Priroda Djeca Mi

Mala kuća je udruga osoba s invaliditetom SMŽ prepoznatljiva je po objektu Mala kuća u Petrinji kao centralnom mjestu okupljanja djece s teškoćama u razvoju i organiziranju sadržaja za njih.
Posjetili su nas ovaj vikend, pa smo organizirali našu vrtlarsku radionicu i zvukoterapiju.



Autobus je stigao, svi se iskrcali i krećemo na polje.



Podijelili smo se u grupe, podijelili smo si motike, sjemenje i krećemo na svoj komadić zemlje.



Svaka grupa odabrala je svoj oblik i svi su se dali u kopanje i sadnju. Svaki početak je težak pa je i ovaj put bilo tako. Malo smo se zbunili kako što napraviti, ali kad su intuicija i kreativnost preuzele vlast sve je ispalo savršeno. Svatko je u poslu sudjelovao baš onoliko koliko može i to je uvijek najbolji dio. Cijela naša ideja vodilja je da se uključimo i stvaramo koristeći Zemlju kao medij, oblikujući naše gredice ostavljamo energetski otisak naše grupe, naš osobni otisak. Simbolom koji odaberemo ostavljamo poruku iza sebe grupama koje će pogledati našu gredicu, prolaznicima, Zemlji, Zraku, Prirodi, Univerzumu cijelom. Ostavljamo je Biljkama i Životinjama koje njuškaju tragove. Kao da svoj rad pospemo vilinskom prašinom i svatko tko ga zna pročitati zna tko ga je ostavio i takvi i slični tragovi prate nas naš cijeli život. Divno je kad razmišljamo o njima i kad ti tragovi pričaju lijepu, dobronamjernu priču o nama.
Ova je grupa ostavila puno takvih lijepih tragova.



Dok je većina ekipe radila na gredicama Svemir i Igor su pripremali instrumente. Slagali ih i vadili. Luka je odlučio da mu je taj dio najzanimljiviji i kad su posložili bubnjeve Igor i on sjeli su svaki na svoj bubanj i počeli pričati. Bubnjajući.



Nemojte me smetati, sviram - govori smrknuti pogled.



Bubnjarski krug ovaj je put bio izuzetno moćan. Silno me fascinirao jer djeca su se izmjenjivala, a sve je funkcioniralo super. Uvijek i iznova i ponovo i opet fascinira me ta bezgranična sveprožimajuća moć zvuka, vibracije. Sviđa mi se opet i opet gledati različite grupe koje u svojoj nepripremljenosti i neznanju vrlo brzo pronađu sklad i sviraju. Ali stvarno, taj zvuk koji proizvode je usklađen, kao uvježban. Vrlo brzo se dogodi taj sklad. Pričajući s Mihaelom i Natalijom i one su mi potvrdile da su primjetila da su djeca djeca, koju je ponekad teže fokusirati, bila fokusirana. Svatko onoliko koliko je mogao, ali reagirali su i proizvodili smo tako dobru vibraciju.



Cijeli dan nad glavom su nam visili tmasti oblaci, kiša je padala u nekoliko navrata. Čula sam se s Natalijom i genijalna mi je bila njihova odluka da su odlučili ignorirati kišu i bez obzira na sve doći. Jedini sunčani trenutci u cijelom danu bili su baš kad su stigli i silno su nas veselili. Za svaki slučaj Svemir nas je odlučio poučiti kako prizvati Sunce i pjevali smo dok su nam s sjevera dolazili teški oblaci ispunjeni kišom. Protumačiti to možemo kak hoćemo, no izdržali smo, kiša je pala kad je radionica završila.



Ovo su neke "meteorološke fotke". Obratite pažnju na to kako je izgledalo nebo.



Slušanjem vjetra, žubora potoka, pjeva ptica - čovjek se opušta, odmara i osjeća ugodu. Mi smo čuli i pokoji grom, malo nas je zdrmalo, ali išlo je dalje. Svemir kaže da se uspješnost zvukoterapije zasniva na zvuku, no najviše na otvorenom srcu svih prisutnih. Dodao je i da mačke predenjem liječe svoje ozljede i oboljenja, određene frekvencije potiču kod ljudi rast kostiju, zacjeljivanje rana, oporavak tetiva, jačanje mišića, potiču iscjeljenje pluća...



I dalje sviramo.



Imali smo čak i mačevanje kuhačama. Cijelo vrijeme smo poučavani da se zvuk može proizvesti s gotovo svim. Koristeći glas, ruke, šuškalice, kuhače, nogama...Sve je vibracija. Trenutno čitam izvrsnu knjigu "Proces prisutnosti" i odličan mi je jedan dio gdje nas autor vraća u stanje kad smo bili bebe. Tada svijet doživljavamo samo emocionalnim tijelom, ne znamo kako se zovu bića oko nas, no komuniciramo, spoznajemo, napredujemo. Osjećamo i slušamo, zvuk čak niti ne prevodimo jer nema potrebe, sve je jasno. Kasnije to zaboravljamo jer sa 7 godina prebacujemo se žestoko na mental - učenje što svijet očekuje od nas, a sa 14 smo već na fizičkom tijelu...Svemir mi je pričao da svima kojima je teže komunicirati s okolinom, bez obzira da li imaju posebne potrebe ili neku vrst problema, sviranje, zvuk, vibracija pomažu izraziti se. Potiče se i lijeva i desna polutka mozga, uravnotežuje se i komunikacija je olakšana, pomaže nam da otpustimo ono što nam stvara problem i dovodi nas u stanje kojem svi težimo - radost.

Skužila sam da već dugo nisam upisala a što sam uopće sadila na vrtu, trebao bi ovo biti jedan ozbiljan dnevnik radova! Hmmm...
Danas sam rasađivala melisu, savršeno je što od jednog odraslog grma melise možete dobiti 50-ak i više snažnih presadnica. Odlična biljka za sve one koji žele uzgojiti nešto ljekovitog i prodati, snažna, ukusna, svašta se od nje može raditi, odlična.
Konačno sam i jedan otočić Lijepe Kate posadila, super je posaditi cvijeće među povrćem stoga što prizivaju krasne oprašivače u vrt, a oprašivači su uvijek poželjni, zar ne!
U međuvremenu je tu pao i grašak, komorač, kukuruz, puuuno nevena. Opet sam bila sigurna da točno znam kud sam što stavila, i opet, kužim da sam sve pozaboravljala, neozbiljni vrtlar sam ja.
Na radionicama je posađeno sve što uopće možete zamisliti da bude posađeno na jednoj gredici, ili ne možete...
Idealne su to nemoguće kombinacije cvijeća, povrća, voća, ljekovitog, aromatičnog, graha, mahunarki, luka, češnjaka i svega što postoji. Raduje me gledati kako niče, mislim ne kužim ni ja odmah šta je šta, ali kasnije je to radosno iznenađenje, a najbolje je da sve ide jedno uz druge. Vjerujem da je važno ne opterečivati se pretjerano i onda sve funkcionira skladno.

VAŽNO - u knjižnici Caprag 02.05.2011. u 18 sati još jedna, sad već tradicionalana, razmjena sjemenja. Došetajte donoseći ponešto svog sjemenja i razmjenjujte ga s drugima, uvijek je vrlo životno i poučno okupiti se i pričati o sjemenju, kak smo ga nabavili, što nam treba... Odlično je i što će doći i g. Milan Božičević pa svi možemo poželjeti način upoznavanja ljekovitog bilja. On je već pokrenuo gljivare, treba malo organizirati i travare. Dijeliti znanja, ideje, zajedno hodati po bližoj i daljoj okolici i upoznavati bilje koje svaki dan vidimo, a ne prepoznajemo.

SADNJA LJEKOVITOG BILJA


Okupljanje, pregled sadnica cvijeća i dogovor


Nas stotinu idemo po malu kanticu vode, mi smo vrijedni vodonoše koji samo čekamo tren da zgibamo u nekom smjeru


Učiteljica Jelena najvrednije je brinula o uređenju zemlje u spirali


Zaljevanje, morali smo u život vratiti nekoliko usahlih cvjetnica


Uređenje spirale s nekoliko različitih foto-pogleda






Međusobno povezivanje, povezivanje s Prirodom, umirenje nam je trebalo i slušali smo zvukove oko sebe


Radovi - svaka grupa na svom komadiću zemlje radi svoje oblike


Sunce sa zrakama


Srce sa malim srcem iznad sebe, uvijek je to simbol koji djeca najradije ostavljaju iza sebe




Mali građevinari ostavili su kreaciju kuće


Krenuli smo s mjesecom pa zvijezdom pa na kraju napravili Uskršnjeg Zeca!?

Vrijedno crtanje impresija i upisivanje u bilježnice



Oči u oči s kozama


Koze ipak u očaju poželješe zgibati, ali hrabri lovci ne odustaju


Još jednom mi, i mi i mi...
Bilo je divno, veselo, živahno, neuhvatljivo...

U ponedjeljak smo s prijateljima iz "Centra za rehabilitaciju" Komarevo radno posjetili Eko-OPG Veselić. Odlučili smo nešto naučiti o uzgoju jagoda, ali i iskopati presadnice za Centar.



Obitelj Veselić jedna je od začetnika eko-poljoprivrede u našoj županiji, imaju dugogodišnje iskustvo eko-uzgoja i stvarno su već poznati kao uvijek izvrsni domaćini. Tako je bilo i ovaj put. Prije samog kopanja jagoda počastili su domaćim kolačima i savršenim domaćim sokom od mrkve, mljac... To je samo jedan od proizvoda po kojem su poznati, tu su naravno džemovi za koje su dobili nagrade, izvrsne jagodne, sokovi od jagoda i sl. Oni su savršen primjer kako članovi udruge, u ovom slučaju je to udruga "Izvor" mogu zajednički podržavati programe i projekte jedni drugima i svima je od takve suradnje bolje.



Pokazali su svoje plastenike s jagodama, pojasnili ponešto o uzgoju, a onda su svi prionuli poslu.



Iskopalo se poprilično jagoda. Trebalo ih je još samo u Centru presaditi, istina je da ove godine frezer i Domagoj imaju puuuno više posla no prošle, no ne daju se, čak i po cijenu bolova u kičmi.



Poučno, ugodno, fino, korisno samo su neki termini kojima možemo obilježiti ovaj susret. Uvijek je predivno pomagati i biti otvorenog srca, stoga, Veselići, HVALA vam.



Dogovaramo susret s još jednim eko-opg, a to su super Andrašeki, poznati po svojim super sirevima. Diiivno.

Dragi prijatelji,

ako se bavite vrtlarstom ili cvjećarstvom

imam jednu obavijest za vas.



Skupili smo hrpu superkvalitetnog komposta na bazi konjskog i kozjeg gnoja

(a znamo da je gnoj biljojeda ujedno i najkvalitetniji - pogotovo konjski)



budući da se radi o super kvalitetnoj prihrani, kakvu ne možete nabaviti u dućanima, i koje je dovoljno staviti u malim količinama

cijena je 20kn/za 5 kg.



Ako ste zainteresirani ili znate nekoga tko je zainteresiran, javite se

091 311 4 434

Dolazak mladih trudbenika.



Upoznavanje, radni dogovor, kreiranje grupa, osmišljavanje oblika - sve to za našim Okruglim Stolom koji kao da je stvoren za baš takve aktivnosti.



Krenuli smo od komposta. Kompostna hrpa već je čekala, odlično je poslužila da osjetimo miris gotovog komposta, a to je miris šumskog tla, da upoznamo kompost koji je tek u stvaranju, s njim i gliste bez kojih od njega ništa ne bi bilo. Vrlo vrijedni dečki kasnije su s Želimirom složili kompostište.



Cvjetna grupa napravila je sredinu, vrijedni Marin brinuo se cijelo vrijeme da komposta ne nedostaje, a ostala ekipa bacila se na oblikovanje latica.



Muška grupa koja je za svoj oblik odabrala trokut, priprema kompost za stelju!!!!



Treća grupa sa učiteljicom Nives oblikuje srce i radi pripreme za svoju cvjetno-aromatičnu kombinaciju.



Indijanski ples u jarku oko središta cvijeta.



Dečki u trokutu gaze stelju da što bolje svoju gredicu pripreme za luk i vlašinac.



Najdeblja je to gredica pod steljom što smo je ikad napravili, vjerujte, ali oni su odlučili brinuti da luku bude udobno.



Srčeka plešu oko svoje gredice.





I evo je, trokutasta gredica sa svojim kreatorima.



Dragi cvjetići.



Srčeka puna ljubavi.



Nakon što su napravili gredice imali su pune ruke posla sa utvrđivanjem gradiva - travnjak.



Odredili su četvorni metar, popisali biljke koje su u njemu pronašli, ubrali biljke za svoj herbar. Izmjerili temperaturu zraka - 19C, temperaturu tla - 15C, nabrojali životinjice koje su vidjeli - gliste, mrave, krtičnjake(ali ne i krtice), spomenuli rovce, poljske miševe, poljske ptice fazane, kosa, ševu...Puuuuuuno toga.



Stigli na brzinu sklopiti i pažljivo prijateljstvo s našim kozama, Zita je bila najhrabrija.


I to je to, vrijeme je za polazak.
Hvala vam što ste danas bili s nama. Mi smo uživali. Veliki pozdrav svima i od Lune.

Prošle smo godine krenuli s "Zajedničkim vrtovima" početkom lipnja. Ovdje sadimo prvo sjemenje za flance, a lipanj je, no, nevjerovatno, sve se stiglo.


Dogovarali smo se od ožujka no godina je bila toliko kišna da nikako nismo mogli krenuti, a i kad smo krenuli bilo je to pod kišobranima. Na imanje nismo mogli niti pomisliti jer je blato stalno bilo do koljena.

Bila je to i prva Zvukoterapija sa Svemirom i Markom. Ekipa je savršeno odreagirala, zvuk, vibracija, stvarno je ono nešto što pronalazi put do svakog, velikog ili malog.

Silno su nam pomogli za postizanje bolje atmosfere i naši volonteri - Hana, Vanja iz "Novog svijeta", Ognjen i Steven iz "Zelenog zlata", Nikola iz cijelog Univerzuma.

Dalje smo krenuli s zajedničkom izgradnjom prve spirale izvan imanja.

Oblikovali smo je ciglom, ispunili kompostom i sijenom.

Kićeno smo je ukrasili velikom hrpom šarenog cvijeća.

Izgleda super, zar ne!

Neven je sljedeća biljka koju smo zasadili. Domagoj i njegov frezer naradili se se puno radno vrijeme prošle godine, a tek oveee....

18.06. okušali smo se i u izgradnji prve povišene gredice ispunjene steljom. Stavili smo grah, no nije baš bio sretan tako da je gredica preimenovana u kompostište i sretna je takvim raspletom.



Posadili smo i lavandu, crni sljez...

A nakon toga obavezno i akcija čišćenja nereda koji uvijek stvorimo, što je super.

Na imanju smo se uspjeli naći tek 09.07., izgradili smo elipsu i posadili stolisnik



Opustili se i rashladili s kozama pod Drvetom.

Skupili se za zajedničku fotku.

Sljedeći dolazak postavili smo izložbu fotograija s imanja na otvorenom.



Uživali razgledajući postavljeno.

Prva Zvukoterapija s Teom.

Svatko je dobio instrument, tijekom sviranja smo ga mijenjali, učili se stvarati zvuk, slušati zvuk.



Učili smo vibraciju osjećati rukama, znači ne nužno slušati samo ušima, možemo to raditi cijelim tijelom.



Berbu melise s dječicom igraonice "Zvončica" imali smo 08.08.


Vrt je već malo razgranat, rascvjetan i oblikovan.





Nakon berbe svi svratili u Centar, skupljali još nevena, očistili latice i pripremili za sušenje, suhi u maslinovo ulje, a sve onda u kremu.

Prva radionica biološke raznolikosti s gimnazijalkama.

Uživanje u kreiranju i kušanju, kako tko želi.

Super košara i Ivana i Biljana.

U trenutcima rođenja ideje "Zajedničkih vrtova" maštali smo o radionicama na kojima zajedno rade veliki i mali, oni s posebnim potrebama i posebnim idejama o svijetu. Uopće nismo mogli zamisliti kako bi to stvarno moglo izgledati, no vrlo brzo, ako ne i odmah, shvatili smo da to ne možemo napraviti bez drugih ljudi. Bez učiteljica, teta, stričeka, roditelja, baka, djeda, ljudi otvorenog srca i razuma. Nismo znali gdje bismo ih uopće potražili. Jedino što smo znali je da namjeravamo sudjelovati u stvaranju nekog boljeg svijeta, aktivno, baš tu oko nas, nismo znali hoće li itko to čuti i znati. Svi ovi divni ljudi nekako su došli do nas i mi do njih, svatko tko je sudjelovao blagoslov je za nas i bolji svijet. Posebno smo sretni što smo upoznali i ovu divnu ekipu iz Gimnazije, mladi intelektualci, angažirani, svjesni, željni pomoći i gledati svijet oko sebe. Vođeni su stvarno super ženama Marinom i Natalijom, svi oni, svi koji stvarate bilo gdje nešto pozitivno i novo, radite sitnice za neki bolji svijet. I svima vam hvala.

Bio je to naš prvi autobus djece. Divno i pomalo zastrašujuće. Tek kad smo ih vidjeli pomislili smo super, a onda "ostati ili pobjeći". Predstavili smo se jedni drugima, oni su nam ponosno otpjevali pjesmice o Proljeću i predstavili sebe. Nakon toga smo se podijelili u grupe.
Želimir je sa svojima gradio puževu kućicu, spiralu. Pripremili smo 400 cigli i stvarno vjerovali da nam toliko neće trebati. No, kad su djeca prionula, na početku je Želimir gradio, a onda su mali graditelji zaključili da oni to mogu puno bolje, mislio je da će te sekunda sva cigla nestati. Kaže da se samo molio Bogu da se sve ne uruši, no, naravno da nije.

Učiteljice su pokupile svoje 3 grupe, stvarno sve moram pohvaliti jer su bili odlični i jako angažirani. Obzirom da je djece bilo tako puno, sav posao ide jako brzo. Dosta znanja se prenosi u trku, no ostaje to iskustvo i klinci ga ne zaboravljaju.
Ja sam skupljala sve što su završili posao i opletala s njima cvjetni vrtu u sjeni. To je bilo ludo. Čistili su vrbu od lišća i opletali je oko kolčića. Svatko je morao imati svoju granu, ogradica je bila smiješno čupava, a ekipa silno ponosna na sebe.


Došli su Svemir i Marko i djeca su pomogla iskrcavati didge, bubnjeve svih mogućih veličina, udaraljke, vau veselja..
Učili su ponavljati zvukove, učili "Give peace a chance", plesali indijanski ples heja-he-he-he i toliko smo bili svi okupirani da je vozač autobusa, trubio a mi ga nismo čuli, morao pješice doći po djecu, a onda trk u bus.
Nismo stigli nacrtati što smo sve radili niti napraviti izložbu, neki drugi put...
Primjećujem da treba više i sustavnije raditi na novoj koncepciji vrta, čak i tako mala djeca poznaju samo ravne gredice. To nas je još jače potaklo da radimo vrtove u oblicima i polako no sigurno izlazimo iz obrazca. To je uvijek dobro.
Do sada smo poticali grupe da sami smisle oblike, no obično završe ravno. U Prirodi gotovo ništa nije baš ravno, prepuno je grbica, zavijutaka, nakrivljenosti, spirala, elipsi, krugova. Prepisujući oblike od Prirode i sami se više poistovjećujemo s njom, a to je jedna od većih namjera.
Zajedno kreirati, tako je mijenja uobičajeni princip. Nije važno da li su u pitanju djeca ili odrasli, samo od sebe za sada ne ide.
Taj divni dan završio je rođenjem Plamenog. Može li bolje!