Zaboravljena godišnjica
Prije godinu dana, točnije 04.11.2009. napisao sam post pod naslovom:
„Kako je došlo do ostvarenja Prominskih slavlja u Zagrebu?“
Link na post:
http://promina.blog.hr/2009/11/1626941514/kako-je-dolo-do-ostvarenja-prominskih-slavlja-u-zagrebu.html
A u tom postu mogli ste pročitati:
----------------------------------------------------------
Već dugo godina razmišljamo i dogovaramo se, kako bismo utanačili Prominjski dan (ili dane) u Zagrebu, jer je misao o tome potekla od samih Prominjaca.
Nakon zrelog razmišljanja došli smo do zaključka da su najzgodniji dani:-nedjelja iza Male Gospe, iza 8. rujna, - i nedjelja iza Kandelore-Svijećnice, iza 2. veljače, jer su ti blagdani za katolika iz Promine od pamtivjeka veoma svetkovani dani!
Dakle, čekamo Vas u što većem broju ovu godinu-1975.-u nedjelju 14. rujna u crkvi Majke Božje Lurdske….Okupimo se pred crkvom bar četvrt sata prije, jer će misa započeti u 10 sati.
Uspjeh Prominjskog katoličkog dana u Zagrebu ovisi o svima nama!
Obavijestite i potaknite sve naše katolike Promince!
Svetište Gospe Lurdske izabrano je zbog toga, što su Franjevci vjekovni župnici Promine.
Pokažimo svi dužno razumjevanje za se i pravu volju, i odazovimo se korisnom pozivu!
Očekuju Vas radosna srca Vaših dušobrižnika i mještana.
Potpisani su: šibenski biskup, prominski župnik i svi prominjski misnici.
Promina-Zagreb, rujan 1975.
----------------------------------------------------------
Dakle, ove, 2010 godine, Prominci su se u Zagrebu trebali sastati po 35 put!
Veliki je to razlog za slavlje, i iz tiska je povodom te godišnjice trebala izići knjiga/ljetopis fra Mirka Validžića Ćelkanovića posvećena Prominskim okupljanjima u Zagrebu.
Nedavno sam razgovarao sa Zvonom Barom koji je pripremio Ljetopis za tisak, i pitao Ga hoće li isti uskoro biti tiskan, ugledati svjetlo dana?
Kako sada stvari stoje-izgleda da interesa za to nema.
Vrijeme brzo prolazi, i život proleti u trenu.
Sagrađene kule nasljeđuju oni koji ih nisu ni sanjali, i one se polako ruše.
Zvuk dvojnica i dipala ne odjekuje nakon nedjeljnih misa.
Utuhnula je pjesma, a ostala su sjećanja onih koji žive.
A što kad i oni odu Martinu, Mijovilu i Gospi?
Ovaj post pišem, jer me zanima što Vi mislite o tiskanju fra Mirkovog Ljetopisa?
Jednog dana nas neće biti, ali će u nekoj knjižnici jedan studen ugledati na polici knjigu na čijim će koricama (možda, ovisi o svima nama) pisati „Ljetopis Prominskih susreta u Zagrebu“....i tada će iz pepela oživjeti jedna Promina, koje kako sada stvari stoje (Promine kao u toj priči) više neće biti.
Eto, baš me zanimaju Vaši komentari vezani uz ovaj Ljetopis!
(Više o samom Ljetopisu pod linkom:
http://promina.blog.hr/2009/07/1626513865/fra-mirkov-ljetopis.html)
Oznake: Prominska misa, MIRKO VALIDŽIĆ ĆELKANOVIĆ
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
