Pripadan tebi

srijeda, 16.11.2011.

ZAGRLJAJ




Uvik se lipo vratit i posjetit misto di si proveja ditinjstvo. Godinama nisam bila na Otoku, najviše zbog lijenosti.
A sad sam, u samo nekoliko dana bila dva puta.
Pa sam se prvi dan na brodu osjećala pomalo izgubljeno, ljudi uglavnom nepoznati, neki novi klinci skakuću po salonu. Mahnu mi i nasmiju se neki veći klinci.
Drugi dan na brodu bio je ispunjen zagrljajima.
Iza kantunića u koji sam se smistila gledam u lik sa druge strane. Nisam baš od onih koje lako prilaze ali dižem se i mislim… valjda nisam falila. A s obzirom na moju zamantanost, ne bi bilo ni čudo.
Stanem, nasmijem se.
- Aaaa…. To si ti! Uvik si ista, ona mala plava curica.
- Ma jeeee!
Školski prijatelj, Đorđi. Dugo se nismo vidili. Pričamo, čakulamo, dica, fameja…. Pomalo se vračam. Nisan se ni okrenula a sad netko stoji isprid mene, smije se, grli me, ljubi.
- Ne bi te pripoznala.
- A Jube moja ti si ista. Ista ona mala Dodica mršavica. Pa dobro, kad ćeš se više nadebljat?
- Psssss…. Sad san na rekordnih 55, 56.
I tako, nas dvoje nismo ni sjeli. Pričali, i pričali, sve do Drvenika. U međuvremenu je bilo još pozdrava i zagrljaja.
Spuštanje rampe na rivu i izlazak. Samo se pozdravim, bacim boršu i kažem…. Iden napravit đir okolo.
Iza kuće.





Povirit kroz stara vrata.





Pa putićem kojim sam bezbroj puta prošla i ušla na zelena vrata.





Sama sa svojim sjećanjima prolazim okolo, kroz Vrata. Kornjača je još ispod naranče. Šipak je ispuca….. nema ga ko pobrat.





Na dvoru stol i banak. U očima slika kad smo zadnji put bili skoro svi ovde. Baba, tete, barbe, rođaci.
Gustirna, sić i kacijola…. Na balkonu mriže.
Vračam se na ručak.

- Ajde da ti pokažen nove pute.
I krećemo u šetnju. Spuštamo se novim putem, skroz do mora.







- Znaš, ovde ti je bija vinograd. A tamo gori je baba imala najjjjbolju ljutiku. I bila je tamo jedan kruška. A mirisala je…. mmm… I sad joj ćutin miris.
Ova maslina ovde je uvik rodila. A ovde uz more smo sadili kupus.
- Biće raštiku?
- A ha.
- Ovo je put za u Stranu.
- A… ne ne. Ja tu nikad nisan prošla. Je da baš i ne znan čitat karte, ali ovo mi nije poznato.
- Ovo je novi put.
- Aj da provan doć starin puten.

I tako krenemo po mojim sjećanjima, kako noge vode.
Pa stanen…. Ovde nešto fali. Kopriva.




A pogled je baš lip.




Produžim… ovde triba uć. Jel tako?
I ovde je baba držala ovce.
Tamo doli je ona mendula.




- Sićaš se… ovde te teta vodila.
- Ae… sad si malo pretjerala. Ne sićan se.





Posjet Otoku ograničen je polaskom broda pa nisam stigla prošetat do crkvice Svetog Nikole.
Pomalo se spuštam, opet starim putem.

Gustirna.





U glavi mi zvoni grintanje. Ka dici nam je stvarno bila tlaka uzet siće i poć po vodu.





Puno putića, puno sjećanja.
Lipih.
Zagrlija me opet moj Otok.



- 08:13 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."







  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević