Sportski cvjetnjak usred kamenjara II dio
Evo nastavka posta pod naslovom „Sportski cvjetnjak usred kamenjara“.
(30 IV i 1. i 2. V 1980. godine VJESNIK , strana 17 –Autor Srećko Piršl))
***
S dva pobjednička pokala atletičari iz Oklaja prošetali su i snimili se za uspome¬nu u zagrebačkom parku Maksimir.
S lijeva stoje: Snježana Janković, Mirjana Janković, Ivica Bronić, Damir Perić, Damira Cvijetić, Jasminka Dodig, Bernard Dizdar, Slavka Jakovljević, Drago Klepo, Željko Tošić (poje¬dinačni prvak Hrvatske u klasi sedmih i os¬mih razreda), Majda Pokrovac, »alfa i ome-ga« bujanja sporta u Oklaju nastavnik Dra¬gan Gazibara, Milenko Vranješ;
čuče slije¬va: Darko Aralica, Petar Barišić (drži pokal za momčadsku pobjedu), Vanja Berša, Milan Džapo, Dražen Dizdar i Marica Dujić (u rukama drži pokal kojeg je osvojio Željko Tošić).
• Ne broje se radni sati
Poticajna snaga, Dragan Gazibara, pri tom je malo mario što je tjedno bio plaćen četiri sata za vođenje slobodnih (sportskih) aktivnosti, pa je u jednom jedinom poslijepodnevu znao odraditi tjednu obavezu - one dobrovoljne sate ni brojao nije, niti to čini danas. Tempirao je treninge već prema sezoni. Na primjer: košarkaša u studenom i prosincu tri puta tjedno, rukometaša u travnju i svibnju, dok je sezona trčanja u prirodi najduža - traje od rujna pa do polovice travnja. Ali, i najobilnija je po količini vježbanja- i po četiri puta sedmično.
Trčanje je »pobjeglo« ostalim sportovima, iako je nastavnik tjelesnog odgoja Dragan Gazibara »zakleti« rukometaš drniškog DOŠK-a, člana Dalmatinske lige. I to iz objektivnih (ne)prilika: izdaci su minimalni, a sami đaci- još dok su bili daleko od natjecateljskog sporta - svakodnevno su pokazivali zavidnu fizičku spremu. Pješaćili ili se vozili biciklima u školu i natrag. I ovogodišnji prvak Hrvatske u trčanju za sedme i osme razrede Željko Tošić dolazi u centralnu školu u Oklaj biciklom iz obližnjeg Razvođa.
Oklaj poput Osla
Istina, igre s loptom su privlačnije, ali je ljeti 1975, godine led probio Paško Ujaković osvajanjem naslova prvaka Hrvatske u trčanju u prirodi za đake sedmih i osmih razreda. Vršnjaci su u njemu ocijenili »ako može on, mogu i ja!« Zavoljeli su punini srcem - kako to samo djeca umiju -kraljicu sportova.
Zato sada taj dio kamene Zagore - bez truna pretjerivanja, kad je riječ
0 najmlađem uzrastu - možemo usporediti s Oslom u kojem svi trče. I u Oklaju se trči - uvijek kad se ima vremena: i u sedam ujutro i u 16 sati, i navečer. U slučaju da nemaju sata nastave, izlaze iz razreda i - u trk!
Količina uobičajenog treninga je sedam do osam kilometara. Pri tom se pazi da to ne pređe u monotoniju. Zato je atletsko poslijepodne začinjeno i stolnim tenisom, košarkom i elementima gimnastike. Zimi se u dvorani dva puta tjedno jača muskulatura nogu, leđa, trbuha i razvija skočnost. Mnogi sportaši su đaci - putnici, pa nije rijetkost, da poslije nastave odu kući na objed, zatim opet u školu na trening. I navečer natrag. I tako uberu i do 15 "honorarnih" kilometara u jednom danu, većinom biciklom.
Učenik se opredjeljuje prema vlastitoj želji za sport koji ga najviše privlači. Probiranje počinje u petim razredima, i na međurazrednim odmjeravanjima snaga. Ukupno je sedam viših razreda. Na području općine Drniš djeluje još pet škola (Drniš, Drinovci, Gradac, Siverić, Unešić), pa ima dosta prilika za dokazivanje. No, tu se zbog štednje nadmetanja odvijaju po kup sistemu, a iz istog razloga rijetki su dodiri sa školama izvan općine. Izuzetak je odlazak na prvenstvo Hrvatske, za što pak treba dokazati prvim mjestom na širem području.
Nastavlja se………
………………………..
Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
