_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

Sjećanja na Prominu

Malo sam pretraživao blogove i pronašao jedno "sjećanje na Prominu" koje je šteta ne pročitati.

Evo prenosim tekst u cijelosti:


Obožavam ovakva mirna jutra poput današnjeg. Vraćaju me u djetinjstvo i bude uspomene na dane provedene kod Dide i Bake u jednom malom selu podno Promine. Voljela sam boraviti tamo. Sa Sestrom bi se po cijele dane igrala na Brižinama, brale bi bajeme i skakale po Didinom starom fijakeru. Dida je imao krave i kokoši. Biserke. U konobi su bili bazeni za grožđe, te bačve za vino, a iznad konobe su se sušili pršuti. Baka je pekla kruh pod pekom. Sve je bilo tako veliko, neopisivo prekrasno i za te dane vežu me najljepše uspomene.
Godinama nisam bila tamo. Razlog tome je rat i činjenica da Bake i Dide više nema. Godinama... Sve do prošlog ljeta. Sad mi je žao zbog toga.
Tih pola sata uništili su mi prekrasne uspomene. Selo više nije onako lijepo kao u mom djetinjstvu, dvorište više nije beskrajno veliko, ljudi više nisu nasmijani kao prije...
Od svih uspomena ostao mi je samo miris jutra u malom selu podno Promine...


Ako Vas zanima više tekstova autorice ovog teksta, posjetite link.