Bravo momci
Svi smo svjesni koliko je nekad administracija spora.
Treba stvarno vremena da se nešto odradi kako "Bog zapovida".
Na osnovnoj školi u Oklaju, točnije na njenoj sportskoj dvorani tako je od njene obnove (čini mi se 1997. godine) iz godine u godinu bilo sve više razbijenih prozora.
Prozori su najčešće stradavali od udaraca lopti koje su dolazile sa igrališta koje je napravljeno uz samu dvoranu.
Često su djeca propuštala sate treninga košarke, karatea i tjelesnog odgoja zbog kiše koja je kroz prozore dopirala do parketa.
Konačno ove zime sva su stakla zamjenjena, a prema nekim informacijama ovih dana se trebala postaviti i zaštitna mreža sa vanjske strane dvorane kako više nebi došlo do njihova oštećenja.
Ali... sad dolazi ono uvjek ali....
Sinoć sam naišao na zanimljiv prizor na igralištu pored dvorane.
Dvojica Prominjaca od nekih 16-17 godina, a inače žive u Kninu i Šibeniku imalu su vježbu razbijanja prozora na dvorani što jačim napucavanjem lopte.
Tako su oni nekih dobrih četiri sata razbijali jedno po jedno armirano staklo na dvorani.
U jednom momentu lopta im je upala u dvoranu, ali su se oni brzo snašli.
Pozvali su djelatnika škole xx koji im je otključao dvoranu i dao loptu.
Oni su nakon toga nesmetano nastavili razbijati ostala stakla.
Bravo momci.
Birokracija je spora, ali ste vas dvojica bili jako brzi.
Zanimljivo je da im nitko nije rekao niti riječi dok su razbijali stakla.
Čak su imali i publiku koja je dobacivala "Ajme Švabo nemo'š razbit staklo!".
Ali kako uopće regirati u ovakvim situacijama?
Da je bilo reći njihovim roditeljima što su im djeca napravila, još bi se i uvrijedili.
Da je bilo pozvati policiju, veći bi bio krivac onaj tko ih je pozvao nego ti momci koji su napravili štetu od nekoliko tisuća kuna....
Sad je na redu opet birokracija.... čekanje..... dva momka....
A baš sam razmšljao kako bi bilo dobro pokrenuti akciju da se to igralište osvjetli, očisti...
|