Jedan običan dan…V dio Nečven
Nedugo nakon prošlog posta pod naslovom „Jedan običan dan…“, u kojem sam foto-pričom prošao kroz donji Čitluk…. dobio sam jedan prelijepi e-mejl….
Gospođa koja ga je napisala, zamolila je da jednog dana obiđem i Nečven….
Za gospođu iz poruku, i za gospodina Pericu koji je poslao donaciju oko Božića za školu u Oklaju, evo priče iz Nečvena.
Za one koji ne znaju, do Nečvena je najlakše doći cestom Oklaj, Čitluk… i nešto prije Mratova, ima znak za skretanje desno-Nečven.
Kako Nečven izgleda, živi danas, najbolje govore sljedeće fotografije:
Ono što prvo zapne za oko kad se približavate Nečvenu, stabla su maslina, trišanja… rašeljki…I evo nas na „vratima Nečvena“.
Kamene kuće na samom ulazu u selo, bijele se sazdane od marljivo klesana kamena…
Ulazna vrata dvorišta, predstavljaju nam i ime gazde kuće…
Jednom sam ispod postova pročitao komentar: „Uredniče kad ćeš doći i uslikati naše balotalište u Nečvenu“…. Ime komentatora sam zaboravio, ali cijelo sam vrijeme komentar imao na pameti….
Ljudi često kad imaju novca, od svojih kuća naprave „kič“. Premda ne znam vlasnike ove kuće, pretpostavljam da osim novca imaju i ukusa, uostalom, pogledajte kako se lijepo može urediti „starina“.
Evo još jedan pogled iz drugog kuta… Ljepota jednostavnost….
Pogled niz Nečvensku ulicu….
Miris rascvale trišnje, izrasle u okruženju kamenih suhozida….
A onda sam sreo dida Marka….popričao s njim o njegovima snovima vezanim uz budućnost Nečvena…Pogledali mjesto na kojem je trebao biti bazen, popričali o ideji postavljanja žičare između Nečvena i Čučeva…Prošao s njim cijelu kuću koja je bila zapaljena, a on ju je sam, svojim rukama… malo po malo obnovio… „Ovo je soba koju je uredila moja kćer iz Zagreba….ovo sam uredio za unuke….samo slabo dolaze….ovo je….“
Did Marko prekrasno je uredio cijelu kuću, ali je jednu sobu ostavio za sjećanje kako je kuća izgledala nakon rata….da se ne zaboravi…
Malo koja stara kuće nije imala pendžericu….
Nečven je kroz sve ratove teško stradavao, a neke kuće još čekaju bolje dane…
Ako želite pogledati kuću koja je u svom izvornom obliku, koji se sigurno nije mijenjao stotinjak godina, evo je…
Na kući otvorene škure….
A za starinsku kvaku već se dugo nitko nije primio…
Bronzin je odavno zadnju juhu skuhao….
I idemo dalje kroz Nečvenske ulice…
Di se roba zrači… znači ima i života?
Ulice sa visokim zidovima, svjedoci kako su se nekad kuće ograđivale….branile…
Ali neki su zidovi svedeni na normalnu visinu, i otkrili svoje „tajne“…
Na kraju ulice-spomenik…Na dnu ploče piše…“Ovaj spomen podižemo i ostavljamo budućim generacijama kao opomenu da se nešto slično nikada više ne dogodi“- Mještani sela Nečvena 1988. godine.
Nedužne ljude, stradale u II Svjetskom ratu, netko je pokušao „ubiti“ još jednom polijevajući spomenik crnom bojom….
Zatim nekoliko fotografija kuća….Garanova maslinika…
Pa jedna lijepo zidana kuća…koja tone polako u zaborav svojih vlasnika…
Ante Skelin bi zapjevao „Guvno moje uzorano“…. Ovdje bi se moglo reći… Guvno moje, zareslo odavno….
Ali, di ima krumpira… ima i života!
Nečven je prepun kontrasta-obnovljenih i ne obnovljenih kuća….
Jedna baka se ne odmara… zasadila je jedan cvijet….
Kameni suhozid, trišnja, maslina, kemene kuće….
Opet baka u akciji… nakon sadnje cvijeta, malo je obašla i podigla drva….
Tužno plačem, kuću ostavljam, stare staze travu zelenu….moglo bi se zapjevati u ovom dvorištu…
Satelitska antena, može poslužiti i u neke druge svrhe?
Nekad se kuća štitila od krađe poštenjem, a od vjetra i promaje ovakvima „kvakama“ na vratima.
Kod nas nije bilo dimnjaka kao danas… a popločane krovove krasila je čuvarkuća…
Pa onda nekoliko kuća da koga ne bi preskočio…
I jedan zanimljiv kadar…Vidio sam fra Šimin auto… a iz daljine se čuje nečija ispovijed…Ovakav je prizor teško uhvatiti…Prišuljao sam se tiho….
Na starim razglednicama iz Promine, mogli ste vidjeti „Garanovu“ kuću… koja danas izgleda ovako…a na razglednicama je izgledala….
Doći u Nečven, a ne obaći kulu i s nje pogledati niz strminu Krku kako mirno teče, a sa druge strane Čučevo…
Evo malo i povijesnih podataka:
Gradina je pripadala starohrvatskim kninskim knezovima Nelipićima do 1421. god.
Nakon toga je bila u vlasti kneza Jurja Martinušića i drugih.
Turci su je, kao i Trošenj-Grad, osvojili 1522. kada su izvršili jak prodor u Bukovicu i Ravne kotare, osnovali Drniš i zaposjeli Skradin.
Držali su je do 1686 god.
I tu je, kao i u Trošenj-Gradu bio aga, dizdar i kadija, čija je vlast sezala do Drniša i Knina. Do Nečven-grada dolazi se stazom iz sela Čitluk [3 km).
Više informacija pod linkom:
http://www.geocities.com/sastavci/necven/
http://www.dernis.info/index.php?option=com_content&view=article&id=120%3Aneven-grad&catid=59%3Akultura&Itemid=173&lang=de
Netko misli da je suhozid lako zidati, ali pravi majstori su ga ovako zidali…
Jedan od prvih maslinika posađenih iza Oluje u Promini, bio je ovaj Nikice Barišića, smješten na putu Nečven-Puljane…Kod Nikice je u maslinku „sve po špagi“…
Za kraj jedna fotografija iz moje arhive „Starih slika Promine“, za gopođu iz Nečvena.. sa početka ove priče……. I još pozdrav od njenog školskog kolege Zdenka!
Eto moji Nečvenjani.
Nadam se da ste zadovoljni fotografijama, da sam uspio ući u sva vaša dvorišta?
Fotografije iz ove priče nalaze se pod linkom:
http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Jedan%20obican%20dan%20Necven/
Kako je jedna od novih mogućnosti na blog.hr-u i postavljanje galerija, evo i ove galerije sada pod svojim postom:
Oznake: Nečven
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
