Vratija se John Medic iz Amerike
Evo nastavka posta: „Građevinski radovi na Staračkom domu nisu gotovi? II dio”
Kako bi razumjeli ovi priču, najbolje je da posjetite Link:
http://promina.blog.hr/2009/06/1626416403/gradevinski-radovi-na-starackom-domu-nisu-gotovi-ii-dio.html
Kao što sam već napisao „Upoznali su se tako sa svim najvažnijim Promincima…
Polizali mukti sladoled u Makelje…Pojeli nekoliko porcija čevapa u Hrće (što je Hrćo kasnije javno demantirao op.a) i krenuli prema Općini.
Ono što su Motka, odnosno John Medic i Gic (njegova desna ruka u biznisu) odmah primjetili dolaskom u Prominu, bila je politička, predizborna situacija.
Vidiš Gic, reče Motka, mi smo pogodili najbolje vrijeme za dolazak u ovaj kraj.
Za ove ti ljude vrijedi poslovica „Nitko se ne nada spasu, kao onaj za koga spasa nema“.
Slušaj, moj Motka, ja te baš najbolje ne kužim, ali ako ti tako kažeš onda dobro…ti si mozak svih naših operacija. Nego, znaš da mi s politikom nikad nismo imali posla. Što mi tim ljudima možemo obećati, što im možemo ponuditi?
E moj Gic. Ti ćeš uvijek ostati mal i naivan… ništa ti ne shvaćaš niti ćeš ikad shvatiti.
…I dok je na crkvi sv Mihovila brecalo jer je još jedna duša krenula prema nebu, a ne Staračkom domu, naši junaci krenuli su do „Šerifa“ stepenicama u Općini.
A you Mr Sherif- a you načelnik?-reče Motka prvom djelatniku na kojeg je naišao.
A zatečeni djelatnik kao iz topa-kao u reklami za mobitele. „Nicht Šerif…Nicht Šerif, Žare je…Žare-Pročelnik
OK Žare, where is Sherif? Zapita Motka, ali ovo where više je zvučalo kao „vere“…
A ha….da..da….Šerif-Načelnik….da di se do njega vere….Verite se onda još jedan kat gore…
Treba li Vas najaviti Načelniku, jeste li Vi možda iz komisije EU, možda Državna revizija….?
Motku su ove riječi obradovale…pogotovo spominjanje Državne revizije. Onaj koji se zmija boji, zmije su ga i grizle…Onaj tko je griješio…uvijek razmišlja o kazni..ispaštanju za grijehe. Nešto je tu mutno, a mutne vode su njegove i Gicove najdraže vode cijeli život.
Već nakon nekoliko trenutaka slijedilo je:
„Hello Mr Sherif, I am Medic, John Medic….. My djedovi su davno otišli u Amerika…a ja se now vraćam spasiti ovaj puk… moja Promina! I am new boss of the Starački dom!-reče Motka Načelniku.
Došli ste u pravo vrijeme. Nasmija se Načelnik od srca….. a da je ovo „Alan Ford“, onda bi iznad njegove glave brzinom munje nastajali i nestajali oblačići sa idejama što sa ovom dvojicom napraviti, koju će mu korist napraviti svojom pojavom.
Vidite…mi u Promini smo uvijek otvoreni za nove ulagače. Ali, moram Vam priznati da mi je ovo prva informacija da je Dom prodan…Znate… neće to baš tako lako ići….Vi možda jeste kupili Dom, ali i nas se neke stvari moraju pitati.
OK…reče Motka razvučeno…očekujući nastavak Načelnikovih riječi.
Slušajte… u Dom morate zaposliti samo Promince, pa makar oni bili nepismeni, nesposobni… neškolovani….i svi moraju biti iz moje stranke….
OK…reče Motka opet razvučeno…očekujući nastavak Načelnikovih riječi.
Dom će imati svoju kuhinju, ali sve namirnice morate kupovati u Promini, sa naših OPG-a (obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava).
OK…reče Motka opet razvučeno…očekujući nastavak Načelnikovih riječi.
Od Vas zahtjevam da održite „Javnu prezentaciju“ na kojoj će te sve to potvrditi…Naravno…nećete spominjati da će te zaposliti samo ljude iz moje stranke!
OK…reče Motka opet razvučeno te upita…Za kada treba pripremiti „Javnu prezentaciju“?
Može li utorak, 20.04.2009 u 16:00?-reče Načelnik!
OK Mr Sherif…Motka pruži Načelniku ruku, Gic također… na zajedničko zadovoljstvo sviju.
Ali, Načelnik je bio toliko zadovoljan postignutim dogovorom te im reče:
„Mr John, Mr Gic u ime Općine Promina, ja Vas častim hotelskim smještajem u hotelu Mihovil u Kninu- do daljnjega!
OK Mr Sherif….ja ne volim iskorištavati druge…pogotovo moj puk…moja Prominci…ali ako inzist-OK-prihavaćam!
Bio je ovo odličan dan za naše junake Motku i Gica….
Najeli su se… napili…a sad imaju gdje i prespavati…i sve to mukte!
Slušaj Motka… reče Gic odmah nakon što su sjeli u auto i krenuli za Knin…Meni je ovdje nešto sumnjivo… Nekako je on brzo pristao na sve naše dogovore?
E moj Gic. Ti ćeš uvijek ostati mal i naivan… ništa ti ne shvaćaš niti ćeš ikad shvatiti-ponovi mu Motka rečenicu na koju se on već odavno navikao.
Dobro…kad ja ne shvaćam…A što ćeš ti 20.04.2009 u 16:00 sati pokazati Promincima a da ti oni povjeruju?
Ništa se ti moj prijatelju ne brini….tu sam ja da mislim…a ne ti!
Dolaskom u Knin, Motka je odmah skoknuo do Bagatina i kupio laptop i video projektor…Ne treba se ni pitati od kud mu pare…Audi koji su maznuli, bio je prepun kartica…a peglanje tuđih kartica Motki nije bila nepoznata misija-nego više životni moto.
Nakon nekoliko dana guštanja….uživanjima u svim blagodatima života na tuđi račun…valjalo se uhvatiti posla.
Motka je znao da je Zagora prostor na kojem je jako puno iskrenih vjernika, ali je znao da su to ipak tvrdi ljudi i nevjeri prema svakome…Oni i u svakom dobru traže manu…I kad imaš najbolje namjere, oni ti ne vjeruju.
Ali, Motka je jako dobro znao da i za takve stvari lijeka ima, te da je za ovu prigodu najbolje primijeniti izreku „Što je laž veća-ljudi u nju lakše povjeruju“.
Dok se tako naša dvojka „uhodanih biznismena“ pripremala za svoj novi „projekt“, vijest o Johnu Medicu, povratniku iz Amerike….čiji su djedovi davno otišli iz Lukara…brzo se pročula Prominom-a i šire!
Malo tko se doduše sjećao iti jednog Medića koji je otišao u Ameriku…Ali to nije bio razlog da se neko ne sjeti da je to baš „od njegove babe-odnosno babine tetke-polubratić…Odnosno da je to „od njegova pradjeda najmlađi brat“…“od polusestre njegova pradida stric..bio je kum sa stricem od Johna Medica“…
Malo tko je ostao ravnodušan i na vijest Brke stražara da se Starački dom uskoro otvara, te da se traže žene za rad…a starci za popunjavanje Doma…..
Već nakon nekoliko dana u dnevnim novinama pojavila se vijest:
Slobodna Dalmacija: „John Medic-Rješenje za nezaposlenost u Promini-otvara se Starački dom“
Novi Tjednik: „Nova radna mjesta u Promini-John Medic će zaposliti 30 mladih žena“
Jutarnji list: „Uz pomoć Načelnika iz PSH Hrvatska vodeća u proizvodnji hrane u OPG-ima i plasmanu iste u Starčke domove diljem Hrvatske“
Stvar se polako zahuktavala…a izbori su se bližili….
A nastavak priče…stiže možda jednog dana…a možda i ne….
Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je sasvim slučajna, jer je sve ovo samo jedna (ne)obična priča iz moje mašte.
Oznake: humor
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
