Nedostatak pastira ili nešto drugo?
Pastiri su zadnjih dana česta tema dnevnih novina.
Čitajući te članke, čovjek zaključuje da je plaća pastira ili čobana kako smo ih zvali do devedesetih godina, laka i brza zarada, a 1000 eura, svakomu izvuče osmjeh na lice-a iznad glave stvori oblačić snova koji bi se mogli s tim novcem kupiti.
Kako bi bilo da malo „okrenemo priču“, i ispričamo je riječima pastira, a ne vlasnika stada?
Nenapisanih priča možda ima-a možda i nema više od ove koju ću navesti, koju je obradio novinar Novog lista/Branimir Zekić još 2006. godine, a koja je po meni za svaku osudu:
Naslov članka:“ Nikad više u Hrvatsku“:
Evo citata iz spomenutog članka:
Nikad više u Hrvatsku. Nigdje od kuće!
Radit ću bilo što u rodnoj Oraviti samo da se ovo ne ponovi, rekla je siromašna, vidno iscrpljena Floarea Covaci na zagrebačkom željezničkom kolodvoru, gdje ju je dopratila konzulica rumunjskog veleposlanstva Carmen Iliescu.
Uz pomoć rumunjskoga veleposlanstva do kojega ju je jučer dopratila ekipa Novoga lista uspjela telefonirati kćeri, koja joj je poslala, najvjerojatnije posuđenih 150 eura neophodnih za povratak kući.
Drama rumunjske državljanke Floaree Covaci (52), koja je prije mjesec dana u potrazi za zaradom došla u Prominu kraj Drniša čuvati stado od 500 ovaca za 400 eura mjesečno i potom dobila višestruko manji iznos od dogovorenog – sretno je privedena kraju.
Djelatnici rumunjskog veleposlanstva, do kojega ju je jučer dopratila ... ……(nastavak priče mogu pročitati samo registrtrani posjetitelji Novog lista-ali i ovo je dovoljno da se svi zamislimo-zapitamo).
Takvu priču pišu novinari Novog lista, a novinari Slobodne Dalmacije nam donose sljedeću priču:
„Kriza je, ali su i ruke mekane: nitko neće posao od tisuću eura mjesečno”
Evo nekoliko citata iz njihova članka:
“- Nažalost, niko se ne odaziva na takve pozive. Istina, jednom mi se javio bračni par koji je ostao bez posla. Javio se i predomislio.
Kažu: “Što ako nas netko vidi da čuvamo ovce?“ – prenosi nam svoje iskustvo Validžić”.
“Pokušao je Validžić prije toga do pastira doći preko Zavoda za zapošljavanje: “Računao sam da bi se netko od sedam tisuća nezaposlenih u Županiji za takvu plaću rado prekvalificirao.”
- Gotovo sam bio ismijan. Iako uz plaću osiguravam smještaj, hranu, dnevno kutiju cigareta i bon za mobitel - kaže Validžić”.
Cijeli članak možete pročitati pod linkom:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Šibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/46311/Default.aspx
Komentatori pod člankom u SD imaju sljedeća razmišljanja:
Komentar od: ajme meni vise @ 16. ožujak 2009 21:45
ajme lazova. a i ovi novinari svasta popiju i svima daju medijski prostor bez ikakve provjere. da placa 1000 eura, stan, hrana, cigare... kako da ne
Komentar od: PLaVaKRaLJiCa @ 16. ožujak 2009 23:05
Ma nije to stvar plaće nego naš narod se želi ponašat kao gospoda, a ne kao neki seljak koji čuva ovce, pa to je njima ispod časti i u tome je problem!
Jer kada te netko vidi kako čuvaš ovce, odma će ti reći da si seljak i tada gubiš sve ka "ugledne" funkcije u društvu, a ka da su ih imali...
Komentar od: vkuzma13 @ 16. ožujak 2009 23:27
Ma dajte ne budalite.Ja sam diplomirani ekonomist,uskoro magistar ekonomskih znanosti. Bogu hvala zaposlen sam , ali mi žena ne radi(također visoko obrazovana).
Ako dotični gospodin zaista toliko nudi evo neka ostavi podatke u redakciji ja ću mu se javit i moja supruga…..
Komentar od: sttipe @ 16. ožujak 2009 23:57
ovaj bi posla zenu u minsko polje!!pa radije se razvedi..humanije je..opce poznato je zasto se ljudima i neda bas zujat za ovcama bas na tim terenima……..
Što nakon svega zaključiti?
Kako nakon svega odgovoriti na pitanje iz naslova: Nedostatak pastira ili nešto drugo?
Oznake: Stočarstvo u Promini
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
