_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

Vrijeme je za odmor...

Nakon nekih 15-16 mjeseci moga piskaranja, došlo je vrijeme za okrenuti se i pogledati kakvi su rezultati ostvareni u tom periodu.
Da li se nešto promjenilo zahvaljujući mom blogu?
Da li su se Prominci svojim komentarima aktivno uključili u "web život" Promine?

Nakon svega, imam osjećaj da su svi ravnodušni prema svemu što se događa u Promini, gledajući broj komentara koji se ostavljaju pod objavljene postove.

Postalo je svejedno da li se gradi ili razbija (poput ove dvojice mladića iz predhodnog posta koji i dalje razbijaju stakla na dvorani).

Premda sam nastojao u svojim pričama iz Promine nikoga imenom i pezimenom ne spomenuti u nekom negativnom kontekstu, mnogi su se opet našli uvrijeđeni.

Nije lako biti "glasnik" iz neke male sredine poput Promine.
Kad je vijest loša, više je kriv taj "glasnik" nego akter loše vijesti.
Najlakše je okriviti mene, i meni okrenuti leđa ako se nešto loše događa u Promini, a ja sam to objavio na Blogu....

Da se nitko više nebi uvrijedio... najbolje je ne pisati više ništa....

Tako ćemo imati mirnu dušu i ja, i svi budući "tvorci" prominskih dobrih i loših vijesti...

Puno pozdrava svima, i to bi bilo to.....

Živili,

Bravo momci

Svi smo svjesni koliko je nekad administracija spora.
Treba stvarno vremena da se nešto odradi kako "Bog zapovida".
Na osnovnoj školi u Oklaju, točnije na njenoj sportskoj dvorani tako je od njene obnove (čini mi se 1997. godine) iz godine u godinu bilo sve više razbijenih prozora.
Prozori su najčešće stradavali od udaraca lopti koje su dolazile sa igrališta koje je napravljeno uz samu dvoranu.
Često su djeca propuštala sate treninga košarke, karatea i tjelesnog odgoja zbog kiše koja je kroz prozore dopirala do parketa.
Konačno ove zime sva su stakla zamjenjena, a prema nekim informacijama ovih dana se trebala postaviti i zaštitna mreža sa vanjske strane dvorane kako više nebi došlo do njihova oštećenja.

Ali... sad dolazi ono uvjek ali....

Sinoć sam naišao na zanimljiv prizor na igralištu pored dvorane.
Dvojica Prominjaca od nekih 16-17 godina, a inače žive u Kninu i Šibeniku imalu su vježbu razbijanja prozora na dvorani što jačim napucavanjem lopte.
Tako su oni nekih dobrih četiri sata razbijali jedno po jedno armirano staklo na dvorani.
U jednom momentu lopta im je upala u dvoranu, ali su se oni brzo snašli.
Pozvali su djelatnika škole xx koji im je otključao dvoranu i dao loptu.
Oni su nakon toga nesmetano nastavili razbijati ostala stakla.

Bravo momci.
Birokracija je spora, ali ste vas dvojica bili jako brzi.

Zanimljivo je da im nitko nije rekao niti riječi dok su razbijali stakla.
Čak su imali i publiku koja je dobacivala "Ajme Švabo nemo'š razbit staklo!".

Ali kako uopće regirati u ovakvim situacijama?
Da je bilo reći njihovim roditeljima što su im djeca napravila, još bi se i uvrijedili.
Da je bilo pozvati policiju, veći bi bio krivac onaj tko ih je pozvao nego ti momci koji su napravili štetu od nekoliko tisuća kuna....

Sad je na redu opet birokracija.... čekanje..... dva momka....

A baš sam razmšljao kako bi bilo dobro pokrenuti akciju da se to igralište osvjetli, očisti...

Dujić pronašao izgubljeno stado ovaca

Nakon tri dana potrage u Promini je pronađeno stado od 370 ovaca vlasnika Josipa Dujića.
Dujićevu sumnju da je stado napao vuk naknadno je potvrdio i sudski vještak Marko Ljubić nakon što je pregledao u nedjelju pronađene tri ozljeđene ovce.

Vukovi rastjerali ovce u Promini?

Prenosim iz Jutarnjeg lista dijelove teksta pod naslovom:

"Ovčaru na Promini nestalo 365 ovaca!"

"Josip Duić, najveći stočar u Šibesko-kninskoj županiji, od nedjelje ujutro traga po nepristupačnom terenu na Promini (ili u Promini?) za 365 ovaca koje je izgubio u roku dvije-tri minute, a pretpostavlja da je to djelo vukova.
Stočari u Dalmaciji ne pamte takav gubitak. Ovce su bile na ispaši u Suknovačkom gaju i baš sam bio u njihovoj blizini. Odjednom sam čuo metež i pucanje ograda. Čoban koji je tu čuvao koze viknuo mi je da su mi se ovce razbježale i da ih napadaju vukovi. Potrčao sam odmah za njima, ali da čovjek ne povjeruje! Nikakva traga nisam našao! Kaže Dujić."

Ostatak teksta pročitajte u Jutarnjem od 06.06.2006. jer na web-u JL-a tekst nije objavljen.

Oznake: vukovi u promini

Izlet na Prominu

Dugo sam se vremena dogovarao sa prijateljem da odemo na Prominu.
Ljudi iz Zagreba, Splita... sa svih strana dolaze na izlet na Prominu, a mi živimo na padinama Promine i nikako da se odlučimo posjetiti sam njen vruh.

Zadnji put sam na Promini bio još prije rata kad su tadašnji "omladinci" organizirali pješačenje od Oklaja do vrha Promine. Tada nam je za taj pohod trebalo nešto više od pet sati laganog hoda da bi stigli do cilja. Nakon što smo prošli pored samog vrha na kojem je tada bila vojarna bivše JNA (koja i danas postoji samo je devastirana), produžili smo do planinarskog doma na drniškoj strani Promine. Tamo smo pekli janjce, igrali nogomet, guštali cijli dan. Na kraju smo se odlučili na povratak automobilima, a to je bio još jedan događaj za pamćenje. Jedan dio nas je završio u Fići-kombiju koji je vozio Džone i to je bilo vjerojatno najbrže spuštanje od Promine do Oklaja.
Džone više nema jer je poginuo u Domovinskom ratu, ali kad se sjetim tog izleta, sjetim se i njega i njegove vožnje, njegovih šala....

Ali vratimo se u sadašnjost.

Ja i moj prijatelj bili smo lijeni krenuti pješke od Oklaja na vrh Promine, pa smo krenuli automobilom pravcem Oklaj-Trbounje-Lišnjak-Planinarski dom Promina.
Mislili smo mi autom do samog vrha (koje smo mi lijenčine), ali nam se put učinio loš pa smo ipak parkirali auto i od doma krenuli pješke.
Tako smo pješačili nekih 45 minuta i došli do samog vrha. Kad je burno vrijeme sa Promine se vidi more i otoci. Nažalost kad smo mi bili, bila je tmina u zraku pa se nije pružao neki "daleki" pogled.
Šetali smo još skoro dva sata po samom vrhu Promine kako bi bolje vidjeli Razvođe, kamenolom Bila stina, Oklaj, Marasovine....
Koliko je zanimljiv pogled na Prominu, zanimljivo je pogledati i sami vrh planine Promine.
Šume skoro da i nema... Rudnici su na sve strane unakazili prirodu. Bivša vojarna JNA je devastirana, a prostor oko njene ograde je miniran. Zgrada u kojoj je nekad boravila vojska lako bi se mogla prenamjeniti u planinarski dom, ali to je priča za neka druga vremena.
Na samom vrhu Promine Čavlinovki (1147 m.n.v.) nalaze se mnoge antene HTV-a, RTL-a, NOVE-TV, HT-a, VIP-a....
Uglavnom te antene na buri proizvode buku kao da vam u susret dolazi helihopter.
Kućica koja služi za smještaj popratne opreme poslužila nam je kao zaklon od bure i tu smo marendali i uživali u proljetnom suncu.
Zanimljivo je kako čovjek očekuje da su vrhovi naših najvećih planina zaštićeni svojom visinom od uništavanja, ali Promina je očit dokaz da to nije tako.
Ipak, postoje i djelovi Promine koje čovijek nije uništio. Tamo možete promatrati divlje Narcise, čuvarkuće... Slušati pjev ptica.... Imati osjećaj da je vrijeme stalo...

Nakon marende spustili smo se do driniškog planinarskog doma. Dom je prilično dobro uređen i koliko mi se čini ima oko 40 ležajeva. Cijene noćenja su stvarno niske, nekih 20-30 kuna, a ima striju...vodu...Ispred doma je napravljen mali park u kojem možete pogledati sve biljke koje rastu na Promini.

Nakon što smo pogledali dom vratili smo se u Oklaj taman na ručak.
Eto cijeli naš izlet trajao je od 9 sati do 14:30 sati kad smo se vratili u Oklaj.
Sad se pitam koliko ima Prominaca koji nikad nisu bili na Promini, a za jedan ovakav izlet im treba svega pet-šest sati?

Evo kako je svoj izlet na Prominu opisao Vinci, a ako vas zanima planinarstvo pogledajte cijeli njegov blog pod linkom.

Malo ćakula iz Promine

Ima nekih stvari za koje bi bilo glupo pisati cijeli post, ali one se dešavaju i šteta ih je ne spomenuti.
Tako je folklorno društvo Promina, KUD Promina ili kako će mo se već zvati (nismo službeno odlučili) još 21.05.2006. bilo pozvano na domjenak u nekadašnji Internacional (danas je ime kao iz nekog filma..."Kod Zlate Rankanove").
Zlata je taj dan ugostila naše Promince poduzetnike iz Zagreba i njihove poslovne suradnike koji su nam svojim donacijama spremni pomoći u daljnjem radu društva.
Među gostima je bio i Ivo Jelušić, zamjenik gradonačelnika Grada Zagreba.
Za naše buduće donatore zapjevali smo naše prominske pjesme i zaplesali naša kola. Nakon našeg nastupa prišao nam je Braco Gajčinov i od srca nam zahvalio na svemu. Čovjeku je stvarno bilo drago što smo mi nakon samo nekoliko mjeseci rada uspjeli uvježbati jedan takav nastup. Obećao je u ime svih nazočnih poduzetnika da će se pobrinuti da dobijmo najmanje po dvije nardone nošnje za 30 članova folklornog društva.
Donacija još nije stigla, ali iz nekih izvora sam saznao da se novci već prikupljaju.

Fra Ivan se oduševio folklorom. "Pa ja ima tri godine to govorim,....da bi trebalo pokrenuti folklor... Baš mi je drago". Tako je folklorna skupina zamoljena da sudjeluje i u procesiji koja će se održato na Tijelovo 15.06.2006. u Oklaju, isto kao što su sudjelovali i na Veliki Petak. Kad nas je fra Ivan vidio u Zlate, za pet minuta je nabavio narodnu nošnju i priključio se pjevačima. Folklor je za njega stvarno velika radost. Žalosno je jedino šta sad kad je došao "na svoje" kad je folklor Promine u pitanju, prema nekim saznanjima možda napušta Prominsku župu.

Udruga Šport za sve je iz dana u dan sve aktivnija. Tako su prominske balotašice prije desetak dana ugostile zadarske kolegice i napravile pravu malu feštu. Ispred općine se spremao grah, a pored žagre na Makeljinom balotalištu igrale balote.
Udruga je nabavila i dva stola za stolni tenis te ih postavila u nekadašnju "Salu za koncerte" u domu kulture.
Prije nekoliko dana organizirali su i dobrovoljno darivanje krvi, što je za svaku pohvalu.
Ja sam se nadao da će netko od članova Udruge otvorite blog na kojem će se moći saznati više o njihovu radu (takva su bila obećanja), pa nisam htio ništa pisati... Ali dok oni ne naprave svoj blog, ja ću ovako napisati koju informaciju o njima.



Jučer sam prolazio pored staračkog doma i izgleda da se nešto ipak radi na njegovu otvaranju ( a radilo se i do sada-pa još nije otvoren). Zele iz prominskog komunalnog poduzeća je pokosio travu oko doma i sad dosta urednije izgleda. Dok je Zele kosio, "đometri" su određivali neke geodetske točke oko doma. Možda su određivali položaj doma za katastar ili nešto slično. Nije važno, glavno da ljudi nešto rade. Po najnovijim ćakulama dom će se otvoriti do nove godine....

Već preko mjesec dana nakanjujem se krenuti put Marasovina, Matasa i Zelića da vidim kako napreduje izgradnja vodovoda prema tim selima, pa nikako. Srića pa za Duhove idem na slavu u Matase pa bi mogla past koja slika i prava informacija s terena. Za sada radovi napreduju dobro, jedino im netko u Ljubotiću neda kopati preko svoje zemlje. Valjda se radi o nekom voćnjaku. Nezna čovik šta bi reka. Čoviku su tri puta kopali voćnjak, a vodovodu nikad kraja, samo ostave otkopan kanal. On zatrpa, oni ponovo kopaju... Valjda kad se završi cijeli vodovod neće biti problema ni sa tim voćnjakom.

Slatki dom u Oklaju počima gradit kuće ima godinu dana, ali nikako da krene. Svako malo rade neke pripremne radove u prostorijama Metalsinta koje su iznajmili, ali glavna proizvodnja još nije krenula.

O bajemima u Gluvačama se u zadnje vrijeme nij ništa pisalo, znači da bi kroz mjesec dva mogla past kakva informacija, ali je stanje na terenu bez promjena.

Sadnja vinograda je odavno završena. Tek sad kad su se počeli postavljati kolci, betonski stupovi, šveleri (kako je tko što pripremio) vidi se koliko je to velik broj panja vinograda.
Gušt je proći kroz Gluvače i vidjeti kako se nekad zarasli voćnjak višanja pretvara u lijepo uređene vinograde. Posebno bi pohvalio vinograd Rajka Žulja i njegovu obitelj, ali ima i još mnogih koji stvarno drže do urednosti vinograda.

A koliko ima ćakula. Nisam se nada da ovoliko toga ima....
Ja se nadam da Vam je bar nešto od svega navedenog bilo zanimljivo.