PROdo's world... or something ^^

Stara pjesma... iz 60tih...


You talk like Marlene Dietrich
And you dance like Zizi Jeanmaire
Your clothes are all made by Balmain
And there's diamonds and pearls in your hair, yes there are

You live in a fancy apartment
Off the Boulevard Saint-Michel
Where you keep your Rolling Stones records
And a friend of Sacha Distel, yes you do

You go to the embassy partys
Where you talk in russian and greek
And the young man who move in your circles
They hang on every word you speak, yes they do

But where do you go to my lovely
When you're alone in your bed
Tell me the thoughts that surround you
I want to look inside your head, yes I do

I've seen all your qualifications
You got from the Sorbonne
And the painting you stole from Picasso
Your loveliness goes on and on, yes it does

When you go on your summer vacation
You go to Juan-les-Pins
With your carefully designed topless swimsuit
You get an even suntan on your back and on your legs

And when the snow falls you're found in Saint Moritz
With the others of the jet-set
And you sip your Napoleon brandy
But you never get your lips wet, no you don't

But where do you go to my lovely
When you're alone in your bed
Won't you tell me the thoughts that surround you
I want to look inside your head, yes I do

You're in between 20 and 30
A very desireable age
Your body's firm and inviting
But you live on a glittering state

Your name, it is heard in high places
You know the Aga Khan
He sent you a racehorse for Christmas
And you keep it just for fun, for a laugh, a-ha-ha-ha

They say that when you get married
It'll be to a millionaire
But they don't realize where you came from
And I wonder if they really care, or give a damn

Where do you go to my lovely
When you're alone in your bed
Tell me the thoughts that surround you
I want to look inside your head, yes I do

I remember the back streets of Naples
Two children begging in rags
Both touched with a burning ambition
To shake off their lowly-born tags, so they try

So look into my face Marie-Claire
And remember just who you are
Then go and forget me forever
But I know you still bear the scar, deep inside, yes you do

I know where you go to my lovely
When you're alone in your bed
I know the thoughts that surround you
'Cause I can look inside your head

covjeku poznata najmanja mjera je pre velika da opise koliko sam daleko da ne skocim sa prozora... jos da mi soba nije u prizemlju :o)
Mislim... šta je to u ljudima? što si bolji prema njima su oni gori prema tebi... a što si ti gori prema njima to su oni bolji... a ja bi radije se upucao nego izdao moje ideale i postao svinja...
Stvarno mi dodje da sve pošaljem u jednu određenu stvar i provedem ostatak života u jednoj prostoriji za kompom dok mi ne ponestane love i umrem od gladi.
Da, da... bježanje od stvarnosti, bla, bla... al kad god ja nekom pruzam prst, on mi uzme pola tijela i odsjese ga pa uzme doma... valjda ko trofeju ili sta ja znam...
Veze, prijateljstva, posao... svugdje isto sranje... moraš bit govno, da oprostite, da bi te ljudi respektirali... pokaži dobrotu i onda si budala...

ne mogu više... jednostavno ne mogu...

Evo mene opet dragi blogeri i blogerice...
naime... ekstremno lose volje danas... evo prvo razjasnjenje...
Svadja sa Black Cat... ne volim svadje... mislim ko ih voli al kad netko digne glas na mene... izgubim volju za zivit i najradije bi si naso jednu lijepu ruku da se zakopam u njoj i umrem tamo...
BC... primi moje iskrene isprike za sve sto sam napravio... stvarno nije bilo namjerno... i pokazuje koliko je razumjevanje vazno za veze... ne samo ljubavne... nego i prijateljske a i poslovne...
Valjda zato jer sam cesto slusao roditelje kako se svadjaju... znajuci da sam i cesto ja bio razlog svadje... zato me i svadje toliko pogadjaju... naime neopisiv je osjecaj... osjecas se ko da si zadnji drek...
Naime... jedno ljudi nikako da shvate o meni... i to je u biti ono sto ja uvijek govorim "zaljubit cu se kad me netko shvati"... stvarno ja sa time ne mislim na nekoga ko ce mi moc citat misli i zelje... nego samo nekoliko osnovnih pravila... a najvaznije... nikad nista ne radim sa losom namjerom. nekim cudom sto god napravim krene krivo... i uvijek nastrada netko ko mi je drag... neznam dal znate kako je to los osjecaj... zelim vam da se nikad ne osjecate ko ja sad...
Kad god nesto recem, napravim, mislim... uvijek su dobre namjere iza toga... nikad se ne osvecujem... nikad iz mrznje ne djelujem... al uvijek sve lose ispadne...
Ponekad recem neke stvari... kao na primjer "ma shvatit ces kad narastes"... ili tome slicno... no iznosim u biti samo svoje misljenje... steceno svojim iskustvom... i kad tako nesto recem samo zelim rec "aj dobro, neda mi se vise o tome... stekni sam svoje iskustvo"... nikad na ljude ne gledam ko na djecu ili maloumne... cak i na starije ko mudre... upoznao sam ljude 10 godina mladje od kojih sam naucio neke stvari... upozno sam ljude 30 godina starije koji su samo baljezgali gluposti...
Teško me je za shvatit samo u tom pogledu da ja nisam što se činim da jesam...
da, da... pričam gluposti, hvala, znam... al ja uopće ne tražim psihoanalize, stanja svijesti, bla, bla... to sve znam i sam... kad bilo sta napravim u 95% znam zasto i koje su posljedice toga sta radim... samo zelim da me se shvati u "biti"... ne shvatit moje radnje... shvatit TKO sam ja... a to... nitko niti ne pokusava... ili ne zeli... ili...

oprosti jos jednom... oprosti... idem se zakopat...

Koliko puta ovo u životu rečemo? Kako ko vjerojatno... no dođe vrijeme kad svatko od nas to mora napravit.
Naime ko što znate, puno sam zadnje dane proveo ponovo razmišljajući. O ljubavi, o poslu, o roditeljima, mjestu di živim, planovima za budučnost, odnosa sa pojedinim ljudima...
Puno sam toga i shvatio... bilo bi puno bolje da sam mogao provesti 7 dana odvojen od svega... no i ovako je bilo dobro...
Naime... jednu odluku jesam danas donio. Vrijeme je za promjenu. Ne promjenu atmosfere, iako i to pokušavam, al to nije moguće prije nego si osiguram posao. Al nešto je moguće...
Daklem, dame i gospodo... odlučio sam se riješit moje možda najveće, iako bi neki rekli jedine, mane... ... ... lijenost :o)
Naime, ko me zna zna da stalno ostavljam stvari za kasnije... a doma je još i gore... pogotovo kad sam za kompom... no od danas sam si rekao točka. Promjena neće biti laka al danas na poslu sam je već počeo sprovodit i osječam se preporođeno ^^
Eto... mislio sam tog još pisat al izgubio sam inspiraciju kako radim 10 stvari najednom :o)
Ako se netko ne slaže sa ovim navedenim i smatra kako bi nešto drugo na sebi trebao sredit... slobodno mi javite ovdje ili ako ne želite da cijeli svijet zna... prodotes@yahoo.com mi ne mail...
i btw... Black cat, razmišljam... mislio sam blog čak i posvetit tvojoj temi al treba mi malo da još neke stvari promislim :o)

*hug* svima ^^

čudan je taj ljudski mozak... išao sam na graciin blog da pogledam šta ima novog dok sam jeo komad torte... i počeo se igrat sa njenim picekom... nakon par kvak kvak... i malo kruha sta sam mu davao... uocio sam ponovo njen prosli post... bulji sam tako u naslov... i nastavio jest tortu... i zagledao se dobrih par minuta dok torta nije bila smazana... i odzvanjale su mi te riječi u glavi... zagrli me kao dijete... i pjesma koja joj je svirala u pozadini uz to... ... ... zagrli me... hold me...

Hold me as a child
So tender and so mild
For life today is wild
And only YOU can see my inner child

Hold me as a girl
In a way that no one ever will
And our youth around us will swirl
When you hold me as a girl

Hold me as a lover
And in darkness let us seek cover
And who knows what we might discover
When you hold me as a lover

Hold me like a friend
For with you I want to see the end
For so deeply on you I deppend
So please hold me like a friend

And hold me as your wife
Like the women who gave your children life
And as towards the end we strife
Please hold me as your wife

So if your love is true
You know what you have to do
Just hold me close to you
And answer me "I do"


Ova mi nije baš ispala nešto... hmm... al možda sam baren prenesao neku poruku :o)

Eto... toliko je već prošlo...
Puno sam razmišljo... i danas sam došao do 2 zaključka...
1. volim miris borova...
Naime prolazim pored par prodajnih mjesta borova na putu sa/do posla... i miris je predivan... i kad budem imao svoj stan, kuću, obitelj.. neće mi umjetna jelka u nju. Sad ju imamo jer prirodne stalno puštaju one sitnice po podu pa se moja mamica draga ljuti da to stvara puno smeća... mene briga... predivan je miris... i ako se lijepo okiti... a tek osječaj kad ideš kupovat sa obitelji kupovat jelku... ne želim ni sebi a još manje svojoj djeci uskratit taj užitak. Makar za božićnu večeru bude 2 šnite kruha i mlijeko... al jelka će bit prava :o)

a 2... starim...
naime... danas mi je bio jedan klinjo sa bakom u banci... mali bebač možda godinu dana ima... u kolicima je bio... tako mi je strašno došo gušt da odem sa šaltera i igram se sa tim malim čudovištem da je to neopisivo ^^
da se ne razumijemo krivo... prije nisam mrzio djecu... nego jednostavno sam bio ok s njima... al nikad nisam bio nešto lud za njima...
i prvi puta u životu ozbiljno razmišljam o darivanju... prije mi je to bilo... neznam... kad sam bio kod bivše joj je bio rodjendan na dan kad je prekinula... predložio sam joj da idemo negdje pa da si ona nešto izabere... jer tako si siguran da će joj se sviđat... no sad uviđam koliko je to darivanje duboko. Naime... ovisno o tome za koji povod daruješ... razmišljaš prikladno... razmišljaš o veličini... koliko "tebe" mora bit u tom poklonu... što osoba želi... šta će joj bit previše ili premalo... pitanja, pitanja, pitanja...
naime... moj bor će ove godine ostat prazan... prošle godine sam si 2 knjige kupio... ove godine moja kreditna ima veoma loše stanje i ne želim sam sebe bacat u veći trošak. Što ne znaći... da možda... bar roditeljima... ... ...

Evo mene opet malo do vas :o)
Opet mene muči ljubav... točnije... šta je to uopče...
Možda na prvi pogled zvuči glupo i mislite se "šta ovaj opet bunca... pa znam ja šta je ljubav"... al razmislite malo... šta je ono zašto se zaljubite... i šta nestane kad se odljubite... i šta fali kad bas osoba koju ste voljeli napusti?
Zagrljaji? poljubci? Vezanost? vrijeme zajedno? Spolni odnos?
Sve to možete od prijatelja dobit... ... ... ok... osim spolni odnos to bi bilo malo nakaradno ^^ al to možete i od nekog na ulici dobit ako ćete tako i još to nije ljubav...
Kako ono jedna pjesma kaže... "Za cijeli svijet ti si samo jedna osoba, ali za jednu osobu ti si cijeli svijet"... i možda je to to... pripadnost... taj osječaj... da u svemiru postoji samo vas dvoje... i ništa drugo...



Upravo je završio sa doručkom. Ustao se sa stola i uzeo svoju radnu torbu. Nježno je poljubio svoje dvoje djece i onda svoju ženu. "Idem" rekao je. Djeda su mu mahala "pa pa tata" a žena ga je pogledala "vidimo se večeras". Gledao ju je još par sekundi i onda se okrenuo i izašao. I na izlazu je zagrnuo šal i pogledao u daljinu, u nebo. Di je nestala ona ljubav od nekada? Sagnuo je glavu i krenuo na posao. U još jedan dan. U još jednu svakodnevnicu i pomislio "Srijeda... večeras su makaroni za večeru" i duboko uzdahnuo.

The end?

Evo... opet se javljam... neznam šta mi je zadnjih cca tjedan dana... možda jer se opet bliži 21vi... možda jer opet puno razmišljam... možda zato jer mi fali društvo... možda mi fale pojedinci... nebi znao... al opet često razmišljam o njoj... a i pjesma koja je jučer bila na radiju (kao i sve zadnjih par dana) nije pomogla... evo vam lyricse... sa naglaskom na rečenici koja me pogodila


I loved you for a long, long time
I know this love is real
It don't matter how it all went wrong
That don't change the way I feel
And I can't believe that time's
Gonna heal this wound I'm speaking of
There ain't no cure,
There ain't no cure,
There ain't no cure for love

I'm aching for you baby
I can't pretend I'm not
I need to see you naked
In your body and your thought
I've got you like a habit
And I'll never get enough
There ain't no cure,
There ain't no cure,
There ain't no cure for love

There ain't no cure for love
There ain't no cure for love
All the rocket ships are climbing through the sky
The holy books are open wide
The doctors working day and night
But they'll never ever find that cure for love
Ain't no drink no drug
(Ah tell them, angels)
There's nothing pure enough to be a cure for love

I see you in the subway and I see you on the bus
I see you lying down with me, I see you waking up
I see your hand, I see your hair
Your bracelets and your brush
And I call to you, I call to you
But I don't call soft enough
There ain't no cure,
There ain't no cure,
There ain't no cure for love

I walked into this empty church I had no place else to go
When the sweetest voice I ever heard, whispered to my soul
I don't need to be forgiven for loving you so much
It's written in the scriptures
It's written there in blood
I even heard the angels declare it from above
There ain't no cure,
There ain't no cure,
There ain't no cure for love

There ain't no cure for love
There ain't no cure for love
All the rocket ships are climbing through the sky
The holy books are open wide
The doctors working day and night
But they'll never ever find that cure,
That cure for love

Stajao je tako na autobusnoj stanici. Padala je kiša a on nije imao kišobran. Dao ga je njoj u slučaju da joj zatreba tamo gdje ide. Tamo. Negdje daleko. U drugi život kojeg on više nije bio dio.
Stajao je tako. U hladnoći i kiši. Gledao ju je u autobusu. Sjedila je tamo i gledala u njega. Činilo mu se da joj je vidio suze u očima. Ili je to samo bila kiša?
Stajao je gledajući ju. I ona je gledala njega. "Još jedna minuta i autobus će krenut" je pomislio.
Stajao je razmišljajući. "Što ako sad uđem u autobus i zagrlim ju i rećem da mi je žao" mislio je. "Što ako to ne učinim? Ili ako uđem i odem s njom gdje god da išla. Da li ju moram pustiti da izađe iz moga života? Postoji li način da ju zadržim?"
Stajao je dok ga je kiša obljevala. Obljevala ga je kao i sječanja na prošle godine. Kad je njihova ljubav isčeznjela? Da li ju je kiša isprala? Da li je to samo jedan od njenih hirova? Da li mu je nešto glumila svo ovo vrijeme? Ne... toliko lijepih trenutaka nije mogla odglumit...
Stajao je i gledao kako autobus odlazi. Duboko ga je gledala i ona i zadnji puta mu je odpuhnula poljubac.
Stajao je i samo je spustio glavu. I suze su mu se lijevale niz obraze ko pljusak koji je padao.
Stajao je tako još dugo vremena. Ne videći sunce koje je počelo zavirivat iza oblaka koji su zacrnili taj dan, zacrnili njegovo srce, bacili još jednu ljubav u tamu i zaborav.
Stajao je... a sunce se smješkalo i grijalo ga... čekajući strpljivo... onaj dan...

Daklem... ni priča ni pjesma... nego nešto što mi je jučer prošlo kroz glavu i na moju sreću nije metak... a možda i nesreću ^^

Pričo sam nešto sa onom šveđankom jucer... ne sječam se više kako al pala je rečenica sa moje strane "ma da... ja ču ti ionako bit solo do smrti" ili tako nešto... na engleski fkors... anyhow... dobio sam odgovor "ma ja sam sa best frendom sklopila pakt... ako oboje do 23će godine budemo nevjenčani ćemo se mi vjenčat"... ja sam nadalje komentirao kako bi radio bio cijeli život sam... koliko god me to bolilo... nego da se jednog dana probudim pitjući se "što sam ovo napravio?" ... ili gore... da se probudim i shvatim kako mi je život postao obična rutina... da sam s nekim samo zato da ne budem sam... bez osječaja... bez ičega...
ali cijelo to vrijeme mi je taj pakt zvučao poznato... i nije mi dalo mira...
i po običaju... legao sam se u krevet... i premišljao događaje dana... planirao sutra... i onda mi je sinulo... smilek :o) točnije... Moky kako se zvala kad sam ju sa irca poznavao...
Smilek... ne sječaš se jelda... naravno da ne :o) let me remind you...
pričali smo bili par mjeseci... i zafrkavali se... no... jednu večer... u šali ili ne... mi smo sklopili isti pakt... bunili smo se oko naših veza... i na kraju rekli isto to... samo se ne sječam godine... al rekli smo ako ne nađemo vezu da ćemo se međusobno vjenčat... nekim čudom (sudbinom) smo se ponovo "upoznali"... iako se ti skoro ničega ne sječaš osim mog nadimka... no i ja sam dosta toga bio zaboravio... ko ovo... do jučer navečer :o)
anyhow... inaće se držim onog što rečem... čudi me da sam ovakvo "obečanje" ikad dao... ^^

Mogo bi napisat opet nešto... al nezanm što... pa zato... birajte ^^
pjesmu, tekstić, pričicu... neka posebna tematika... jezik... šta bi željeli čitat od vašeg depresivnog prodića? :o)
btw nemrem belivit... upozno sam naizgled super curu doduše ima jednu manu... .... ... živi u švedskoj ^^;;

Slijedi i glupa noc naravno...
koji snovi...
prvi je bio tokom noci... sanjo sam natašu... točnije ne nju... nego telefonski razgovor s njom... pričali smo više manje normalno... ko prije što smo pričali... ona je mene nazvala da mi se javi... pričali smo kako je sada... i kako je bilo... bila je tužna... i negdje pred kraj razgovora je zaplakala beba... pitao sam ju "tvoja?" rekla je u suzama "da"... "dakle već" "mhm"... onda je bilo malo šutnje... i rekao sam "da bar mogu doći te utješit..."... opet šutnja... tu negdje sam se i probudio...
a sad prije neg sam se digo sam bio taoc u banci...doduše jedna od mojih kolegica (interesantno da svi kolege samnom u banci su bili nek nepoznati) je bila moja cura... mlada slatka curica neka... a pljačkaš se posebice na nju orientiro sa maltretiranjem... dok sam ja pokušavao smirit situaciju i dobit povjerenje njegovo... ona je imala neku posebnu šifru za trezor ili tako nešto... i nije ju htjela reć... a on je svašta pokušavao... nije znao da smo u vezi doduše...
na kraju je išo na wc... ja sam ukljucio alarm i onda sam ju zagrlio i tješio dok mi je plakala na ramenu... kad se vratio nije skužio da smo još bili zagrljeni... doduše skužio je alarm... provalio sam neku glupu foru kad je pitao ko je tipa "ma da... to sam ja... refleks od posla znate"... tip je još nešto šaškao oko svoje torbe... posvaio bombu na 15 minuta i izašo van... onda sam se probudio... upalio komp... i počeo pisat ovo dok se spremam za poso...

eto... sranje sve u svemu... :o)

Daklem... ukratko... odbili su me jer "iako su preference dosta slične al nemate onog iskustva koje tražimo u tom poslu tako da ćemo ići na externi natječaj"
ok... ako ćete nać nekog sa iskustvom rada u banci izvan banke... pa puno sreće želim u tome...

sve u svemu... ljut sam... no nisam loše volje i pokušavat ću i dalje naravno... :o)

evo jedni lyricsi za kraj...


SINEAD O'CONNOR - Thank You For Hearing Me

Thank you for hearing me(x 4)
Thank you for loving me(x 4)
Thank you for seeing me(x 4)
And for not leaving me(x 4)
Thank you for staying with me(x 4)
Thanks for not hurting me(x 4)
You are gentle with me(x 4)
Thanks for silence with me(x 4)

Thank you for holding me
And saying "I could be"
Thank you for saying "Baby"
Thank you for holding me

Thank you for helping me(x 3)
Thank you, thank you for helping me
Thank you for breaking my heart
Thank you for tearing me apart
Now I've a strong, strong heart
Thank you for breaking my heart