Krećem od jučer, 100 godina ništa nisam napisala, ali eto,jučer su nas posjetile Branka i Nataša i udomile malog šarenog psića baš u Vukovar. Ekipa je savršena, jako nam je drago što smo ih upoznali, znamo da će psiću biti super s bakom Enom.
Psić se zove Švrćo i već je odabrao gdje će spavati, sretan on, a i baka Ena.
Imamo ih još za udomiti i svakim danom sve su zanimljiviji. Vladaju dvorištem i sami pronalaze svoje prostore, jako su slobodni, čak je Pipi jučer odgegala do konja, ojoj, al onda se od straha sva tresla jer nije znala da su konji baš tako veliki.
Maleni su savršeni i buckasti, no zato je Luna, zlatna, strašno mršava. Stvarno imam osjećaj da je divna mama, ali totalno mlada. Kad se štenila bila je noć , Honey me odjednom budi i kaže da se dobro obučem, nešto se dešava na dvorištu. Čujemo cvilež, prema njemu, a to na sred dvorišta psić. Već se malo smrznuo. Luna u sobici sama, vjerovatno ju uhvatio trud, okotila se, ali nije imala pojma šta da radi s njim. Naravno da je preživio. Dva dana prije i skoro dva dana poslije okota gotovo uopće nije jela, samo su joj se noge tresle, bojala sam se za nju, no oporavila se i svi su ok. Još samo da ona ojača, no kad će ne znam jer ekipa čim ju vidi odmah na nju. Silna je, sad ju već zabavljaju, igrala bi se s njima, ali baš i ne ide kad oni vide još uvijek samo hranu u njoj.
Odlučili smo pokrenuti Terapeutsko timarenje životinja. Postoji hrpa djece i odraslih koji nisu u mogućnosti imati niti malene životinje, a kamo koze ili konje. Eto, možete doći do nas i napraviti super stvar, životinje opuštaju vas, a vi masirate njih. Mi imamo osam ruku, ali ekipe za masiranje puno je više pa mi, na žalost, ne možemo svima posvetiti puno vremena.
Vrijeme je branja Biljaka. Melisu smo sredili već dva puta, jučer smo obirali i stolisnik, nanu, a treba ići i na Sinokoše jer tamo imamo predivnu poljsku metvicu, sve se ljubičasti od nje. Trebala bih ponesti fotić, ali obično su mi pune ruke pa ne stane još i on.
Ipak sam danas utovarila fotić. Padala je kiša, ne mogu brati Biljke, ali toliko me oduševila ta voda sa Neba da sam uslikala sve o čemu sam danas pisala i stavili smo na blog. Ponajprije ta divna poljska metvica.
Divna zlatnica, ima je sve više, sada dolazi njeno vrijeme, a pronašla sam i jato gaveza na poljima. Juhu.
Napravila sam i prve Biljne kupke (tonizirajuće od metvice, regenerirajuće, opuštajuće), ima i krasnih biljnih torbica, jastučića, šnjofkam kako napraviti baš dobar šampon, regenerator već imamo...Divno.
Odlučila sam fotkati ruže, dio je već prosušen, a dio sam ubrala danas. Toliko su divno crvene, baršunaste, savršene. Mogu u čaj, ali i u jastučiće za umirenje i divan san. U stvari, ja ne berem cvijeće, žao mi ga je stavljati u vazu, ali eto, počela sam ga brati za razne namjene. Pomalo je tu kriv i Mesegge(moram vidjeti kak se piše). Kroz rad s ljudima shvatila sam da je u današnje brzo vrijeme ljudima teško skuhati i čaj u rifuzi. Stoga ga upotrebljavam na neke druge načine, važno da dolazi do nas.
Puno toga se dogodilo, hrpu sam zaboravila jer nisam upisala. Mačiće smo udomili, ostao je još samo Tigrić kod nas. Naša Gagi je najsavršenija mačka koju u životu poznajem. Obožavala sam vrijeme kad je imala male, već 3-4 godine sjedim na verandi igledam kako savršeno brine o svojim mačićima. Pušta Deia od prvog dana da joj "pomaže". Godinama se divim tom urođenom prirodnom i normalnom roditeljstvu. U onim trenutcima kad je s malenima, njihova je u potpunosti, no u onim trenutcima kad je odlučila otići loviti miša, prošetati ili se baciti na Sunce, samo digne glavu, otrese ih s nogu, frkne s sebe ako vise na njoj i ode svojim putem. Sigurna je da su na sigurnom, njoj treba vrijeme za sebe i posvećuje se baš sebi, kad se regenerira, ponovo je potpuno njihova i centar su njenog svijeta. Prirodna izmjena potreba, definitivno zdrava i poticajna. Točno sam se posramila sebe ponekad jer za sve probleme svoje djece ona nalazi odmah savršena rješenja. Kak smo mi ljudi zaboravili tako nešto važno!?
Uglavnom, prije tri tjedna podletjela je po kosilicu, ostala bez jedne noge, jedna zadnja dosta joj je oštećena, prva je već zacijelila. Nosila ju veterinaru, odmah mi je rekao da ju on može samo uspavati, drugi mi je rekao da može obnoviti nogu ali jako skupo, nismo to mogli platiti. Uzeli smo antibiotike i liječimo ju sami.
Neki prijatelji su rekli da bi je odmah uspavali, ja nisam mogla. Kad smo je pronašli, bila je koma, ali kad je došla do mačića, ta Mačka, je legla, dala im cicati i prela, lizala ih kao da su najvažniji na svijetu i kao da njoj nije ništa. To je nešto najsnažnije što sam u životu vidjela, jedna prijateljica travarica napravila nam je mast i smrdljivu vodu, ja imam naše tinkture i ide polako. Pomažemo joj, a ona pokazuje ogromnu volju za životom,dok god je tako, ne možemo se miješati.
"Zajednički vrtovi" su divni. Biljke su narasle, svega ima. Naša travarica Nada rekla je da imamo najljepši stolisnik što ga je u životu vidjela (a kad dolazi od nje stvarno smo zahvalni), melisa je pokazala da je suša uopće ne smeta, predivna je i snažna, neven nismo stizali puno brati na početku pa ima dosta ssjemenja, napravili smo nešto ulja, bit će i za kreme. Cvijeće je lijepo, a tikvice cugovi predivne i velike. Jako smo ponosni na njih jer nismo zalijevali niti jednom, a oni su divni. To je baš ta snaga o kojoj stalno ljudima govorim, snažno sjeme daje snažne biljke, a te biljke nas osnažuju. Biološka raznolikost, čuvajte i dalje svoje sjemenje, mijenjajte ga s prijateljima, čuvajte stare sorte. Ljubičastih mahuna bilo bi hrpetina, ima ih i sad no kukuruz i grah osjetio je sušu više no drugi, bez obzira na to svega će biti. Neće možda biti ogromni plodovi, ali pečenika i malo kukuruze će biti.
Imamo hrpu samoniklog suncokreta koji je savršen, cvijeće i povrće u svim kombinacijama i sve super izgleda.
Izvrsna kombinacija bijelog sljeza i paradajza. Odgovaraju si. Ova je godina sušna i gdje god je paradajz s još nekim prijateljem ili travom uz sebe, odlično napreduje.
Ovo je priča sa cvijećem.
Komorač i neven. Komorač prvi put sadim ove godine i jako sam zadovoljna. Sadila sam ga u nekoliko navrata, i raznih je veličina, nije niknuo samo jedan s mrkvom jer je pržilo bez prestanka, no možda i tu pomogne ova kiša, tko zna!
Suncokret svuda, zadivljena sam buketima koje sam stvara. Točno bih napravila cijelu seriju fotografija samo o tome.
Crni sljez. Meni jedna od najljepših biljaka uopće. Naraste do 2 metra i više, izuzetno je moćna, a cvjetovi su savršeni. Jako ga volim. Dugo mu je trebalo ove godine da ojača, sada cvjeta i radujem se snazi koju sve više prima.
Cugovi su ove godine isto za jednu seriju fotografija. Predivno frkani, zar ne!
Danas sam definitivno fascinirana kišom. Odlično je vidjeti vodu s gornje strane suncokreta!!!
Na kraju, melisa. Odlična, snažna, lijepa, mirisna, umirujuća i zdrava. Što je više upoznajem i koristim to je više volim.
Sijena smo skupili mada nam treba još. Konji su divni, no i tu je bilo kino s Pegazom i Plamenim. Plameni je, siroče, pokazao određenu težnju za kobilama mada je mali, Pegaz ga je tri puta bacio van iz imanja, bez milosti, mada je razlika među njima ogromna. Uopće nije razmišljao da je Plameni mali, on zna da će narasti i da odmah mora naučiti tko je glavni pastuh.
Bilo je to pomalo stresno razdoblje jer trebalo je nešto smisliti u hodu kako rješavati situacije, no sada je opet sve pod kontrolom, a krdo je složno. Fala ti Bože, to je za nas najljepša slika na svijetu.
Mala Perunika počela je mijenjati beba-dlaku, moram je brzo sliknuti jer neću imati "dokaze", sad pokazuje svoju crnu boju. Odlična je, od prvih dana radili smo s njom na nogama, pokazuje lagane baletanske sposobnosti u dizanju nogu,mazna je i topla. I on je odmah par dana po rođenju imala gadnu ranu na nozi, to je bilo gadno za vidjeti, liječili smo je isto tinkturama i gavezom, sada se više niti ne vidi, hvala...Bila je odlična i strpljiva, stalno smo joj morali na nogu stavljati nešto što ju peče, ali trpeljiva je.
Da, Perunika!
Malo slijeva!
Malo zdesna!
A što se tu događa! Dakle, fotografirala sam krdo daleko na otvorenome i to je normalno. Dio sam njih, oni prihvaćaju. No, dok smo se nas dvije zezale, prošlo je dosta vremena i krdo je otišlo dalje. Odjednom je došao Pegaz i samo se jako ozbiljno, s pitanjem na licu približio Peruniki. Izdvojila se iz krda, a on kruži oko njih i samo ju je pogledao. u ovom trenutku ona lupka njuškicom i govori mu da je mala i da će ga u potpunosti slušati. On samo ozbiljno i koncentrirano gleda, čak nije ni smrknut, a ona odmah zna u čemu je greška. Koji autoritet, svaka čast!
S njima sam i slikam, odjednom, svi okreću glave prema gore. Ne trebam se ni okrenuti, znam da se nešto događa, samo ne znam tko ili što je.
Patria i Pegaz i dalje su fokusirani!
Čujem fučkanje i svi me te sekunde ostavljaju. Honey ih zove i idu doma!
Koze su ove godine prekrasne, sjajne i punašne. Ostavile smo ih bez dečki i nemamo male jer prošle godine krdo je bilo veliko, a godina jako kišna i puno ih je uginulo, bez obzira na veterinarsku pomoć. Koze su nam cijelo vrijeme učitelji koji nam nemilosrdno prenose zakon Prirode, samo najsnažniji opstaju, višak se rješava sam. Mi smo odlučili ostaviti sve jarčiće koje smo ikad imali, ali to ne ide tako, stvari se same slažu, a ljudi su ti koji najmanje mogu utjecati na promjene.
Diiivan vam dan ljudi, uživajte u sebi, svojima, Životu, Prirodi...
Ljetna je vrućina i s tim u skladu podnevna sijesta
Dobili smo hrpu prinova - 7 psića i 4 mačića...sve mješanci - za pse me ne pitajte; mama je isto mješanka, a psići malo vuku na lovačke, ipak u susjedstvu je bernadinac - tko zna kakvih sve gena tu ima - ali preslatki su vrijeme uglavnom provode spavajući, jedući i rastući...
U međuvremenu su i progledali, sami papaju, svi lijepo napreduju i vrijeme je da im počnemo tražiti topli dom.
A mačići...
Mama je kornjačevina - a oni su žuti i sivi tigrić i dva trobojna šarena.
Zar nismo medeni..?
Kao što piše u videu - tražimo im udomitelje
091 13114434
Radni terapeut Domagoj Butković je napisao za nas članak o hortikulturnoj terapiji za osobe s posebnim potrebama.
Neke projekte smo već ostvarili, na mnogima ćemo još zajednički zapeti kako bi zaista stvorili sve uvjete za naše prijatelje koji nas posjećuju na imanju i vrijedno oplemenjuju zajedničke EKO vrtove....
"Hortikulturna terapija
Vrtlarenje i vrt su oduvijek prisutni u ljudskim životima, a osim što na taj način možemo proizvesti hranu i cvijeće za ukrašavanje životnog prostora, vrtlarenje je oduvijek bio i način rekreacije bez obzira na spol i dob. Osim pozitivnih učinaka na tijelo, posebno su vidljivi odlični učinci na duhovni, psihički i intelektualni razvoj osoba sa posebnim potrebama, te stoga u našem Centru posebno sam se odlučio na takav odabir i primjenu radno – terapijskih aktivnosti koje se prožimaju sa prirodom.
Hortikulturna terapija može se definirat kao proces u kojem se biljni materijal i vrtlarska oruđa koriste kao terapeutsko sredstvo kod osoba sa posebnim potrebama, te je u načelu vrtlarenje bez barijera, odnosno način vrtlarenja dostupan svim ljudima bez obzira na njihova ograničenja.
Terapeutski vrtovi i hortikultura omogućuju svakom ljudskom biću, bez obzira na tjelesna i intelektualna ograničenja da radi, stječe nova znanja i opušta se, što je nama radnim terapeutima glavni cilj i imperativ kroz razvijanje aktivnosti svakodnevnog života: samozbrinjavanje, produktivnost i slobodno vrijeme/razonoda/odmor, te sposobnosti da se aktivnost izvodi (motoričke, senzoričke, perceptivne, kognitivne, afektivne, duhovne, psiho-socijalne vještine) i kontekst u kojem se aktivnosti odvijaju: prostor, socijalno okružje, društveno-kulturno okružje.
Ona se provodi u posebno oblikovanim vrtovima, čije gredice trebaju biti uzdignute ili im mora biti omogućen jednostavan pristup kako bi invalidska kolica mogla nesmetano prolazit. Osim prilagođenih puteljaka i gredica potrebno je prilagodit i alatke tako da sudjelovat mogu svi bez obzira na tjelesna ograničenja.
Nakon prilagodbe osnovnih građevinskih i vrtlarskih elemenata vrlo je bitno posvetiti pažnju odabiru biljaka koje ćemo sadit. Biljke treba birat tako da svojim mirisom, bojom i strukturom stvaraju okolinu koja stimulira intelektualne procese i sva osjetila.
Odabirom biljaka i različitim savjetima i idejama puno su nam pomogli obitelj Šipuš iz OPG „A – Z“, koji su na mnoge načine izašli u susret kroz donacije, suradnju, edukaciju i druženja, te nam otvorili vrata drugačijem pogledu na biološku raznolikost koja nas okružuje te ju i iskoristiti u terapijske svrhe.
Osim otvorenog prostora za vrtlarenje poželjno je osigurati i staklenički prostor kako bi se ova zanimljiva aktivnost mogla provoditi i tijekom zime, kada nema uvijeta za rad na otvorenom, a u zatvorenom prostoru je onda moguće pripremati se za proljeće kroz mnogobrojne aktivnosti sjetve, pripreme i uzgoja biljnog materijala od sjemena.
Što se tiče biljnog materijala potrebno je koristiti sve biljke svih skupina voća, povrća i cvijeća jer se time omogučuje uzgoj ne samo nečeg lijepog već i korisnog, a kada plodovi dozriju oni koji su se brinuli o njima, konačno ih mogu i probati.
Time u našem Centru zatvaramo krug od sadnje, uzgoja, presadnje, branja plodova, pripreme i konzumiranja u kojem su obuhvačeni svi aspekti razvoja navedenih aktivnosti sa krajnjim ciljem; kako bi se korisnici kod nas osjećali bolje i korisnije zbog spoznaje da su sami u stanju proizvest proizvode koji mogu koristiti cijelokupnoj zajednici. "
Natalija Vidović Šeremet, logoped u Udruzi osoba s invaliditetom Sisačko – moslavačke županije je opisala dojmove nakon posjeta djece udruge Mala kuća iz Petrinje našim radionicama:
"Krenuli smo na EKO-OPG „A-Ž“gledajući razbacane sive oblake i kišne kapljice na staklima autobusa, u nadi da ćemo uspjeti ostvariti izlet koji su naša djeca s radošću iščekivala, a i mi odrasli bili smo uzbuđeni dok smo putovali ususret novom iskustvu. Dočekali su nas divni domaćini Andrea, Želimir, Luka i Andrej koji su nam priredili krasnu vrtlarsku radionicu: oblikovale su se gredice raznoraznih oblika, prstićima su se pravile rupice za sjemenje koje se pažljivo sadilo, dok su najmanje ručice pronašle priliku za igru u prevrtanju kamenčića i grumenja. Cijelo to vrijeme pogledavali smo u nebo, odmjeravajući kišne oblake. Početkom radionice zvukoterapije za djecu oblaci su se iznenada razišli i prvi put u tom danu provirilo je sunce, koje nas je pratilo taman koliko je bilo potrebno za trajanje radionice. Voditelj Svemir Vranko pokazao nam je različite ritmove iz cijelog svijeta i omogućio jedinstven doživljaj djeci koja su imala prilike isprobati raznovrsne glazbene instrumente. Svatko je sudjelovao u skladu sa svojim mogućnostima, netko sviranjem, a netko više slušanjem i uživanjem u ugodnom raspoloženju. Ukrcali smo se u autobus dok su nas ritmovi još uvijek držali, pa se u autobusu spontano zapjevalo, a roditelji koji su dočekali djecu ispred Male kuće čuli su dojmove: “...a ja sam ti svirao onaj veliki bubanj i svi smo pjevali onako kao pravi Indijanci!“ Bio je to doživljaj koji će malima i velikima ostati u radosnom sjećanju. Zahvaljujemo se domaćinima na jedinstvenom iskustvu i veselimo se nastavku suradnje!"
