Evo mene opet ljudovi...
bio ja na par dana u zgu... jos jedan interview... rezultate javim al neznam bas kak ce zavrsit... nadajmo se dobro ;o)
Jos jedna cudnovata cudnost... trebo sam se isti dan (jucer) vratiti doma... no nisam mogao... bura zapuhala i trajekti nisu vozili. I onda sam jutros u rijeku iso pa katamaranom... i sad cujem da je jedan autobus se srusio niz magistralu... ako je bio "moj" onda sam imao jako puno sreće...
No... današnja tema... ljubav :o)
Naime... bio sam sad u zgu i sa best frendicom... valjda mi još je... bar mi je bila al ju nisam vidjao godinama tako reć... anyway... pričali i pričali... i među ostalim smo rekli kak ćemo se za par godina vjenčat kad naš best frend (s kojim je ona jednom bila skupa) završi za svećenika i on će nas vjenčat... baš smo se lijepo smijali oko toga... osim tog me uhvatio neki weird feeling kad sam bio s njom... i kad sam se trebo sastat s njom... ko da ću se razbolit... među ostalim sam joj reko "well... kako se osjećam ili ću se razbolit ili sam zaljubljen u tebe"... danas nisam još uvijek bolestan pa sam joj poslo sms "izgleda da sam zaljubljen jer još se nisam razbolio i sad sam sa tomom na kavi" a ona mi šalje natrag "u toma si se zaljubio? pa ne možeš se zaljubit u svećenika koji će nas vjenčat, šta ti je?!" i tako... sve u svemu fino ^^
no... uz sve to... jutros sam se ustao... i zamislio oko nekih stvari... neznam dal je privremeno ili što mi je... izgubio sam vjeru u ljubav...
ne mislim sad vjeru da ću ikad nać ljubav ili tako nešto... nego vjeru u ideale ljubavi... kako, zašto? pojma nemam... jednostavno... ne osjećam ju od jutros više...
prije se moglo reć da sam zaljubljen u sve... ne doslovce al jednostavno... hard to explain :o) od jutros ne osjećam... ništa... samo nagon da pomognem kad je netko loše volje... al nema osjećaja...
možda sam samo umoran... pojma nemam... zbunjen sam...
Post je objavljen 05.01.2006. u 17:04 sati.