"Od Promine do Amerike- Anthony Tony Dizdar" IV dio
Vrijeme je za četvrti nastavak intervjua sa Tonijem Dizdarom
1. Nakon dolaska u Ameriku, bili ste marljiv i uporan radnik. Shvatili ste na vrijeme
da bez poznavanja jezika nema napretka. Da li Vam je bio problem prihvatiti
američki način školovanja, te nastaviti svoje obrazovanje u Americi?
2. Vaš uspjeh u poslovnom svjetu, omogućuo Vam je da i drugima materijalno pomažete. Sjećam se da je u rujnu 1991 u Prominu stiglo sanitetsko vozilo Mercedes puno raznog sanitetskog materijala. Svi su pričali da je to donacija "Braće Dizdar" za prominski Dom zdravlja-Možete li malo prokomentirati tu donaciju.
Moj san je bio postati, pilot ali sam shvatio da ce to ici malo teze iz vise razloga. Necu sad ulaziti u pojedinosti istoga. Tada sam najvise shvatio nedostatak mojih roditelja. Da su oni ujedno zivili ovdje daleko daleko lakse bi se nosio sa svime tim. Ovako sam ne ide. Sa jedne strane te steze svakodnevna borba za prezivljavanje, sa druge naivan mladic od 18 god. upao u ralje organizirane UDBA-e gdje ti samo zlo pakiraju, trece medju neke probisvijete gdje samo gledaju gdje koga mogu prevariti da bi poslije za sebe rekli kako su oni sposobni ili slicno. Meni nikako nije islo u glavu, a to mi ni danas ne ide u glavu, kako netko moze naci nekog mladica ili djevojku te njega ili nju nagovarati na zlo. Pa to je tako perfidan zlocin, ma to je veci zlocin od samog zlocina.
Kad sam vec navršio 32 godine, zaposlio sam se u Cleveland i poceo raditi za grad kao kucni inspector. Tada sam poceo ici i na fakultet i poceo upisivati razne razrede u polju gradjevine. Tako sam upisivao mnogo razreda iz Arhitekture. Isao sam u skolu svaki dan poslije posla mislim oko pet i pol godina. Tako sam zavrsio za Gradjevinskog Inspector-a, te Protupozarnog Inspector-a i jos mi fali jedna i pol godina za Arhitekta. Zanimljivo je bilo kad sam posao na fakultet svi ovi sto su me nagovarali na koje kakove zlocine tad su me odgovarali od skole, „da to nije za mene“, „da ja trebam biti neki Hrvatski vojnik“ i tomu slicno.
Poslije ja sve te "beogradske ustase" (kako ih ja nazivam) nalazim na spiskovima UDBA-e ili KOS-a. Vrlo zanimljivo.
U svem tomu je bilo najteze kad dodjes na rijec i neznas sto znaci? Kad neznas sto znaci takova pitanja moras nauciti napamet pa pri polaganju odgovoriti ono sto si naucio napamet bez znanja ili razumijevanja te rijeci. Nekad uspije a nekad ne.
Poslije kad sam nabavio rijecnik Englesko Hrvatski bilo je lakse. Tada nismo imali računala pa da na njema nadjemo informacije koje su nam potrebne.
To omalovazavanje od „beogradskih ustasa“ mi je u stvari dalo jos daleko vecu volju. Tada sam poceo shvaćati koliki su to ljigavci, oni imaju samo ljudski izgled i nista vise! Pa pogledajte Josipa P. ili Ivana L. G. (njegov brat zivi ovdje u Clevelandu) te S. Bilusica i slicne, oni imaju samo ljudski izgled i nista vise.
Ja sam uvjeren da sam imao svojeg Angela Cuvara koji me je svaki puta kad bi skrenuo sa puta na neki nacin vratio nazad na pravi put.
Kroz to skolovanje od pet i pol godina poslije posla sam jednostavno "izgorio", zbog toga sam se odrekao mnogih stvari. Poslije toga za dugo vrimena nisam imao volje otvoriti ni jednu knjigu iz profesije, ali sam se posvetio citanju raznih Biografija i Hrvatskih i Americkih. Tako sam jedno 15 godina godisnje trosio na knjige izmedju 700-1000 dolara. Procitao sam nesto oko 6-8 stotina knjiga. Znao sam otici negdi na kavu i tamo citati satima i satima ili negdi u park ako je bilo lijepo vrijeme i tu ostati po cijeli dan citajuci.
Na poslu sam postao Gradjevinski Inspektor. Tu sam pomogao jos desetak Hrvata koji su postali Gradjevinski Inspektori ili Electricni Inspectori ili Vodoinstalerski Inspectori. Jedan moj prijatelj je imao tako lagan posao da je polozio sve moguce dozvole koje postoje. U cijeloj drzavi OHIO (koji ima 11 i pol milijuna stanovnika) on i jos dvojica su koji imaju polozene sve moguce dozvole. Njih se zove SUPER INSPECTORS. On sada radi u Washington D.C. i zaradjuje oko $100.000.00 dolara na godinu. Ja sam istrenirao oko 50 novih inspectora, i vecina njih su danas i te kako dobri inspektori. Ja sam bio prvi od Hrvata koji se zaposlio u toj branshi i koji je uvukao mnoge druge. U medjuvremenu sam pomogao mnogim Hrvatima koji su imali svoje kuce ili apartmane kako se vladati sa zakonom ili im pomoci na sudu. Jedan SUDAC koji je bio lokalni sudac za odrzavanje zakona o vlasnistvu i inplemetaciji lokalnih zakona za gradjevine i apartmane i odrzavanje kuca, zgrada i slicno, znao je u vise navrata reci kad dodju stvari od ispred njega da on ima samo povjerenje u tri ili cetiri inspectora izvjestaje a moje ime je uvijek bilo prvo.
Mene ja zaposlijo tadasnji gradonacelnik George Voinovich. Poslije je on posato Senator. Sad je otisao u mirovinu. On je bio i u Croatian Congressinal Coucass. Pomagao je Hrvatskoj u svakom trenutku kad mu se za to pruzila prilika. Njegov djed je bio zastupnik u Hrvatskom Saboru za vrime Austro Ugarske Monarhije.
Ujedno sam bio aktivan u lokalnim izborima i na razini savezne drzave Ohio i na federalnoj razini. Kroz sve te moje aktivnosti sam imao priliku i upoznati se sa mnogim osobama i na taj nacin odrzavati korektne odnose sa mnogima od njih pa i dan danas.Moje poznanstvo sa Dennis Kucinich ide jos od davnih sedamdesetih godina dok je bio samo zastupnik u gradskoj upravi.Poznajem cijelu njegovu obitelj, roditelje, bracu i sestru. Sa njime sam i dan danas u dobrim i prijateljskim odnosima. Otvarao sam i danas otvaram mnoga vrata za koja mnogi mogu samo sanjati. Mnogima sam pomogao da dobiju izbore. Ima ih dosta koji nikad ne bi dobili izbore da ja nisam cinio ono sto sam cinio za njih.
Zaboravio sam napomenuti da sam ovdje trenirao i Inspektore iz Bjelorusije, Ukrajine, Rusije i Madjarske.U ovo ministarstvo sto je do sada vodila ova drugarica Dropulic sam pisao mislim desetak pisama na ovu temu da se u Hrvatskoj rijesi taj problem gradnje i prava ljudi. Nikad ni jedan odgovor nisam dobio. Postao sam uvjere da te osobe na vrhu te piramide ne zele da se taj problem rijesi. Pa njima odgovara ovakova situacija gdje mogu uzimati mito od bilo koga!!!
Kad je krenulo za pomoc Hrvatskoj u stvaranju Hrvatske mi smo to prihvatili SAD ili NIKAD. Znaci cinili smo sve da se drzava stvori. Poslije Hrvatskog odcjepljenja je daleko veci problem i daleko veci napori u zazivljavanju te drzave. To traje i dan danas nakon 20 godina.
Pa pogledajte tko je Hrvatsku opljackao. Sve do jednog bez rezerve ili bivse komunjare ili bivsi suradnici UDBA-e ili KOS-a, a najgora je KATASTARSKA UDBA. Oni su najopasniji. Nikako mi nije jasno da su ti iz katastra ostali na svojim polozajima. Mislim da je u Hrvatskoj potrebna LUSTRACIJA i to pod hitno.
Posto se ja nisam zenijo i nisam imao obitelji pa sam si dozvolijo drugaciji nacin zivota pa zbog toga me nije zanimalo neke vece ustedjevine. Bio sam jedno vrijeme imao nekoliko kuca na kojima sam izgubio u 10 godina preko $150.000.00 dolara. Posto sam volio a i danas volim putovanja, prosao sam 46 saveznih drzava i vise od pola Canade. Da sam bio ozenjen i imao obitelj taj luksuz si ne bi mogao priustiti. Moje aktivnosti nebih mogao imati jer one kostaju mnogo novaca.
Kad je zavrsio Americki rat u Zaljevu, onda je vojska dovezla masu toga materijala natrag i te se stvari daju na bubanj pa tko vise da.Tako je moj brat Ive isao na te aukcije i kupio za Hrvatsku vojsku nekoliko tisuca carapa, vojnih cipela, unutarnjeg rublja, motorola, te je tako kupio cetiri vojne AMBULANTE. Sve je to bilo novo, ali vojska to proglasi viskom i tako odlazi na bubanj. Jedna od tih ambulanta je darovana u NUSTAR jedna u Drnis , jedna u Unesic i jedna za Prominu. Najzanimljivija je stvar kad su Ivi u Hrvatskoj probali naplatiti CARINU na nase donacije? Takove stvari se dogadjaju samo u najkorumpiranijim drzavama i bivsim komunistickim drzavama.To su tako odvratne i ogavne stvari da se covjek razocara u sve to. Ti isti koji su to radili ili rade, i dan danas se prave pametni kao da se nista nije dogodilo? Pa za njih nije nista drugo nego otvoriti LOGOR na Biokovu za kopat tunel kroz Biokovo ali samo bez strojeva ovaj puta, i samo za one koji su napravilipronevjere u drzavnom sistemu. Ta bi stvar sada bila dobra za Sanadera. Svaki komad kruha bi tribali zaraditi kopajuci tunel. Ja mislim da bi se korupcija u Hrvatskoj svela za 90% u prvoj godini.
Mislim da smo nas cetiri brata u USA donirali za Hrvatsku negdje od $750.000.00 do $1.000.000.00 dolara kroz deset godina. Malo pozamasna suma novca, ali tako je tribalo biti. Mi smo bili svjesni da moramo ciniti tada sve sto mozemo i tako smo cinili. Znali smo da se toga masa krade ali smo u tom pravcu bili nemocni. Jedino je bilo da drzava pusti korijene pa poslije ce se ove stvari rjesavati. Nazalost te se stvari nikad i nisu rjesavale. Zanimljivo je to sto ova komunistkico udbasko kosovska nomenklatura trazi da se objavi spis branitelja, a ne zele da se objavi spis Udbasa i Kos-ovih agenata i clanova CK? Ovo je zakonom zabranjeno!!!
* * * *
Tony mi je poslao nekoliko svojih fotografija, a ja sam od svih njih izabrao sljedeće:
Pitanje po pitanje....odgovor po odgovor.... i ova je priča došla svome kraju.
Zahvaljujem se Toniju Dizdaru što je imao volje odgovarati na moja pitanja, što je za promina.blog.hr ispričao svoju životnu priču.
Oznake: Od Promine do Amerike
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
