Domaći ljudi neće u pastire….
" Domaći ljudi neće u pastire pa stada uzgajivača ovaca čuvaju i Rumunji"
Ovakav naslov ovih dana možete pročitati u nekim dnevnim novinama.
Prtražio sam svoju “arhivu članaka o Promini” I donosim Vam jedan članak star nekoliko godina-namjerno neću reći koliko, ali kao da je u nekim djelovima star samo nekoliko dana.
Zamolio bih Vas da sami pokušate odgonetnuti/komentirati godinu njegove objave.
Od 1500 stanovnika zaposleno je oko 250; šezdesetak ih radi u »Metalsintu«, čija je obnova i pokrenula povratak radno aktivnih/
Sedam jakih stočara ima više od 200 grla sitne stoke i te obitelji žive isključivo od stočarstva/
Za mjesec-dva očekuje se dovršenje gradnje cjevovoda koja je počela 1999./
Zadnjih mjeseci, konačno, smeće se organizirano odlaže na jednome odlagalištu; do tada stanje je bilo alarmantno zbog brojnih divljjih deponija/
Do 1999. obnovljen je najveći broj kapitalnih objekata - školska zgrada, ambulanta, pošta, svih pet crkava, zgrada općine, gospodarski centar i gotovo sve obiteljske kuće
PROMINA/ OKLAJ, 29. veljače – Krš, golet, drača - prizor je koji se ukaže putniku namjerniku kada nakon Drniša skrene prema danas slabo nastanjenom području uz planinu Prominu.
Općinsko središte u Oklaju više podsjeća na kakvo veće selo, nego na sjedište općine.
Ispred kafića u središtu Oklaja, na štekatu, ima posjetitelja iako zima u ovom planinskome mjestu pokazuje zube. Bura puše nesmiljenom snagom kao malo gdje pa smo se brzo, pognute glave i leđa, sakrili dok ne prođe njezin nalet.
Domaći momci očito su otporniji pa brzinu kojom smo se sklonili s vjetrometine ispratiše smiješkom.
Nemoguće je u mjestu ne sresti načelnika Općine Žarka Duvančića, koji nas je pozvao u svoj ne baš topao ured.
»Danas na ovom škrtom području živi 1500 stanovnika, a još šezdesetih godina prošlog stoljeća bilo ih je više od 6000.
Promina je bogomdano područje za uzgoj stoke, a bili su tu i rudnici boksita u kojima je radilo domicilno stanovništvo. Iseljavanje je počelo gašenjem rudnika i trajalo je sve do 1987., kada je izgrađena tvornica »Metalsint«. Tada je počeo i povratak ljudi koji je trajao sve do početka Domovinskog rata, kada je opet počeo egzodus.
Po završetku rata stanovništvo se opet vraća razrušenim domovima«, priča Duvančić.
Područje Promine nije, kako se to misli, nastanjeno samo starijim stanovništvom. Iako je riječ o surovu kraju u kojem se mukotrpno živi, u rodni kraj vraćaju se i mlade obitelji.
Čine to oni koji prije povratka uspiju naći posao. Njih šezdesetak tako radi u »Metalsintu« čija je zgrada jedna je od najljepših koje smo vidjeli u Dalmaciji.
Ima i obrtnika, ugostitelja, stočara, poljoprivrednika, a dio stanovnika radi u općinskim strukturama te u komunalnom poduzeću.
Brojkom, zaposleno je više od 250 stanovnika Promine odnosno nezaposlenih je samo sedam posto.
Neki su se iz rata vratili bolesni, a neki iz nekih drugih razloga posao i ne traže, kažu mještani Oklaja.
Hoće li prominski kraj ponovo postati stočarski, pitali smo.
Trend povećanja broja stočara vlada već nekoliko godina, kažu nam stariji ljudi, koje smo zatekli kako u zavjetrini paze na svoja stada.
Ovdje je već sedam jakih stočara koji imaju više od 200 grla sitne stoke i te obitelji žive isključivo od stočarstva.
Najviše ih ima stada od šezdesetak ovaca, no ima i onih koji imaju više od 600 grla ovaca poput poznatoga prominskoga stočara Josipa Duića, čije je gazdinstvo ogledno.
Duić ima i više krava kojima u stajama stalno svira glazba, ima razvijenu proizvodnju tzv. sira iz mišine kao i drugih vrsta sireva a hvali se i proizvodnjom hrane za svoju stoku.
Za svoje proizvode ima osigurano tržište. Žali nam se na vukove koji su mu lani zaklali više ovaca. Ni tornjaci nisu pomogli. Jednostavno, vukovi su se razmnožili, dolaze do staja i kuća i nitko im ništa ne može.
Duić i ostali krupni stočari zatražili su pomoć od države, ali uzalud.
Duić teško pronalazi radnu snagu za svoje brojno stado. Domaći ljudi neće u stočare, ali hoće stranci pa tako njemu i njegovoj obitelji u čuvanju stada pomažu dva Rumunja.
I drugi veliki uzgajivači ovaca imaju problema s radnom snagom, saznajemo.
Dio mlađih nezaposlenih ima problema sa socijalizacijom, a drugima posao pastira naprosto nije privlačan.
Duić se žali i na pašarine koje bi, po njemu, trebalo odrediti selektivno jer nisu sva područja Hrvatske ista, posebno se ne neka ne mogu uspoređivati s ovim siromašnim prominskim zemljištem u kojem caruje sivi kamen.
Vratili smo se u središte Oklaja kojim dominira zgrada Doma za starije osobe koja već treću godinu zjapi prazna iako je dovršena i opremljena. Dom očito propada, a u njegovu gradnju i opremanje utrošeno je više od deset milijuna kuna. Kapacitet Doma je 105 štićenika.
Ponovo smo potražili načelnika Duvančića i upitali ga u čemu je »kvaka«.
»Na više mjerodavnih adresa poslali smo dopise i zatražili rješenje ovog slučaja, ali ne ide iako posljednjih mjeseci dobivamo signale da bi se problem uskoro mogao riješiti.
Temeljni problem su nesuglasice unutar sada već bivšeg ministarstva rada i socijalne skrbi koje do sada nije znalo što bi s objektom.
Kada ga se počelo graditi, 1999., govorilo se da je potražnja za krevetima u staračkim domovima velika«, objašnjava Duvančić.
Prošle godine održan je sastanak sa šibensko-kninskim županom Dujom Stančićem kojem je nazočio i ravnatelj šibenskoga doma za starije »Cvjetni dom«. Predlagalo se tada spajanje dviju ustanova, no do danas od toga nema ništa. U drugim gradovima potražnja za smještajnim kapacitetima je velika i na krevet se čeka godinama. Ne treba ni govoriti što bi zapošljavanje nove radne snage u Domu staraca značilo za prominski kraj.
Najveći dio Promine i danas je bez pitke vode što čudi kada se zna da u blizini protječe nekoliko rijeka. Stanje će se uskoro promijeniti, jer se za mjesec-dva očekuje dovršenje gradnje cjevovoda koja je počela 1999. godine.
U gradnju je utrošeno 14 milijuna kuna. Općina je sudjelovala sa 20 posto novca, a ostalo su podmirili Ministarstvo obnove i Hrvatske vode.
Osim sjeveroistočnog područja, sva će ostala općinska područja konačno dobiti vodu za koju se Prominjani bore punih 40 godina. Kakvo će to slavlje biti kada voda potekne iz špina, komentiramo. Danas svaka kuća u Promini ima bunar, ali ljeti oni znaju presušiti pa se mora do udaljenih izvora.
Sve je to otežavalo život ljudima u ovom kraju ljetne »pasje vrućine«.
Općina Promina dosta ulaže u saniranje brojnih divljih odlagališta smeća.
Svake godine organizira se velika akcija čišćenja odlagališta. U zadnjih pet mjeseci smeće se organizirano odlaže na jednom odlagalištu pa je situacija nešto bolja nego prije kada je bila alarmantna.
Obnova kuća je skoro završena pa više neće biti ni odlagališta građevinskog materijala koji je zatrpao sve škrape.
Naime, smeće je svatko odlagao kako mu drago, najčešće uz cestu.
Velik broj divljih deponija privukao je stada »ničijih« krava koja se već dvije godine hrane isključivo prekapajući po smeću. Policija i inspekcija problem još nisu riješili, jer krave smo zatekli i za našeg posjeta.
U središtu Oklaja je i obnovljena zgrada Doma kulture sa čitaonicom, knjižnicom... Stanovnici nam kažu da je ovdje do 1999. obnovljen najveći broj kapitalnih objekata - školska zgrada, ambulanta, pošta, svih pet crkava, zgrada općine, gospodarski centar i gotovo sve obiteljske kuće.
Uređeno je i oko 60.000 četvornih metara lokalnih cesta, obavljena sanacija telefonske i elektromreže...
Jadranka Klisović-Vjesnik
Nadam se da se novinarka Jadranka Klisović neće ljutiti što sam objavio cijeli njen članak, ali ovaj članak odlično opisuje Prominu u svakoj svojoj rečenici-tako da mi je bilo žao mijenjati ga na bilo koji način.
Članak je objavljen u Vijesniku pod linkom:
http://www.vjesnik.com/html/2004/03/01/ClanakTx.asp?r=unu&c=2
Oznake: Stočarstvo u Promini
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
