Znam da ništa uz ovaj filmić ne trebam napisati, ali moram.
Sve ovakve stvari radimo mi ljudi, postavite si pitanje - da li je to potrebno!
Osjetite energiju na početku filma, osjetite gdje vas udara, a osjećajte kad Klaus radi.
Sigurna sam da osjećate ono što treba.
Takve osjećaje možemo rabiti i u svakoj situaciji koja nam se u životu događa, vjerujte sebi i slušajte u sebi kad duša i razum idu u jednom smjeru, to je onda ples - kozmički, orgazmički, prirodni, s konjima ili već...
Svi uživaju u našoj "Školi o konjima" - Sanjina priča
Mmmmmmmm, druuuuuženje s konjima, o daaaaaa....
Dakle, kad smo počinjali nismo baš znali na koji način raditi s konjima, došli smo u doticaj s ponekim trenerima i osvijestili kako nikako NEĆEMO funkcionirati s konjima.
Stvarno nam se zamjerio način na koji večina postupa s konjima i to što je takav način općeprihvaćen, čak normalan i definitivno poželjan.
Obzirom da nismo znali kako dalje, odlučili smo biti uz svoje konje i ne raditi ništa, radije no tretirati ih onako kako nam nije baš izgledalo dobro.
Godine smo proveli promatrajući se i jako puno družeći se, ali ne na uobičajen način, ne samo kroz jahanje.
Sada znam da je samo jahati konja, pokazatelj nekreativnosti, neimanja ideja što se sve s konjem može osim jahati ga. To je samo moj stav, mada smatram da i jahanje može biti predivno, ali tek nakon što smo s konjem proveli puno vremena, naučili svašta divno o njima i od njih...
Tek nakon što u svijesti promijenimo puno, jaaako puno obrazaca koji su općeprihvaćeni, a pitanje je da li su zbog toga i sveidealni.
Pitanja su to koja si svatko od nas treba ponaosob postaviti, ili je pak to pitanje koje si nikad ne postavljate već jednostavno idete kuda i svi i na način kao i svi.
Nema prosuđivanja, svatko radi onako kako misli da treba...
No, upravo zbog svega navedenog, a i još puuno toga nenavedenog, odlučili smo pokrenuti - školu O konjima.
Druženje, gledanje, učenje, tapkanje, sviranje, plesanje, šnjofkanje, no i često navlačenje (mi u tim slučajevima uvijek izgubimo), popikavanje, smotanosti i sve nešto tak.
Ovo je priča o Sanjiiiii. Ona već ima promijenjenu svijest o mnogočemu (:)), radi puno sa svojim psima i zanima ju naučiti nove pristupe životinjama.
Stavila je Patrii cordeo i Honey joj pokazuje kako ju voditi.
Ovo je predobra sličica. Cure su odlučile da znaju što treba, definitivno su se složile da treba krenuti, no isto tako odlučno krenule su i svaka u svom smjeru. Što mislite tko je skrenuo s svog pravca!
Super je radila s nogama.
Lako, jako lako radila je s oglavinom i povodcem, a i usrećilo ju je poprilično. Priča s oglavinom i špagom, da. Imamo veću kontrolu, jednostavnije nam je komunicirati s konjem, svašta nam je nešto, no, da li je to stvarno tako. Nije li to ponekad samo nešto što je tako duboko ukorjenjeno u nama da bi bilo jako zgodno riješiti se te navikice, bar ponekad, ili baš riješiti je se što više i češće možemo!!!!
Klasična lonža.
I klasično je Patria provela Sanju preko prepreke umjesto obrnuto :D
Honey radi bez povodca.
I malo klasike za dečke.
Do ovog rada radi se na otvorenom polju, promatraju se konjići, dobivaju se zadaci koje treba riješiti na licu mjesta, snalaziti se bez ičega i zanimljivo je promatrati nas same koliko jesmo ili nismo zaboravili biti kreativni na licu mjesta. Dobre su to situacije, poticajne, terapeutske, totalno opuštajuće mada traje dok postanemo opušteni. Prolaz kroz jedan nivo dovodi do drugog, lagano.
Svi, doslovno SVI, uživaju kad krenu, i to je to!
Kada dijete dođe prvi puta kod nas, to otprilike izgleda ovako...
Najprije dolazi do međusobnog upoznavanja djeteta i konja.
U odnosu čovjeka i konja najvažnije je uzajamno povjerenje.
Prvi korak k uspostavi povjerenja je nabolje uspostaviti kroz timarenje.
Osnove timarenja u kratkim crtama obuhvaćaju četkanje, čišćenje kopita, njegu konja, čišćenje boksa, napajanje i hranjenje...
Drugi korak su osnove treniranja konja u manježu: hod, kas, galop, poslušnost
Da bi čovjek mogao raditi s konjem mora savladati "konjski jezik" - govor tijela konja, osnovne naredbe, načine treniranja konja
To se uči u manjem ograđenom prostoru - malom manježu
Ovo su osnove koje se moraju savladati prije samog jahanja.
Usporedite konja s automobilom - dok niste naučili kako automobil radi i kako ga voziti, ne možete ga pokrenuti s mjesta.
Slično je i s konjem, s tim da za razliku od automobila, konj još može imati svoje bolje i lošije dane ;-)
I na kraju malo o sedlanju konja...
Iako izgleda jednostavno, nije to baš tako lako
Za danas dosta....
I za kraj, jedna ljetna razglednica s livade...
Ostatak ljeta i cijela jesen je pred nama za vesela druženja uz konje.
Čakaju vas Želimir, Patria i ostatak četveronožne ekipe :-)
Zaniteresirana djeca i roditelji neka se slobodno jave na e-mail: prirodadjecami@gmail.com
Ovako to izgleda kod kuće, uvijek netko nekog nosi, vuče, gricka, navlači, igre bez granica svaki dan :)
Mihael i Tufko von Trap(avi) - Sid, ovaj psić definitivno je zaslužio sve i jednu plemičku titulu koju nosi, njegovih su šapa (ne)djelo, no bez obzira na sve i dalje je potpuno neodoljiv.
A ovo je Ivan i Pipi duga Čarapa.
Ova divna obitelj udomila je našu divnu psicu Pipi i potpuno nas je oduševila jer djeca su preuzela odgovornost i shvatila svoju brigu o psiću vrlo ozbiljno. Podignuli su knjigu o štenadi, pročitali je preko vikenda, napravili raspored hranidbe jer su cijelo vrijeme promatrali njene navike i potrebe. Ona je vrlo draga i poslušna, no oni je uče i na svoj glas tako da ih definitivno sluša, došetali su u knjižnicu bez povodca, ona vjeruje njima, a oni njoj. Divno ih je vidjeti. Preporučili smo im i da bace oko na TTouch metodu, izvrsna za svaku životinju.
Jedino što mogu reći je bravo za vas, stvarno ste zaslužili tako divnu psicu, a ona tako divne ljude da se brinu o njoj. Klanjam se:)
Mirisne vrećice za prostor, automobile, mirisni jastučići punjeni aromatičnim biljem i mirisne osvježavajuće kupke
Istraživanja su pokazala da većina industrijski proizvedenih mirisa i osvježivaća prostora sadrži kemijske spojeve koji mogu biti štetni za zdravlje, ili čak kancerogeni...
A opet svi mi volimo da nam životni prostor odiše nekim ugodnim mirisom.
Zato smo osmislili malu liniju mirisnih vrećica od bilja kojeg sami proizvedemo, uberemo, osušimo i pakiramo.
I to sve dodatno oplemenimo s puno ljubavi - jer zaista uživamo u tom što radimo...
U planu su mirisne vrećice za osvježavanje prostora, ormara, ladica, automobila...
Pa jastučići koje stavite pod glavu dok se odmarate ...(i nošeni mirisima u mislima odlutate u neke čarobne krajolike iz mašte...)
te mirisne soli za kupke...
Dakako da imamo još puno ideja, ali za sada ćemo pokušati s ovim...
Ovako izgledaju biljne kupke, energizirajući torbaci, jastučići za spavanje i mirisići za aute.
S detaljima se još poigravam, istražujem ih i kombiniram, zato su tako šareni, ali, meni je šareno super.
Trenutno smo bilje stavljali u ručno izrađene vrećice s folklornim motivima, koje smo pripremali za naše prijatelje, ali u planu je da se ozbiljnije pozabavimo ambalažom i brendiranjem jer želimo s našim proizvodima izaći na šire tržište...
A sada malo o našim životinjicama...
Ovo je Gara(oliti Nera jer tako sofisticiranije zvuči ). Super psica s izuzetno snažnim karakterom, od svih psića prva je počela lajati na nepoznate i pokazuje ambicije za čuvanjem. Totalno je predana i savršena. Za nju još tražimo novu ekipu, no samo ako ste promislili i sigurni ste da ste savršeni i dovoljno brižni, možete doći u obzir za prvi intervju, odabiremo najbolje
Ovo su Tufko i Marli(ey). Tufko je dobio ime po preslatkom šumskom čudovištu koje je izgubilo svoje papuče, a Marli je prije bio Rakunić, no onda je prvi počeo krasti vrećice s čavlima, rukavice za vrt i sl. pa je Deia podsjetio na knjigicu i film o Marliju tako da smo ga prekrstili (valjda, mislim, za sada).
Tufko je prije dva dana imao pravu pustolovinu. Pored bunara je bila velika staklenka od krastavaca puna vode. On je vodu, naravno, prolio, a glavu nabio u staklenku. Mi ručamo odjednom nešto nije baš dobro. Sa staklenkom on baulja po dvorištu i pada jer se totalno pogubio. Idemo izvući glavu, ali glava više ne izlazi van. Uglavnom, Honey ga pobrao, uzeo čekić i tres po staklenci. Jedini trenutak u kojem se baš nije osjećao odlično je bio prvi udarac čekićem koji je samo zazvonio, tu se splašio, drugi put je staklenku razbio, a on se najsmijao od uha do uha.
Pipi i Marli u klinču, Gara je tu. Dok god sam ih slikala, bauljali su mi po nogama i grickali prste pa je to bilo vrlo zanimljivo.
Divno moje.
A ovo je Pipi (Duga Čarapa). Dakle ta psica doslovno ima i narančaste pjegice po nosiću, izuzetno nježna, privržena, draga, čak možda najumiljatija od svih, mada se to gotovo ne može tako gledati, svi su mazni i najdivotniji.
Blažena majka Luna, uopće nije pitanje da li stoji, leži, trči...samo daj cikiti...
A ovo je naša prijateljica u prolazu, kornjačica. Pronašli smo je, mazili i slikali (vjerovatno na njen sveopći užas) no potom smo je stavili tamo gdje smo je našli i blaženo je zgibala u svoj jarak (na svoje oduševljenje). Malo smo joj produžili put, no sigurna sam da nam nije zamjerila.
Vidi se kako je "ogromna", poput male jabučice kraj koje smo je slikali.
E, da, i naša Gagi je odlučila da joj je dosta ležanja na jastučiću i bivanja u dvorištu. U petak navečer poduzela je svoje prvo veliko putovanje u lov na miševe od kad ima tri nogice. Nije je bilo tri dana i već smo se stvarno brinuli, ali vratila se posve zadovoljna sama sobom, a jako je usrećila Tigrića, psiće i nas ljude.
Eto, ponovo svi jašemo bez sedla, hrpa nas je i dobro je dok imamo šta za jesti.
Posebna serija fotki bi trebali biti psići i konji, e to trebate vidjeti:)
