Marketing
Svi uživaju u našoj "Školi o konjima" - Sanjina priča
Mmmmmmmm, druuuuuženje s konjima, o daaaaaa....
Dakle, kad smo počinjali nismo baš znali na koji način raditi s konjima, došli smo u doticaj s ponekim trenerima i osvijestili kako nikako NEĆEMO funkcionirati s konjima.
Stvarno nam se zamjerio način na koji večina postupa s konjima i to što je takav način općeprihvaćen, čak normalan i definitivno poželjan.
Obzirom da nismo znali kako dalje, odlučili smo biti uz svoje konje i ne raditi ništa, radije no tretirati ih onako kako nam nije baš izgledalo dobro.
Godine smo proveli promatrajući se i jako puno družeći se, ali ne na uobičajen način, ne samo kroz jahanje.
Sada znam da je samo jahati konja, pokazatelj nekreativnosti, neimanja ideja što se sve s konjem može osim jahati ga. To je samo moj stav, mada smatram da i jahanje može biti predivno, ali tek nakon što smo s konjem proveli puno vremena, naučili svašta divno o njima i od njih...
Tek nakon što u svijesti promijenimo puno, jaaako puno obrazaca koji su općeprihvaćeni, a pitanje je da li su zbog toga i sveidealni.
Pitanja su to koja si svatko od nas treba ponaosob postaviti, ili je pak to pitanje koje si nikad ne postavljate već jednostavno idete kuda i svi i na način kao i svi.
Nema prosuđivanja, svatko radi onako kako misli da treba...
No, upravo zbog svega navedenog, a i još puuno toga nenavedenog, odlučili smo pokrenuti - školu O konjima.
Druženje, gledanje, učenje, tapkanje, sviranje, plesanje, šnjofkanje, no i često navlačenje (mi u tim slučajevima uvijek izgubimo), popikavanje, smotanosti i sve nešto tak.
Ovo je priča o Sanjiiiii. Ona već ima promijenjenu svijest o mnogočemu (:)), radi puno sa svojim psima i zanima ju naučiti nove pristupe životinjama.
Stavila je Patrii cordeo i Honey joj pokazuje kako ju voditi.
Ovo je predobra sličica. Cure su odlučile da znaju što treba, definitivno su se složile da treba krenuti, no isto tako odlučno krenule su i svaka u svom smjeru. Što mislite tko je skrenuo s svog pravca!
Super je radila s nogama.
Lako, jako lako radila je s oglavinom i povodcem, a i usrećilo ju je poprilično. Priča s oglavinom i špagom, da. Imamo veću kontrolu, jednostavnije nam je komunicirati s konjem, svašta nam je nešto, no, da li je to stvarno tako. Nije li to ponekad samo nešto što je tako duboko ukorjenjeno u nama da bi bilo jako zgodno riješiti se te navikice, bar ponekad, ili baš riješiti je se što više i češće možemo!!!!
Klasična lonža.
I klasično je Patria provela Sanju preko prepreke umjesto obrnuto :D
Honey radi bez povodca.
I malo klasike za dečke.
Do ovog rada radi se na otvorenom polju, promatraju se konjići, dobivaju se zadaci koje treba riješiti na licu mjesta, snalaziti se bez ičega i zanimljivo je promatrati nas same koliko jesmo ili nismo zaboravili biti kreativni na licu mjesta. Dobre su to situacije, poticajne, terapeutske, totalno opuštajuće mada traje dok postanemo opušteni. Prolaz kroz jedan nivo dovodi do drugog, lagano.
Svi, doslovno SVI, uživaju kad krenu, i to je to!
Post je objavljen 29.08.2011. u 08:51 sati.