Mogao biti lijep dan.

Ali jebi ga...

Ko je jamio - jamio...

Prije koji dan ušao sam u raspravu s osobom zavidne inteligencije.

I popušio.

U zadnje vrijeme moje riječi gube na istinitosti. Argumenti postaju isprazni i besmisleni, gotovo da i sam sebi više ne vjerujem. Toliko nailazim na neodobravanje, nerazumjevanje i porugu, toliko me to rastužuje...

Pa gdje sam fulao? i kada?

Zar nije ispravno biti svjestan vlastite Božanstvenosti? Prokazivati ideje koje degeneriraju civilizaciju i koče njen prirodni napredak?

Očito nije.

Očito je sve to za kurac; i Progradior i Pasevilh i Postmodernizam i Razvrat i Blud i Iracio...

Kako je nekim ljudima lako kroz život...

Bit će da odrađujem neku opasnu Karmu...

Povlačim se, ali ne zauvijek, prerano sam započeo Bitku.

No...

Nikada neću dopustiti da me upecaju Nazarenci jer nisam jebena riba. Nisam riba! Pa ljudi koji je vama kurac? Shvaćate li da vas vrijeđaju te prispodobe?

Budi ovca - slušaj čobana, budi riba - šuti i čekaj da te upecaju!

Pa jebote...

Ja sam Bog jer sam čoviek.

I pustit ću vas na miru jer sam čovjek.

Puštam vas da budete ribe.