PROdo's world... or something ^^

Bivša mi je opet na pameti i neda mi spavat... radio u tome nije pomoglo... evo što mi kaže...



If you're not the one then why does my soul feel glad today?
If you're not the one then why does my hand fit yours this way?
If you are not mine then why does your heart return my call
If you are not mine would I have the strength to stand at all

I never know what the future brings
But I know you are here with me now
We'll make it through
And I hope you are the one I share my life with

I don't want to run away but I can't take it, I don't understand
If I'm not made for you then why does my heart tell me that I am?
Is there any way that I can stay in your arms?

If I don't need you then why am I crying on my bed?
If I don't need you then why does your name resound in my head?
If you're not for me then why does this distance maim my life?
If you're not for me then why do I dream of you as my wife?

I don't know why you're so far away
But I know that this much is true
We'll make it through
And I hope you are the one I share my life with
And I wish that you could be the one I die with
And I pray in you're the one I build my home with
I hope I love you all my life

I don't want to run away but I can't take it, I don't understand
If I'm not made for you then why does my heart tell me that I am
Is there any way that I can stay in your arms?

'Cause I miss you, body and soul so strong that it takes my breath away
And I breathe you into my heart and pray for the strength to stand today
'Cause I love you, whether it's wrong or right
And though I can't be with you tonight
And know my heart is by your side

I don't want to run away but I can't take it, I don't understand
If I'm not made for you then why does my heart tell me that I am
Is there any way that I could stay in your arms

Jedini komentar koji ja imam... pjesma je jako... kaotična... valjda jer sam i ja takav ove dane :o) možda bez ove prve strofe... nekako remeti "red" ? i ovo 5-4-5-4-4-4-4-5... hmm
Neznam... al u meni je nada... i ne želim da ode... nedam joj da ode... nikad više :o)



As I lay here in my lonely bed
Countless thoughts run through my head
Thoughts of things I did and said
Of feelings passed but still not dead
And say to my self "Was my life that bad?"

So I begin to wonder my thoughts start to change
As in my head slightly my thoughts I rearange.
My whole life they told me "Man, you are strange"
But was it realy me, or the world that was strange?

With TV and some reading, that's how I spent my youth
It wasnt' half bad, to tell you the trouth.
Then things just happened, like a great cosmic plan
every girl turned to woman, every boy to man
But some of us fought it, as hard as they can.

So now I just lay here as I write this song
Thinking about me and the place I belong.
Still hiding my feeling, myself, deep in me
And hoping that one day I WILL set them free.

So I get out of bed and I look at the sky
And I look at it's beauty as a tear leaves my eye.
But the tear unlike all those I cryed before
Is a tear of change, of saying "No more!"

For in the sky I saw the answer so clear
And I wondered how could I EVER miss something so near
For shining up there was the answer to my plight
Saying: "Stop looking at darkness and see the stary light"

Be it night time or day, be it cloudy or clear
Stars are always up there, so far and so near.
They are always shining, for me and for you
And keep on whispering "Your dreams will come true"

So tonight I'm crying, but don't stop my tears.
For tonight I need them to wash away my fears.
Because I know that soon my dreams will come true
I'll wake up one morning and then I'll meet you.
Close my eyes, think of stars and say "I love you"

Sjedio je tako na klupi u parku sa ciragetom u ruci i odsutnim pogledom na licu. "kako se ste to moglo dogoditi? Sve je bilo tako savršeno... tako... isplanirano!" mislio je tako u sebi dok je povukao još jedan dim pa spustio ruku sa cigaretom u krilo skupa sa pogledom i promatrao dim cigarete kako se lagano uzdiže i raspršava. Misli su mu se vratili tjedan dana unatrag.
Poslovna večera ja upravo završila i hodao je natrag ka svome stanu. Bio je presretan. Znao je da će ga doćekati žena sa večerom i njegova 6togodišnja kćerka. Prenjet će im radosne vijesti da je njegov projekt prihvaćen i da će zbog toga možda uskoro bit poglašen novim managerom u svojoj filijali. "Život je predivan" Rekao je potiho dok je prošao pored jednog prosjaka na ulici i pravio se da ga ne vidi.
"Da sam tada samo znao" rekao je sam sebi i potegao još jedan dim. Naime, tu večer, sve što ga je dočekalo je bio jedan sendvić i poruka na njemu. "Dragi, ja te ostavljam. Tvoj posao ti je bio važniji od nas već 3 godine i više to ne možemo trpit ja i Ami. Moj odvjetnik će ti se javiti oko razvoda još, mobitel sam prodala pa ni ne pokušavaj nazvat. Oprosti ali imao si svoju priliku."
Pogledao je u nebo i počeo se lagano smijati kad se sjetio. Al taj smijeh se nije moglo razaznat da li je bio jauk ili smijeh. Smijao se jer je pomislio kako mu se tada činilo da ne može gore. Da je samo znao. Sljedeći dan je došao na posao iskomiran Nekima je objasnio što je, neki su ga jednostavno ostavili na miru. No najgore je tek slijedilo. Njegov dugogodisnji "kolega" je iskoristio priliku. Kad je bio u najgorem mogucem stanju on ga je "napao" i oduzeo mu njegov projekt bez da se stigao obranit. No ne samo to, uvalio mu je još greške koje on nikad nije napravio. Znao je da mu je sve bilo svejedno, da se neće moć branit. Sljedeći dan ga je dočekalo otpusno pismo na stolu, važi odmah. Samo se nasmijao i ziašao iz ureda.
Sada... malo manje nego tjedan dana kasnije. Sjedio je tu. Bez posla, bez žene, bez djeteta. Da je samo uvidio, da je znao tada što zna sada. Gledao je tako u daljinu. Izgubljen. Usamljen.

No kroz cijelo to vrijeme, nije vidio andjela koji je cijelo vrijeme stajao u njegovoj sjeni i čekao. I svaki puta, kao i sada, kad se kolebao on se pomaknuo i uhvatio ga da ne padne pa nastavio ćućati u sjeni.

Podigao je onda svoj mobitel koji je zvonio i na njemu je pisalo ime njegove najbolje prijateljice još iz doba djetinjstva... nasmješkao se i javio riječima "kako uvijek pogodiš" i suza mu je skliznula niz obraz...

Po obicaju... ja sutim nekoliko dana i onda 3 posta na jedan dan :o)

Naime na poslu danas me docekala losa vijest na mailu. U Erste banci, na jadranskom trgu, dakle bivsa glavna centrala Rijecke banke, danas je preminuo jedan zastitar.
Smrt je bila nagla i nenadana i najvjerojatnije je bio mozdani udar u pitanju. No jos gora stvar, prije 3 godine je preminula i njegova supruga.
Dusanic Goran mu je bilo ime i kazu svi da je bio super covjek. No tragedija je da je ostavio 13godisnju curicu iza sebe za koju sada skrbi sestra od nedavno preminuloga.
Naglasavam da ovo NIJE FRAUD i svi u banci smo duboko potreseni ovim dogadajem. Otvoren je ziro racun na njegovu sestru danas u banci i svi djelatinci smo odvojili koliko smo mogli. No ovim putem se nadam da ce bar JEDNA osoba odvojit nesto novaca za pomoc "maloj" Andreji, i to je vec uspjeh.
Za one koji ce uplatit iz druge banke, platit ce naknadu na uplatnicu al ziro banke: 2402006-1031262160. A u poziv na broj navedete broj ziro racuna 3101296611.
Ukoliko dodete u banci uplatit samo navedite broj racuna, ovaj sa 31...

Znam, znam... milijarde takvih ljudi ima, itd, itd... al i moj tekuci je isto u minusu a o kreditnoj da ne pricam i izdvojit cu i ja malo.

U nadi da ce bar jedna osoba nesto uplatiti svima saljem veliki hug i nadam se da ce te mi ostat zdravi i dobri :o)

P.S. mailajte me na prodotes@yahoo.com ako imate dodatnih pitanja... mail na poslu ne smijem koristit u ove svrhe :o)

Dakle evo mene nakratko...
jučer navečer mi je moja "emocionalna baterija" radila na rezervi... bio sam kaput... totalka... danas sam opet malo ok... al ujutro sam uvijek ok nakon što se odmorim malo... black cat me upoznala za te dane i mislim da bi se složila da me treba izbjegavat... što god mi rečeš sa ničim se ne slažem... "ljut" sam na sve i svakog... i za sve me apsolutno briga...
uopće me nije ugodno za vidjet onda...
kad sam bio sa bivšom sam 2-3 puta bio takav... mislim da 3 puta... 2 puta samo joj rekao da me ostavi na miru za koji dan... no treći puta me nije slušala i to je bila naša prva svađa... nije da se ništa samnom ne može onda... samo treba imat jako puno strpljenja... i jedino što u tom trenu želim je da znam da je netko tu... uz mene... nikakvi duboki filozofski razgovori i neznam ja šta...
no s druge strane... kad je netko uz mene... ja forsiram razgovor... znajući da ću se vjerojatno naljutit... zašto... što je to što tražim... zašto se tako ponašam... ne ide mi u glavu...

well... buduća će mi definitivno morat imat jako puno strpljena :o)

budem navraćivao po blogovima tu i tam i komentirao... al opet se sad malo povlačim... uf... trebalo bi mi jedno 2 tjedna u kolibi negdje usred ničega i bez tehnologije sa nekim ko me voli ^^

Sjedio je na stolici u sobi i gledao ju je, a ona je stajala i nije se mrdala. Bila mu je okrenuta leđima. Gledala je u mrak, u daljinu. No iako se njihvi pogledi nisu sretali, znala je da ju gleda, a i on je znao da ona zna.
Prošlo je tako nekoliko minuta tišine koja je samo bila prekinuta povremenim teškim uzdisajem jednog od njih dvojice. "Što se to samo dogodilo" pitao se. "Kad sam prestao shvaćati? Zašto je moralo doći do ovoga?" i tisuće drugih pitanja mu je prolazilo kroz um. Bio je to osjećaj ko da se nuklearna eksplozija dogodila u njegovoj glavi. Al i dalje nije skidao pogled sa nje jer je znao... njoj je puno gore.
Otvorio je tada usta da nešto reće. Nije znao što će reć, no u tom trenu, od tišine i napetosti, i ona je čula i osjetila da je vrijeme da se tišina prekine. Zatvorila je oči i spustila glavu i progovorila prva.
"Zar misliš da išta što rećeš može promjenit ono što je sad?"
Tužno se nasmješkao. Znala ga je kao i on nju. Riječi su bile suvišne u tom trenutku. No riječi su bile jedino što mu je ostalo u tom trenu.
"Znaš da moram" rekao je sa tugom u glasu al trudeći se ne zvučat nesigurno.
"Znam" odgovorila mu je dok je podignula pogled i nastavila gledat u noć.
"Postoji vrijeme za sreću i vrijeme za tugu. Vrijeme za zajedništvo i vrijeme za samoću. Vrijeme za tišinu... ali i vrijeme za pričat" zatvorio je oči i dugoko uzdahnuo pa je nastavio.
"Neću ti puno pričat. Znam, nikad nisi bila od riječi u ovim situacijama. Uvijek si mislila kako čovjek mora patit i mora sam ići kroz život i uvijek sam poštovao tvoje mišljenje. I vidi sad... Ne želim zvučat kao da pametujem no moram ti napokon i ovo reći."
Dao joj je malo vremena u tišini da upije riječi koje joj je pričao pa je nastavio.
"Znaš koliko mi značiš. Ne samo meni. Ima toliko ljudi kojima toliko puno značiš da neki od njih niti da znaju kako nebi mogli izreći u riječima ili djelima što osječaju. Al ti jednostavno ne želiš da shvatiš da u životu nikada nisi sam. Koliko god prostorija bila mračna. Uvijek se u nekom kutku skriva tračak svjetlosti."
Ona je i dalje stajala na tome prozoru. Njegove rijeći sve manje dopirući do nje što je više pričao. I njemu je to isto bilo jasno. Radio je ono što uvijek radi... Udaljavao je ljude od sebe pokušavajući ih zbližiti. Al ne ovaj puta. Ovaj puta nije smjeo to dopustiti... nije HTJEO to dopustiti. Zatvorio je oči i nakon dugo vremena je lio suze pa je dalje progovorio.
"Neću nikada moć shvatit svu bol koja je u tebi. Niti ču to ikada pokušat. Ali jednu stvar ti obećajem. Ako sad ostaneš uz mene, dati ću sve od sebe da više nikada ne budeš sama i koliko god mogu tvoju bol preuzmem na sebe." Potom otvori oči i podigne se sa stolice i pruža joj ruku i ponovo prozbori kroz suze
"Već si mi jednom pružala svoju ruku kad sam te zamolio. Znam da nisam uvijek držao pre čvrsto. Ponekad sam popustio, ponekad si me potezala, ponekad sam ja tebe potezao. Molim te za još jednu jedinu priliku. Pruži mi ruku sada, kao što si mi pružala onaj dan. I nedaj mi da te ikad više pustim jer... ne želim te ikad više pustiti."
Gledao ju se sa očima punim suza i tužnim smješkom na licu pružajući joj ruku i dalje.
Još nekoliko sekundi je bila tišina. Sekunde koje su se činile kao godine dok je ona zatvorila oči i počela plakat sa njime. Tada se okrenula sa prozora nebodera na kojemu je stajala i gledala u njega.
"Obečaješ?"
Klimnuo joj je samo glavom i potiko rekao "Obećajem." i gledao ju duboko u oči.
Nakon toliko mjeseci patnje ona se po prvi puta ponovo nasmjehnula. I on se još uvijek smješkao njoj. I napokon nakon vremena koje im se oboje činilo kao vječnost... prućala mu je ruku i rekla mu "Uvijek ću biti uz tebe"

i onda je... ... ...

Daklem... nije me dugo bilo... imao sam puno idaja za blogove... npr svadje u vezi... poljupci... pjesme priće... no danas me ova tema potakla da pisem...
naime osjecam se ko trudnica... ujutro se probudim happy... predvećer sam u depri... i onda sam malo čitao o depri...
naime... ono što sam od prije znao... Depresija... ali PRAVA depresija ne ove povremene lose volje koje mi imamo... je bolest. Bolesti kao takve se trebaju liječit i tu nema ali ili i možda...
Ja sam još daleko od depresije. Ono što meni fali u životu je jednosatvno ljubav... nakon što to sredim ja ću opet bit onaj stari kojeg ste znali od prije... kad izlazim iz lifta prvo puštam starije ^^
ako ne čak i bolji... al ne pričam sad o vezama, pokušajima, igrama... baš mislim da se pravilno i iskreno zacopam i da mi ta ljubav bude uzvraćena... e onda idem u penziju ^^
Al depresija kao depresija je teša stvar... kože čak, u rijetkim slučajevima, bit uzrokovana unutarnjim faktorima tjela i ne mora bit psiholočke naravi. Evo kratki copy/paste simptoma...
ako se ubrajate u slučajeve... molimo obratite se psihijatru ili meni :D

Feelings

* depressed mood remorseful by feeling sad, low, blue, hopeless, helpless, useless, guilty, ashamed, remorseful
* loss of interest in work
* loss of feelings for family or friends
* anxiety, fears, worries
* worthlessness, undeserving even of help
* pessimism
* loss of interest in sex
* inability to experience pleasure, have fun

Thoughts

* slowed thinking, difficulty in concentrating, in making decisions, mixed-up thoughts
* preoccupation with failures, loss of self-esteem, obsession with certain thoughts that one cannot seem to turn off
* loss of touch with reality, hearing voices (hallucinations) or having strange ideas (delusions)
* thoughts of suicide, of homicide (Approximately 15% of untreated or inadequately treated patients with an affective illness commit suicide, often just as the depression is lifting and more energy and activity is experienced.)

Body

* changes in appetite and weight (70% lose weight, others gain); sometimes a craving for sweets and carbohydrates develops
* sleep problems: although insomnia is most frequently reported, about 15 to 30 percent feel the need to sleep excessively and never feel rested in spite of 12 to 14 hours of sleep
* loss of energy, fatigue, lethargy
* bodily complaints e.g. headaches, muscle aches
* sour taste in mouth, blurred vision, indigestion
* agitation or restlessness

Behaviours

* slowed talking, moving
* withdrawal from social contacts
* crying easily or not at all even though one might like to
* excessive use of alcohol and/or non- drugs

Evo mene opet... malo ćešće postam opet :o)
Već sam bio u krevetu i buljio u tv... bilo je DSDS na njemačkom rtlu... ono čudo kad jadni mladi talenti pjevaju i ljudi biraju ko će bit nova pop zvjezda or sumfin... anycow...
bilo njih 10... i izaberu oni njih 3 van... od njih je jedan trebao ispast... i zagledam se ja tako u jednu curu... i mislim se "hej... baš je slatka"... i tako prošlo još par minuta... ona je na kraju morala ispast... a ja i dalje buljim... kad mi je najednom nešto palo napamet... "ček... pa ova je skoro pa pljunuta moja bivša"... i onda su prikazivali njezine nastupe prije i pokrete and stuff... i skužio sam sve više koliko joj liči... strava... i to me potaklo na ovu temu... što je vama zgodno?
Meni je izgleda se bivša toliko usjekla u pamčenje da su mi zgodne cure slične njoj... male... malo bucmastije... onak slatko cakane... šta da vam rečem ^^
ok, ok... ništa protiv vitkih, tzv, "sexy" cura... al neznam... zgodno je to al... nije moj tip :o)
kako uopće čovjek odredi šta je njegov tip? mislim... jedno pravilo je "mora bit simetrično"... tako kažu istraživanja... i onda je još bilo par stvari koje određuju GENERALNO šta je zgodno kod muškarca ili žene... no svi se nekak hvataju za supermodele, glumce i šta ti ja znam... ja actualy jako rijetko vidim neku manekenku ili glumica da bi mogo reć da mi je zgodna...

*shrug* pozdrav... vaš pro :o)

evo danas sam još uvijek bleh... i slusam pjesmicu koju dugo nisam... evo vam prvo originalne lyricse...

mishiranu kuni kara umi o watatte
fuku kaze wa ne yasashiku mimi no
ushiro o sugiru
nee oshiete hoshii no
hito wa dare mo ga
tomadou omoi o mune ni ikiteiru no

dare ka o aisuru koto ya
dare ka ni aisareru koto
donna kimochi kashira
itsuka wa kitto mitsukaru no

aoki hoshi no hikari furisosogu yo wa
kodomo datta ano hi no merodeii
futoguchi zusamu
naze shizundeiru no ka

togiretogiri no
utagoe wa fukai umi o tadayotteyuku

dare ka o aisuru koto ya
dare ka ni ai sareru koto
donna kimochi kashira tooku kanjiru

umareta bakari no omoi
ima wa taisetsu ni shitai
unmei wa itazura ni kokoro o yurasu
kaze da kedo

Predivna, predivna pjesma.... stvarno predivna :o)
evo vam i prijevod... malo cu stilizirat ^^

Iz nepoznate zemlje preko oceana
njezno puše vjetar
pored mog uha.
Želim znati
Tko je ta osoba
Koja živi kao bolna uspomena u mome srcu.

Voljeti nekoga
ili biti voljen od nekoga;
pitam se kakav je to osjećaj.
Jednog dana ću zasigurno znati.

Noć utopljena u svjetlu plave zvijezde,
Bila sam dijete. Zašto melodija od toga dana,
koja je jednom tako glasno buktala,
sada izbljeđuje?

(za ovu rijec nisam naso prijevod...),
pjevajući glas odlazi prema otvorenom oceanu.

Voljeti nekoga,
Biti voljen od nekoga;
Pitam se kakav je to osjećaj. To je dalek osjećaj...

Želim njegovati
ovu novorođenu misao...
Sudbina je uzburkala moje srce zbog ničega.
To je samo vjetar.

Naime... pročitajte pjesmu koji puta... preveo sam najbolje šta sam mogo... koristeći se malo i engleskim prijevodima... japanske pjesme su jako duboke... samo morate shvatit :o)

*hugs* pro

Evo mene opet ljudovi...
bio ja na par dana u zgu... jos jedan interview... rezultate javim al neznam bas kak ce zavrsit... nadajmo se dobro ;o)
Jos jedna cudnovata cudnost... trebo sam se isti dan (jucer) vratiti doma... no nisam mogao... bura zapuhala i trajekti nisu vozili. I onda sam jutros u rijeku iso pa katamaranom... i sad cujem da je jedan autobus se srusio niz magistralu... ako je bio "moj" onda sam imao jako puno sreće...
No... današnja tema... ljubav :o)
Naime... bio sam sad u zgu i sa best frendicom... valjda mi još je... bar mi je bila al ju nisam vidjao godinama tako reć... anyway... pričali i pričali... i među ostalim smo rekli kak ćemo se za par godina vjenčat kad naš best frend (s kojim je ona jednom bila skupa) završi za svećenika i on će nas vjenčat... baš smo se lijepo smijali oko toga... osim tog me uhvatio neki weird feeling kad sam bio s njom... i kad sam se trebo sastat s njom... ko da ću se razbolit... među ostalim sam joj reko "well... kako se osjećam ili ću se razbolit ili sam zaljubljen u tebe"... danas nisam još uvijek bolestan pa sam joj poslo sms "izgleda da sam zaljubljen jer još se nisam razbolio i sad sam sa tomom na kavi" a ona mi šalje natrag "u toma si se zaljubio? pa ne možeš se zaljubit u svećenika koji će nas vjenčat, šta ti je?!" i tako... sve u svemu fino ^^
no... uz sve to... jutros sam se ustao... i zamislio oko nekih stvari... neznam dal je privremeno ili što mi je... izgubio sam vjeru u ljubav...
ne mislim sad vjeru da ću ikad nać ljubav ili tako nešto... nego vjeru u ideale ljubavi... kako, zašto? pojma nemam... jednostavno... ne osjećam ju od jutros više...
prije se moglo reć da sam zaljubljen u sve... ne doslovce al jednostavno... hard to explain :o) od jutros ne osjećam... ništa... samo nagon da pomognem kad je netko loše volje... al nema osjećaja...
možda sam samo umoran... pojma nemam... zbunjen sam...

Daklem... tema danas... škakljivost...
Naime pričo sam sa jednom curom nedavno i rekla mi da nije škakljiva... i onda sam pričo s drugom curom za koju se sječam da je jednom spomenula da nije škakljiva... i tako sam sad u dosadi sjedio ovdje... i išao sam sebe škakljat ^^
Veoma zanimljivo je u biti pitanje... di je čovjek škakljiv... da prostite, sad se baš ovdje pipam... ^^ tabani i pazuh... to svi znamo... no šta je u biti škakljivost... ko je škakljiv... ko nije... dal to ima kakvo značenje?
evo ja ovisno o raspoloženju... al baš gledam... škakljiv sam još na više-manje standardnom mjestu... između trvuha i prsiju, al sa strane... dakle cca di počinju rebra malo više... a u biti i na vratu... ovisi ko i kako dira ^^ i sad kad malo čovjek ide razmišljat... to su u biti sve "erogene" zone... ili ti, točnije, hipersenzibilne zone... btw... muškima koji žele svojim curama neš i priuštit nek ih nauče a ne da im žene budu među onima koji razmišljaju u tome dal su ostavile štednjak upaljen u krevetu ^^
zanimljivo... šta u biti radi razliku između škakljanja i osječajnog dodira... možda baš ona granica koja dijeli prijatelja od ljubavnika? :o)

eto... ako netko ima informacije ili komentare... ja odo malo putovat ^^

Hmm... well... izgleda da i ja moram nesto napisat... a? :o)
Moje želje znate... i ja donekle znam neke od vaših...
pa da vam se vaše želje ispunile... i da mi budete sretni i da vas toplina u srcu prati kroz cijelu godinu... sve ostalo da imate bar dovoljno za zivit... jer bitno je da vam je vruce oko srca
Iz nekog cudnog razloga i meni je veceras... imam dobar predosjecaj za novu... napokon da jednom imam dobar osjecaj za godinu koja dolazi jer do sad je svaka samo bila gora i gora :o)
Svih vas puno puno volim... i od srca vam sve najbolje želim... i da provedemo puno sretnih trenutaka skupa sljedece godine je jedna zelja od mene za mene :o)

*hugs* pro :o)