karan dali, da su mogli putovati zajedno s njim, "da su mogli vratit vrime"?
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
