četvrtak, 11.04.2019.

CRKVE U AUSTRALIJI

U Australiji postoji negdje oko 120 različitih etničkih i nacionalnih grupa i vjerojatno isto toliko nacionalnih crkava. Većinom su to kršćanske crkve, iako ne treba smetnuti sa uma i druge velike zajednice, koje prakticiraju i drugačiju vjeru kao na primjer muslimani, kojih je ovdje priličan broj. Tako nije rijetkost ovdje na australskim univerzitetima naiži na zasebne prostorije, koje su predviđene za studente muslimanske vjeroispovijesti gdje oni obavljaju svoje dnevne ritualne molitve. Isto tako postoje ovdje i takovane mesnice "halal mesa" gdje se prodaje meso, koje je pripremljeno na način muslimanskih običaja. Postoje, također, i male zajednice Jevreja i njih je najviše u Melbourneu, gdje imaju i svoje četvrti.

Kineska zajednica, također, je mnogobrojna i vrlo utjecajna u Australiji, toliko utjecajna, da u Saveznom Parlamentu ima poslanika, koji su kineskog porijekla, dok Aboridžina nema, iako su oni "prvi po porijeklu".
Ima i Hrvata kao što je senatorica Nataša Sttot Despoja i Hrvati čine, također, veliku zajednicu koja je također utjecajna. Oni se većinom bave ribolovom i po tome su poznati kao što je slučaj sa Port Linkolnom gdje uzgajaju tunu za Japan kao što se bave i brodogradnjom, ali je to manjeg opseg.

Talijani se pak dosta bave trgovinom, ugostiteljstvom ili bankarstvom. U Australiji ima od ukupno nešto više od 20 milijuna stanovnika negdje oko 5 milijuna Australaca, koji nisu britanskog porijekla što znači da otprilike svaki četvrti ili peti Australac je porijeklom sa drugačijeg govornog područja. Svi oni manje ili više lijepo žive u Australiji, iako ima neki broj tih ljudi, koji su ovu zemlju shvatili "lovinom", naime, prostorom u kojem se lako i brzo može zaraditi veliki novac.

Australija je iz ovih ili onih razloga prisiljena na to da prima veliki broj novih useljenika svake godine, negdje oko 70-100 tisuća, kako bi osigurala bioloski i socijalni rast s obzirom da u nje postoje i drugačije tendencije starenja stanovništva pa tako ima, postotno gledajući, jako veliki broj starih ljudi. Prosjek života u Australiji je negdje oko 83 godine za žene i negdje oko 75 godina za muškarce što je prilično veliki prosjek. Iz tih razloga ovdje su jako razvijene razne socijalne službe isto kao i razne medicinske usluge i općenito bih mogao reći, da se dosta pažnje ovdje posvećuje medicinskim i srodnim znanostima. Sve je ovo razlogom da Australija egzistira kao multilateralna, multikonfesionalna zemlja koja ima i socioloski pojam za to, a to je "multikulturalizam" i svakako da je sa vremenom ovakva nacionalna orijentacija u Australiji doprinijela njenom sveukupnom bogatstvu. Međutim, u zadnje vrijeme primijetne su i drugačije tendencije opstruiranja takve nacionalne politike pa nije često slučaj da mnogi stranci ne poznaju elemente domaćeg jezika ili culture, nego se slijepo drže svojih nacionalnih običaja. Tako da ima mnogo kulturne anksioznosti među mnogim zajednicama, koje nisu prihvatile britansku kulturu kao svoju vlastitu, nego je percipiraju tuđom.

Mislim da tome razlozi ne leže samo u migraciji, nego i na Britancima koji su počesto isto tako zatvoreni za strance i ja mislim da su sve ove tendencije koje govorim stetne i pogubne jer ja mislim da je nužno da se migracija plodotvorno i kreativno prožima sa britanskim elementom. Zato sam ja u neku ruku protiv multikulturalne politike, ali naravno nisam za neku nasilnu asimilaciju što je bila stvarnost ovdje prije nekoliko decenija. Onda isto tako mislim, da je potrebno da se više pažnje posvećuje povijesti tog elementa, koji je najdominantniji s obzirom na istinu da je povijest Britanije i njena kolonijalna politika na Jugu toliko interesantna i toliko bogata, da bi se njome svatko trebao baviti pa onda naravno nešto i naučiti, a ne kako nam je to danas slučaj, da nam niti Britanci nemaju pojma o elementima vlastite nacionalne kulture. Tako je svima više do budizma i šamanizma i kojekakvih drugih gluposti, nego do plodotvorna istraživanja bogate baštine britanske kulture u Australiji i drugdje, a da je tome tako navest ću primjer jednog povijesnog događaja iz novijeg vremena, a to je slučaj trgovačkog broda Bounty, koji je 1787. godine od strane Admiraliteta upućen u specijalnu misiju ploveći preko pola svijeta prema Tahitiju i onda transportirajući raznu robu prema West Indies, jer je vlasnik britanskih plantaža trebao jeftini izvor hrane za radnike. Međutim, nakon nekog izvjesnog vremena Master’s Mate, acting lieutenant Fletcher Christian podigne pobunu protiv kapetana Williama Blighta i preuzme brod pa se iskrcaju na Pitcairn otočju, jednom izoliranom otoku na Pacifiku gdje je i danas moguće pronaći njihove potomke, koji žive u jednoj moralističkoj zajednici pokusavajući prezivjeti današnji tehnološki svijet.

Važno je također spomenuti, da ima interpretacija da je taj Fletcher podigao pobunu zbog kronometra, koji baš nekako tih godina postane jako važan u pomorskoj navigaciji, ali ja sada ne znam kako se to dogodilo i zašto kao što netko kaže, da je pobuna uslijedila i zbog žena. Međutim, čitav ovaj događaj uopće se ne proučcava u školama ili univerzitetima niti se pokazuje prema tijem pitanjima ikakva pažnja, nego se taj Fletcher promatra kao jedna priča koja pobuđuje maštu samo nekolicini djece. Inače za ovu priču nitko ne zna i u tom smislu sam razgovarao sa jednim predavačem povijesti ovdje na univerzitetu i on mi je priznao, da je to točno, naime, na studijama se ne proučava ova povijest, a ja ne znam koja se povijest onda proučava, tako da se meni čini, da bi na ovim pitanjima Britanci trebali jako puno poraditi. Toliko sto se tiče crkava u Australiji.

Međutim, treba dodati da bi u Australiji također trebalo raditi i na osnovama svake nacionalne kulture ponaosob bilo u školama bilo na studijama ili u crkvenim zajednicama tako, da nam se ne događa da su nam djeca i iz britanske kao i iz nacionalne kulture tabula rasa i da poznaju samo kina i pubove, a na tome će Australija trebati još jako puno raditi.


iz moje knjige RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE izdane 2014.

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php


09:20 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.