Paško Bikić-Prominske beside
Dugo sam pokušavao doći do knjige „Prominske beside“, autora, Prominca, Paška Bikića.
Napokon sam je nedavno kupio na jednoj aukciji.
Knjiga koju je za tisak priredio Ante Bikić, a dao tiskati Prominski zavičajni klub „Petar Svačić“ u Zagrebu 1997 godine….donosi nam „riječi, izreke, zgode i nezgode“.
Ono što se meni učinilo zanimljivo za objavljivanje na promina.blog.hr-u su prominske riječi.
Mnoge riječi koje smo nekad koristili, zamijenile su neke nove…“tuđe“ riječi.
Namjera mi je jednom tjedno objavljivati postove sa prominskim riječima od slova A do Ž, kako bi zajedno sa njima otputovali u prošlost…sjetili se nekih ljudi koji su te riječi često izgovarali…
Ali, prije samog rječnika, evo proslova autora Paška Bikića:
Rječnici hrvatskoga jezika, a poglavito oni koji obrađuju uže sredine (zavičajni rječnici), nisu česta pojava. U svrhu izu¬čavanja povijesti i kulture prominskog kraja smatrali smo potrebnim posebnu pozornost obratiti onim kulturnim ele¬mentima putem kojih će se najlakše osjetiti duh čovjeka koji živi na tom prostoru. Jezična građa je put kojim je moguće do toga stići, ali uz uvjet da se doživi i u izražajnim oblicima koji su dio svakodnevne jezične komunikacije toga svijeta. Donosimo, stoga, samo izbor jezične građe koji uglavnom nije dio književnog jezika, a sve je manje i u funkciji današnjega govora prominskih žitelja. Želimo prikazati, i za buduće naraštaje sačuvati, jezično blago našega kraja u kojem su vidljivi i razni utjecaji, pa je uz razvoj jezika moguće pratiti i povijesna zbivanja na prominskom prostoru.
Izvorno se u Promini govori ikavski, sa značajkama: glas f zamjenjuje se glasom v (ili glasom p: Filip — Pilip), a glas h se u izgovoru ispušta, ali ne uvijek. U glagolskom pridjevu radnom za muški rod na -ao ispušta se krajnje -o (došao — doša, našao — naša), a u infinitivu krajnje -i (radit, reć). Neke se riječi u odnosu na standardni jezik razlikuju po glasovnom sastavu ili značenju. Rječnik je bogat i za svaki se pojam obično upotrebljava jedna riječ. Osim hrvatskih riječi i posuđenica mnogo je i tuđica, najčešćeg podrijetla iz turskog i talijanskog, te njemačkog i srpskog jezika. (Prisje¬timo se: Prominom su Turci vladali 166 godina, Venecija 109, Austrija 113, a za vrijeme prve i druge Jugoslavije, ukupno 66 godina, nametan je srpski jezik.)
Kako je jezik temeljna odrednica narodne kulture, želimo sačuvati onaj njegov dio koji je zbog različitih razloga sve manje u govornoj funkciji našega svijeta u Promini.
U rječniku donosimo samo temeljne riječi s naznakom značenja koju dotična riječ ima u prominskom govoru, koje se uvijek ne podudara sa značenjem te riječi u književnom jeziku. Isto tako riječi navodimo u obliku kako se izgovaraju u našem kraju. Nije nam bio cilj obrazlagati podrijetlo riječi i strane utjecaje. Smatrali smo da to, za ljude koji se sustavnije bave jezikom, ne predstavlja teškoću da i putem ovoga rječnika prepoznaju utjecaje u ovisnosti o povijesnim zbivanjima na ovome prostoru.
Rječnik obuhvaća preko 2 350 osnovnih riječi, a nije se išlo u izvedenice. Pošli smo od riječi s njenim temeljnim značenjem, da bi se s nekima ponovno susrelo u izrekama, koje su vrlo česte i čine značajan element izražavanja naših ljudi. Poredali smo, stoga, preko 550 izreka koje su dio svakodnevnog jezičnog izraza našega svijeta, ne razvrstavajući ih, namjerno, po predmetu, niti poruci koja se njima upućuje, dajući ih spontano upravo onako kako se i javljaju u svakodnevnom govoru.
Alegorija je omiljeni način izražavanja prominskog čovjeka, pa otuda pravo bogatstvo izreka koje odražavaju duh čovjeka i njegovu životnu filozofiju na tome prostoru. Na kraju smo donijeli autentične zgode i nezgode u kojima se afirmira smisao za dublje promišljanje o svakom zlu i dobru, zgodi i nezgodi, s koje god strane dolazila. Od riječi preko izreke do izraza u raznim prilikama zamjetljiv je blagi humor, ali i poruga kao bitna značajka duha prominskih ljudi. Vedrina, ljubav za svoj zavičaj i vjera u život bila je trajno temeljna odrednica opstanka ljudi na tome prostoru.
Ovo je, svakako, samo dio onoga što treba sačuvati. Ako bi, stoga, ova knjižica potakla daljnja nastojanja u predstavljanju i drugih sastavnica kulture i života u ovome kraju, bila bi to najbolja potvrda opravdanosti njezina pojavljivanja.
Nastavlja se…..
Oznake: Paško Bikić, Prominski riječnik
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
