Priča o zaboravljenoj dobroti
Ovih dana pronašao sam jednu lijepu priču o "Speleološkim istraživanjima gornjeg toka rijeke Krke", objavljenu u „HELOP-u“, časopisu HPK "Sv. Mihovil" (Broj 6 Siječanj 2010).
Mjesto radnje ove priče je Brina rijeke Krke od Marasovina do Zelića, a autor Joso Gracin prepričava nam svoje doživljaje iz našeg kraja, pri obilasku spillja u kanjonu rijeke Krke.
Evo nekoliko citata iz teksta:
"Predvečerje u Matasima. Upoznajem Mariju Maglicu. Kaže mi da postoji velika špilja odmah ispod Matasa.Ulazim u zaselak Zore. Tražim Niku Zoru. Susreo sam ga jednom u životu, ali nisam ga zaboravio. Bilo je to prije sedam godina, u srpnju 2002.godine Tada smo se moj prijatelj Dečko i ja, sa dvoje djece, u dva brodića na napuhavanje spuštali Krkom od Knina prema Visovcu, u susret Gospi od Anđela.
Lagano klizući kroz zeleni tunel u tom rajskom ambijentu ugledali smo ribiča i njegovog sina. Nakon pozdrava i par rečenica, doviknuo je da će nam ubrati povrća i za tren nestao u gustišu. Nakon nekoliko minuta dočekao nas je stotinjak metara nizvodno. Vodena matica nas je brzo nosila i nismo se mogli nigdje zaustaviti. Čovjek je ušao dublje u vodu i u Dečkov brodić iskrenuo punu kesu paprika, pomidora, kukumara i usput nam doviknuo: ˝Triba će mi kesa da u njoj ponesem ovog malo i kući.˝
Vodena struja nas je brzo udaljavala od njega, a nismo znali kako da mu zahvalimo.
Ne znajući što da uradim, zaviknuo sam:
˝Prijateljukako se zoveš!˝
Odgovorio je: ˝Niko, Niko Zore!˝
Ponovo sam zaviknuo: ˝Ja sam Joso Gracin. Puno ti hvala na ovome, i vidimo se ponovo jednog dana!˝
Brzo smo zamakli iza sljedećeg riječnog zavoja, dirnuti takvom gestom čovjeka koji nas je ugledao prvi puta u životu, a pitanje je bilo da li će nas ikada više vidjeti. Prošlo je dosta vremena od tog susreta, ali ga godine nisu pretvorile u zaborav i sada sam u selu Matasima, sedam godina nakon tog blic susreta, stiskao ruku Nike Zore zvanog Zele. Kad je čuo tko sam i zbog čega sam došao, rekao mi je: ˝Prijatelju ajde sutra oko deset sati, dođi kod mene na marendu, pa ćemo posli zajedno ići uzvodno tražiti pećine.˝
A što se dalje događalo..koje su sve spilje ispitivane uz rijeku Krku...kako su Matasani i Marasovljani dočekivali autora teksta.....provjerite pod linkom:
http://www.sv-mihovil.hr/?a=download&file=helop%206.pdf
Ako link kojim slučajem ne radi, onda upišite u googl:
HELOP Časopis HPK"Sv. Mihovil" (Broj 6 Siječanj 2010) i tamo će te osim navedenog ulomka iz teksta pod naslovom „Priča o zaboravljenoj dobroti“, pronaći još dosta zanimljivih članaka o spiljama, planinama......
Oznake: Matase
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
