Daklem... ni priča ni pjesma... nego nešto što mi je jučer prošlo kroz glavu i na moju sreću nije metak... a možda i nesreću ^^
Pričo sam nešto sa onom šveđankom jucer... ne sječam se više kako al pala je rečenica sa moje strane "ma da... ja ču ti ionako bit solo do smrti" ili tako nešto... na engleski fkors... anyhow... dobio sam odgovor "ma ja sam sa best frendom sklopila pakt... ako oboje do 23će godine budemo nevjenčani ćemo se mi vjenčat"... ja sam nadalje komentirao kako bi radio bio cijeli život sam... koliko god me to bolilo... nego da se jednog dana probudim pitjući se "što sam ovo napravio?" ... ili gore... da se probudim i shvatim kako mi je život postao obična rutina... da sam s nekim samo zato da ne budem sam... bez osječaja... bez ičega...
ali cijelo to vrijeme mi je taj pakt zvučao poznato... i nije mi dalo mira...
i po običaju... legao sam se u krevet... i premišljao događaje dana... planirao sutra... i onda mi je sinulo... smilek :o) točnije... Moky kako se zvala kad sam ju sa irca poznavao...
Smilek... ne sječaš se jelda... naravno da ne :o) let me remind you...
pričali smo bili par mjeseci... i zafrkavali se... no... jednu večer... u šali ili ne... mi smo sklopili isti pakt... bunili smo se oko naših veza... i na kraju rekli isto to... samo se ne sječam godine... al rekli smo ako ne nađemo vezu da ćemo se međusobno vjenčat... nekim čudom (sudbinom) smo se ponovo "upoznali"... iako se ti skoro ničega ne sječaš osim mog nadimka... no i ja sam dosta toga bio zaboravio... ko ovo... do jučer navečer :o)
anyhow... inaće se držim onog što rečem... čudi me da sam ovakvo "obečanje" ikad dao... ^^
Post je objavljen 14.12.2005. u 15:47 sati.