Jedan običan dan…II dio
Premda nam se čini kako se stvari oko nas sporo, malo, ili čak nimalo ne mijenjaju…
Pogled na fotografije stare nekoliko godina, ipak nas podsjeti da ništa nije stalno osim promjene….
Odlučio sam danas napisati drugi nastavak priče na osnovu fotografija koje sam napravio danas (19.03.2009) u vožnji biciklom od Oklaja do Gluvača…i natrag
Za svaku fotografiju napisat ću po jednu rečenicu, i vidjet ćemo za nekoliko godina što će se promijeniti…što će se dogoditi sa junacima moje priče…prirodom…vinogradima..
Krenimo redom….
Putovanje otvaram fotografijom trgovine Djelo doo. Ispred trgovine je uvijek živo, a stalno zaposlenje su u „Djelu“ prije nekoliko mjeseci pronašle četiri ljubazne Prominke-(ne šest kako sam jednom napisao).
Slijedi fotografija Duvnjakovih kuća, a ispred njih više nema autobusa koje su godinama bile njihov „životni partner“…
Džepine zadnjih dana koriste lijepo vrijeme za uređenje okoliša oko kuće…
Tonijevu djecu zatekao sam na vrhu pješčanog brijega…
Bikića kuće čekaju ljeto i svoje vlasnike da im donesu živost…
Neke kuće nažalost nikako da dočekaju obnovu…
Neke su stare kuće jako lijepo obnovljene…
Ulazimo u kuće Džepina….
Jedina kuća u Promini koja ima lift (barem tako kažu)..inače kuća nagrađivanog vinara Čvelje..
Kad smo kod lifta, evo jedna priča na brzinu…
Dođemo ja i prijatelj u sjedište naše firme u Splitu, i sad se dvoumimo hoćemo li na četvrti kat liftom ili pješke…“Ovo mi je bio san… jedva čekam ući u lift…kod nas u Kninu toga nema…reče moj prijatelj kroz šalu“…
Na to će starija gospođa…pogledavši nas sa sažaljenjem… „Jadna dica…Ajte , ja ću vam pokazat kako se vozi liftom….uđite u lift samnom… ne bojte se..“
Kad smo izašli iz lifta, pola dana smo umirali od smijeha…Al' prije toga smo se ljudski mrtvi ozbiljni zahvalili gospođi na „prvoj vožnji liftom“….
Idemo dalje sa fotografijama…
Čveljini vinigradi….sa sustavom navodnjavanja….
Balotalište čeka svoje balotaše u nedjelju…
Matini momci su brzo odrasli i krenuli za poslom… hoće li zasnovati svoje obitelji i živjeti u Promini, ostaje nam da vidimo…
Promina.blog često posjećuje jedna Prominka „na privremenom radu“ u Španjolskoj…evo i za nju jedna fotografija kao „Pozdrav iz Promine“….
Nekad poznati i posjećeni restoran „Promona“ još čeka svoju svjetliju budućnost…
Put prema Čveljićima priprema se za nasipanje….
Pogled na Prominu iz porezanog Bebanova vinograda…
Braća Džapo, nagrađivani prominski vinari, sade novih 4500 panja vinograda…
Šteta što nisam „uhvatio“ studente sa kninskog veleučilišta u obrezivanju vinograda Marka Duvančića…
Majstor sa svojom ekipom uređuje Gluvače koje su konačno dobile svog „gazdu“.
I ovaj događaj se čekalo skoro 14 godina!
Andrija-Majstorov sin, planira svoju budućnost ostankom u Promini…bavljenjem poljoprivredom…stočarstvom…hoće li tako razmišljati za nekoliko godina?
Vrijeme je za povratak kući, a u povratku fotografija novosagrađenog podruma braće Džapo…
Pogleda na novije i starije kuće u Džapićima, kao i one koje polako „umiru“ čekajući bolja vremena…….
I to je kraj drugog djela jednog sasvim neobičnog posta…koji se prema mejlovima koje sam dobio čitateljima dopao, u njima probudio sjećanja….mirise…
Kad smo kod mirisa, koje Vam nažalost ne mogu prenijeti…današnji dan neće mi ostati u sjećanju po rascvalim bajemima, nego po mirisu gulaša iz kuće pokojnog Mile (?) …
Mile nažalost više nema, ali su kuću nastanili neki novi vlasnici…
Fotografije ipak pričaju ljepšu priču, pa ih pogledajte pod linkom:
http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Jedan%20obican%20dan%20Oklaj%20Gluvace/
Sljedeća foto-priča ide iz nekog drugog sela u Promini…možda Čitluk…tako sam već jednom obećao, a ja svoja obećanja malo kad ne ispunim…samo se treba strpiti….
Oznake: Oklaj
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
