Mala kuća je udruga osoba s invaliditetom SMŽ prepoznatljiva je po objektu Mala kuća u Petrinji kao centralnom mjestu okupljanja djece s teškoćama u razvoju i organiziranju sadržaja za njih.
Posjetili su nas ovaj vikend, pa smo organizirali našu vrtlarsku radionicu i zvukoterapiju.
Autobus je stigao, svi se iskrcali i krećemo na polje.
Podijelili smo se u grupe, podijelili smo si motike, sjemenje i krećemo na svoj komadić zemlje.
Svaka grupa odabrala je svoj oblik i svi su se dali u kopanje i sadnju. Svaki početak je težak pa je i ovaj put bilo tako. Malo smo se zbunili kako što napraviti, ali kad su intuicija i kreativnost preuzele vlast sve je ispalo savršeno. Svatko je u poslu sudjelovao baš onoliko koliko može i to je uvijek najbolji dio. Cijela naša ideja vodilja je da se uključimo i stvaramo koristeći Zemlju kao medij, oblikujući naše gredice ostavljamo energetski otisak naše grupe, naš osobni otisak. Simbolom koji odaberemo ostavljamo poruku iza sebe grupama koje će pogledati našu gredicu, prolaznicima, Zemlji, Zraku, Prirodi, Univerzumu cijelom. Ostavljamo je Biljkama i Životinjama koje njuškaju tragove. Kao da svoj rad pospemo vilinskom prašinom i svatko tko ga zna pročitati zna tko ga je ostavio i takvi i slični tragovi prate nas naš cijeli život. Divno je kad razmišljamo o njima i kad ti tragovi pričaju lijepu, dobronamjernu priču o nama.
Ova je grupa ostavila puno takvih lijepih tragova.
Dok je većina ekipe radila na gredicama Svemir i Igor su pripremali instrumente. Slagali ih i vadili. Luka je odlučio da mu je taj dio najzanimljiviji i kad su posložili bubnjeve Igor i on sjeli su svaki na svoj bubanj i počeli pričati. Bubnjajući.
Nemojte me smetati, sviram - govori smrknuti pogled.
Bubnjarski krug ovaj je put bio izuzetno moćan. Silno me fascinirao jer djeca su se izmjenjivala, a sve je funkcioniralo super. Uvijek i iznova i ponovo i opet fascinira me ta bezgranična sveprožimajuća moć zvuka, vibracije. Sviđa mi se opet i opet gledati različite grupe koje u svojoj nepripremljenosti i neznanju vrlo brzo pronađu sklad i sviraju. Ali stvarno, taj zvuk koji proizvode je usklađen, kao uvježban. Vrlo brzo se dogodi taj sklad. Pričajući s Mihaelom i Natalijom i one su mi potvrdile da su primjetila da su djeca djeca, koju je ponekad teže fokusirati, bila fokusirana. Svatko onoliko koliko je mogao, ali reagirali su i proizvodili smo tako dobru vibraciju.
Cijeli dan nad glavom su nam visili tmasti oblaci, kiša je padala u nekoliko navrata. Čula sam se s Natalijom i genijalna mi je bila njihova odluka da su odlučili ignorirati kišu i bez obzira na sve doći. Jedini sunčani trenutci u cijelom danu bili su baš kad su stigli i silno su nas veselili. Za svaki slučaj Svemir nas je odlučio poučiti kako prizvati Sunce i pjevali smo dok su nam s sjevera dolazili teški oblaci ispunjeni kišom. Protumačiti to možemo kak hoćemo, no izdržali smo, kiša je pala kad je radionica završila.
Ovo su neke "meteorološke fotke". Obratite pažnju na to kako je izgledalo nebo.
Slušanjem vjetra, žubora potoka, pjeva ptica - čovjek se opušta, odmara i osjeća ugodu. Mi smo čuli i pokoji grom, malo nas je zdrmalo, ali išlo je dalje. Svemir kaže da se uspješnost zvukoterapije zasniva na zvuku, no najviše na otvorenom srcu svih prisutnih. Dodao je i da mačke predenjem liječe svoje ozljede i oboljenja, određene frekvencije potiču kod ljudi rast kostiju, zacjeljivanje rana, oporavak tetiva, jačanje mišića, potiču iscjeljenje pluća...
I dalje sviramo.
Imali smo čak i mačevanje kuhačama. Cijelo vrijeme smo poučavani da se zvuk može proizvesti s gotovo svim. Koristeći glas, ruke, šuškalice, kuhače, nogama...Sve je vibracija. Trenutno čitam izvrsnu knjigu "Proces prisutnosti" i odličan mi je jedan dio gdje nas autor vraća u stanje kad smo bili bebe. Tada svijet doživljavamo samo emocionalnim tijelom, ne znamo kako se zovu bića oko nas, no komuniciramo, spoznajemo, napredujemo. Osjećamo i slušamo, zvuk čak niti ne prevodimo jer nema potrebe, sve je jasno. Kasnije to zaboravljamo jer sa 7 godina prebacujemo se žestoko na mental - učenje što svijet očekuje od nas, a sa 14 smo već na fizičkom tijelu...Svemir mi je pričao da svima kojima je teže komunicirati s okolinom, bez obzira da li imaju posebne potrebe ili neku vrst problema, sviranje, zvuk, vibracija pomažu izraziti se. Potiče se i lijeva i desna polutka mozga, uravnotežuje se i komunikacija je olakšana, pomaže nam da otpustimo ono što nam stvara problem i dovodi nas u stanje kojem svi težimo - radost.
